Izmijenjeni Zakon o trgovačkim društvima od 1. travnja omogućuje kompanijama da i u Hrvatskoj odaberu model korporativnog upravljanja za ustroj organa društva. Daje se tako svima mogućnost, a ne samo za potrebe europskog dioničkog društva, izbora između novog monističkog sustava i dosadašnjeg dualističkog sustava po kojem je organiziran ustroj korporativnog upravljanja u svim dioničkim društvima. Za monistički sustav, kažu stručnjaci, tipičan je anglo-američki model korporativnog upravljanja, a za dualistički je primjer njemački. Što se Hrvatske tiče, procjenjuje se da će u najoptimističnoj varijanti na taj novi model prijeći najviše dvadesetak tvrtki. Riječ je o tvrtkama koje su ili po svojoj prirodi zatvorene, tzv. obiteljske tvrtke ili su im vlasnici strane kompanije koje u domicilnoj državi posluju u monističkoj organizaciji.

Pomoćno tijelo
Takav se scenarij predviđa i na temelju svježeg iskustva Slovenije gdje je, prema riječima Danijela Pučka s ljubljanskog Ekonomskog fakulteta, već dvije godine omogućeno djelovanje oba modela, ali je svega 20-ak društava prešlo u monistički iako je prije bilo mnogo više najava. Taj profesor očekuje da će svega nekoliko tvrtki promijeniti model upravljanja u Hrvatskoj, te procjenuje da će to vjerojatno biti one čiji većinski vlasnici inače koriste monistički model. S time se slaže i akademik Jakša Barbić, koji je autor posljednje novele Zakona o trgovački društvima. Recept ne postoji, kaže Barbić, a izbor ovisi o konkretnim okolnostima i u krajnoj liniji, o ljudima. “Parmalat i Enron, svjetski primjeri računovstvenih prijevara, bili su organizirani u monističkom sustavu, a ima sličnih afera i kod tvrtki iz dualističkog sustava. Budući da dionička društva prvi put u nas imaju mogućnost izbora, važno je da ovaj put ne razmišljaju za nas stereotipno, odnosno da ne prevlada euforija. Svako dioničko društvo treba procijeniti koji je ustroj organa, dualistički ili monistički, za njega bolji”, kaže Barbić. Koje su konkretne okolnosti o kojima ovisi izbor i tko će iskoristiti novu zakonsku mogućnost, te zamijeniti sadašnji dvorazinski način upravljanja tvrtkama, a po kojem je uprava odgovarala nadzornom odboru, s monističkim u kojem postoji samo Upravni odbor koji se sastoji od neizvršnih i izvršnih direktora? Navodilo se tako da bi to mogla biti Nexe grupa koja je i prva javno najavila, uoči početka primjene te zakonske mogućnosti, da je za njih realna opcija prijelaza na monistički model u kojem izvršni direktor ili više njih odgovaraju za svoj rad upravnom odboru koji, pak, preuzima poslove nadzora i vođenja društva.

Predsjednik uprave Nexe grupe Ivan Ergović u kratkom telefonskom razgovoru iz Londona, gdje ovih dana poslovno boravi, kaže za Poslovni dnevnik kako rade na sustavu reorganizacije koji će obuhvatiti i monostički sustav, a to bi trebali završiti do ljeta. “Na jesen očekujemo implementaciju novog sustava organizacije korporativnog upravljanja”, kaže Ergović. Gleda li se po kriteriju da su potencijali za prijelaz na monistički model najveći kod tvrtki čiji većinski vlasnik ima sjedište, primjerice, u Engleskoj i SAD-u gdje je taj model upravljanja popularniji, to bi značilo da o tome može razmišljati i najpoznatija takva tvrtka u Hrvatskoj – Pliva – koju je preuzeo američki Barr. Iz SAD-a je i neposredan većinski dioničar Arenaturista, a vlasnik Istra cementa je iz Velike Britanije, što i kod njih povećava šanse. Međutim, analitičari navode da bi monistički model mogle preuzeti i tvrtke kćeri u holding-kompanijama. Kao primjer navode Inu koja bi dijelom mogla zadržati dualistički model, no njezine tvrtke kćeri mogle bi prijeći na monistički model čime bi se rasteretile te tvrtke od plaćanja naknada brojnim članovima NO-a. O tom modelu navodno bi mogli razmišljati i u Adris grupi koja kontrolira 18 tvrtki, ali i u državnim brodogradilištima poput Uljanika koji ima pod kontrolom sedam društava. Pritom je važno da nema pravne zapreke uvođenju monističkog sustava u organizaciju korporativnog upravljanja u državnim tvrtkama. Moguće je i u tom sektoru pojednostaviti poslovanje bez nadzornog odbora, no upravni odbor preuzeo bi više odgovornosti, imao bi više posla i veći utjecaj na donošenje poslovnih odluka što, s druge strane, iziskuje biranje znatno većeg broja nezavisnih stručnjaka koji bi predstavljali državu kao neizvršni direktori u Upravnom odboru. Državni dužnosnici time se ne bi mogli baviti u monističkom ustroju korporativnog upravljanja zbog neposredne i svakodnevne angažiranosti svih članova Upravnog odbora. Jednostavno rečeno, dok je Nadzorni odbor pomoćno tijelo za kontrolu Uprave, Upravni odbor ima stalan profesionalni angažman. Navodeći bitne razlike između ta dva modela upravljanja, Barbić upravo ističe da je posao upravnog odbora daleko šireg pojma od samog vođenja poslova društva.

Ne zna što se događa
“Nadzorni odbor nadzire i daje ili uskraćuje suglasnost radu uprave. Može se dogoditi da član NO-a ne zna što se dešava u društvu, a u slučaju članova upravnog odbora toga nema. Upravni odbor daje temelje za razvoj, smjernice i upute izvršnim direktorima i može ih opozvati a da ne iznese važan razlog jer je za to dovoljna sjednica upravnog odbora ili pismena odluka. Članovi upravnog odbora mogu i ne moraju biti zaposlenici u društvu, ali je bolje da su nezavisni nego zaposleni”, kaže Barbić. Suprotna mišljenja mogu se čuti u pogledu pitanja koji je model skuplji pa će dioničari prije donošenja odluke o prijelazu iz jednog u drugi model upravljanja trebati dobro odvagnuti troškove jednog i drugog modela. Barbić smatra da je monistički sustav skuplji jer tvrtku opterećuju znatno veće plaće članova upravnog odbora u odnosu na manje naknade članova nadzornog odbora. Prof. Pučko se s time ne slaže iz razloga što veliki sustavi kontroliraju mnogo malih tvrtki koje izdvajaju nemala sredstva za članove NO-a bez kojih ionako mogu normalno funkcionirati. Kako je cilj efikasnije upravljanje kompanije, novac će na kraju biti nevažna stavka pod uvjetom da monistički ili dualistički model upravljanja donesu veće koristi dioničarima.

Njemački model
Postoje dvije vrste organa: skupština i nadzorni odbor čiji su članovi predstavnici vlasnika i radnika u većim kompanijama
Nema mogućnosti za delegiranje upravljačkih kompetencija s nadzornog odbora na izvršne direktore
Participacija radnika u funkciji upravljanja zakonski je osigurana u većim kompanijama

Anglo-američki model
Dvije vrste prisutnih organa: skupština dioničara i Upravni odbor (Bord of directors)
Upravni odbor sastoji se od vanjskih i unutrašnjih članova (izvršni drektori)
Postoji široka mogućnost delegiranja kompetencija s upravnog odbora izvršnim direktorima
Nema participacije zaposlenika

Ili po uputama ili dati ostavku

Akademik Jakša Barbić navodi da je bitna razlika između nadzornih i upravog odbora u tome što upravni odbor vodi društvo, a to znači da je odgovoran za sve što se događa u društvu. Ne obavlja samo nadzor nego, kaže, donosi planove, određuje pravce djelovanja društva i daje obvezne upute izvršnim direktorima koji po njima moraju postupati. Napominje da za opoziv imenovanja izvršnog direktora zakon ne traži važan razlog pa sud ne može ulaziti u razloge zbog kojih je izvršnom direktoru opozvano imenovanje, a iznimka je ako bi se statutom društva predvidjelo da je za opoziv imenovanja potreban važan razlog, no ni tada ne u potpunosti. Naime, i tada bi sud morao voditi računa o tome da je izvršni direktor dužan postupati po uputama upravnog odbora. Barbić objašnjava da izvršni direktori moraju postupiti po dobivenim uputama ili dati ostavku, u protivnom im prijeti opoziv imenovanja. Ističe da izvršni direktori nisu organ, a široka uloga upravnog odbora zahtijeva da on ima odbore, komisije, povjerenstva za pojedina područja djelovanja kao što su npr. odbor za imenovanja, za planiranje, za razvoj, za nagrađivanje koji su svaki usredotočeni na neko područje djelovanja društva. Na čelu tih tijela mogu biti izvršni direktori, članovi upravnog odbora ili nezavisne osobe izvan društva, što je posebno važno. Ta tijela prate svoja područja, izvještavaju o nađenome upravni odbor, tom organu predlažu mjere koje treba poduzeti i drže ga u toku zbivanja. Ističe pritom da pomoćna tijela može imati i nadzorni odbor u društvima s dualističkim ustrojem organa, ali budući da je upravni odbor više uključen u ono što radi društvo, ima i veću potrebu za tim tijelima nego što je ima nadzorni odbor kome ona pomažu u ostvarenju funkcije nadzora u društvu.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji