Je li prodaja knjiga isplativ biznis? Sudimo li po brojkama 5. zagrebačkog sajma knjiga, koji je završio 17. svibnja, organizator Profil Megastore može biti zadovoljan: za 12 sajamskih dana kroz Profilovu knjižaru je prošlo više od 70.000 ljudi i prodano je oko 35.000 knjiga.

Statistika prema kojoj otprilike svaki drugi posjetitelj knjižare kupi jednu knjigu, makar se radilo i o sajmu, još se prije koju godinu činila dijelom neke bolje budućnosti. Usporedbe radi, navedimo da je zadnji Interliber posjetilo oko 100.000 ljudi. Istina, Interliber kraće traje, ali je to ujedno i najveći hrvatski knjiški sajam, koji organizirano posjećuju i škole, a visoki popusti kojima se izdavači žele riješiti remitende siguran su mamac za kupce. Iako se Zagrebački sajam knjiga reklamirao popustima od 20 do 70 posto, zapravo se velika većina knjiga prodavala uz taj najniži, dvadestpostotni popust. Raskorak između reklamom obećanih popusta i sajamske prakse zapravo se ne može svesti pod marketinšku obmanu jer je Zagrebački sajam i koncipiran kao ‘smotra’ nove produkcije, a od stupanja na snagu Sporazuma o jedinstvenoj cijeni knjige novim se izdanjima godinu dana od objavljivanja ne smije snižavati cijena više od deset posto, osim na sajmovima koji imaju dozvolu Zajednice nakladnika i knjižara te smiju nuditi najviše 20 posto sniženja. Zagrebački je sajam dobro tempiran: upotpunjuje sajamsku prazninu između dvaju Interlibera i predstavlja polugodišnju knjišku proizvodnju iako je upravo to razdoblje – od Interlibera do početka ljeta – postalo najsušnije kada je riječ o novim izdanjima.

Raslojavanje izdavača
Bez obzira što su organizatori zadovoljni, Dražen Dabić, direktor Profilovih knjižara, kaže da su, kada odbiju troškove, negdje na nuli. Kao razlog takve bilance navodi prvenstveno velika sredstva koja ulažu u marketing sajma. Takva im strategija dugoročno donosi dobit: raznim predstavljanjima i događanjima za vrijeme sajma promoviraju svoj prodajni prostor i privlače kupce koji će im se onda vraćati tijekom cijele godine. Osim toga, knjižara za trajanja sajma nije bitno povećavala rabat (u prosjeku je rabat od 30 do 50 posto, a za sajam je bio 45 posto) pa su snižavali cijene knjiga zapravo nauštrb svoje zarade. “Možda prodaja s manjom zaradom zvuči poslovno nelogično, ali cilj nam je sajmom potaknuti interes za knjigu, jer ako to postignemo, postižemo dugoročni uspjeh za cjelokupno hrvatsko izdavačko tržište”, objašnjava Dabić napominjući da Zagrebački sajam knjiga od samog početka nije zamišljen kao profitabilna manifestacija. Odgovarajući na pitanje koliko je pak financijski isplativ takav sajam izdavačima koji prodaju svoja izdanja, dobar poznavatelj tržišta knjiga Valerij Jurešić odgovara da im se zasigurno isplati to što im osigurava prisutnost u medijima, ali se odmah ograđuje od jednoznačnog odgovora o ‘konkretnijoj’ isplativosti jer je, kako kaže, teško govoriti o izdavačima kao o ujednačenoj, cjelovitoj grupi kao što se to moglo prije pet, šest godina kada je postojala široka baza izdavača koji su bili u sličnom položaju.

Što se u međuvremenu dogodilo? “Sada su se podijelili u tri skupine: u jednoj je mali broj prilično velikih izdavača koji imaju svoja jaka prodajna mjesta (Profil, VBZ, Mozaik knjiga, Školska knjiga, Algoritam), u drugoj je skupini tridesetak izdavača koji imaju ozbiljnu produkciju i bez čijih se izdanja ne može zamisliti bolja knjižara, ali nemaju svoje knjižare, i u trećoj je skupini najveći broj izdavača (njih od 1000 do 1500), koji izdaju vrlo malo, ali njihove knjige čine veliki dio ukupne ponude knjiga”, objašnjava Jurešić. Sajmovi poput Zagrebačkoga korisni su prvoj skupini, koja ionako ima najveći udio na tržištu. Jurešić smatra da drugoj skupini, odnosno srednje velikim izdavačima, koriste upravo zbog toga što dobiju nešto medijske pozornosti, ali dugoročno im mogu štetiti jer se takvim sajmovima posredno udara na zdravlje knjižarske mreže koja bi trebala funkcionirati cijelu godinu. Što se tiče treće i najbrojnije skupine, koju Ministarstvo kulture najradije prikazuje kao one kojima daje potporu, njima sajmovi zapravo ne znače mnogo jer, kaže Jurešić, ako su im knjige i prisutne na sajmu, to ne znači da će im se kasnije naći i u uobičajenoj knjižarskoj prodaji. O čemu je zapravo riječ? Veliki broj malih izdavača, koji objavljuju nekoliko naslova godišnje, otisnu tek onoliko knjiga koliko im Ministarstvo kulture otkupljuje tako da ti naslovi tek nominalno postoje. Jednostavno, ne isplati im se tiskati veću nakladu. Jurešić procjenjuje da je sada već odnos objavljenih knjiga koje su u prodaji i onih kojih nema u prodaji jedan prema tri i takvu situaciju pripisuje bolesnom tržištu knjiga.

Uništeni mali izdavači
To bi značilo da se godišnje objavi oko 2500 do 3000 naslova, a u knjižarskoj mreži ih se nađe osamstotinjak. Čak i kada bi Ministarstvo kulture kontroliralo proizvedu li se za tržište knjige koje otkupljuje i kada bi sankcioniralo izdavače koji to ne rade, učinci ne bi bili pozitivni jer bi se do kraja uništili mali izdavači i ne bi uopće proizvodili knjige koje ovako barem dođu do knjižnica. Jurešić za sada ne vidi neke naznake da će se išta promijeniti, jer su strukovna udruženja potpuno nezainteresirana za rješavanje problema. A doklegod se ne pojave neki akteri koji su voljni nešto ozbiljno promijeniti, tržište će i dalje zamirati – jedan uski krug nakladnika će sve bolje poslovati, ali okretat će se sve više komercijalnim naslovima, a sve manje domaćoj beletristici i stručnoj literaturi. Tako će se smanjiti raznovrsnost ponude iako će se, prema procjenama, knjige prodavati sve bolje. Što se tiče Profil Megastorea, tamo je u stalnoj ponudi oko 30.000 naslova domaćih nakladnika i Dabić kaže da su među rijetkim knjižarama koje prihvaćaju većinu novih naslova. Dakle, surađuju i s nakladnicima koji objave samo dvije, tri knjige na godinu tako da godišnje kroz knjižaru prođe oko dvije i pol tisuće novih, ‘ozbiljnih’ naslova. Takva je strategija u skladu s tim što Megastore želi biti referentna knjižara pa im je važno da imaju što više naslova u ponudi. Dabić kaže da se trude da ne favoriziraju ni jednog nakladnika, već knjige izlažu po kriteriju prodaje. Ipak, najviše prodaju Profilovih knjiga (od 620 nakladnika čije knjige drže u knjižari) tako da je udio Profilovih knjiga u ukupnoj godišnjoj prodaji oko pet posto, što će vjerojatno nešto i rasti budući da Profil objavljuje sve više knjiga.

Tiskova poluga za regionalno tržište publikacija

Tisak je u utorak u Zagrebu otvorio svoj prvi multimedijski centar Tisakmedia na 100 četvornih metara. Do kraja godine planira se otvaranje 10-ak takvih novih formata prodajnih mjesta u cijeloj Hrvatskoj, po uzoru na svjetske lance koji uz standardnu ponudu kioska, nude i književne naslove te multimedijska izdanja. Procjena je da tržište godišnje raste oko 10 posto, što je ocijenjeno kao dobra osnovica za širenje Tisakmedije. Algoritam ima desetak multimedijskih centara, dok Profil ima takve centre u Zagrebu, Splitu i Rijeci, a u srijedu je Profil store otvoren i u Brodu. Dražen Dabić kaže kako je riječ o posve različitim koncepcijama te da se Profil stoga ne plaši konkurencije. Profilovi su centri veće kvadrature nego prvi Tisakmedijin, a “osim na velikoj ponudi domaćih i stranih naslova, naš je naglasak u dodanoj vrijednosti koju nudimo različitim promocijama, događanjima i gostovanjima. Godišnje imamo oko 300 gostovanja”. Dabić najavljuje otvaranje desetak Profilovih centara u idućih godinu dana, ali i pozdravlja otvaranje Tisakmedije budući da smatra da će to izdavačima, pa tako i Profilu, podići prodaju knjiga. Inače, Tisak je u završnoj fazi preuzimanja crnogorskog lanca kioska Štampa sa 220 prodajnih mjesta, a vjerojatno će uskoro iskoračiti i na ostala regionalna tržišta čime praktično izdavačima nudi polugu za potencijalnu prodaju knjiga i drugih izdanja na daleko većem tržištu nego što je hrvatsko.
(PD)

Knjige su sve jeftinije i sve se bolje prodaju

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Na Zagrebačkom sajmu knjiga, prema službenim podacima, prodano je najviše Profilovih knjiga, drugi je po prodaji bio VBZ, treća Naklada Ljevak, a slijede Planetopija, Jesenski i Turk, Mozaik knjiga… Najprodavaniji naslov je bio ‘P.S. volim te’ Cecelie Ahern, ali to je izdanje za kiosk i cijena mu je 49 kuna (prodan je u tristotinjak primjeraka). Inače, broj knjiga koje se u Hrvatskoj objavljuju je opao tako da novu produkciju više nije problem pratiti i bez sajmova. Na nekim internetskim stranicama, primjerice Moderna vremena info, redovito se objavljuju podaci o novim izdanjima, a internetske knjižare često trajno nude i deset posto popusta na izdanja kupljena on line. Iako se često može čuti da su knjige u Hrvatskoj preskupe, to je uglavnom stara priča. Naime, knjige su zadnjih godina pojeftinile pa statistike pokazuju da je, primjerice, 2005. godine prosječna cijena najprodavanijih domaćih naslova bila 151,89 kuna, a prošle je godine iznosila 118,24 kune.