Agencija za privatizaciju Srbije prodala je Industriju mesa 29. novembar iz Subotice za 100.281 euro. Kupac je konzorcij što ga uz tvrtku Gumela iz Hajdukova, pokraj Subotice, čine i bačkotopolska poduzeća Agriacoop i TPU Company. Konzorcij je, uz temeljnu cijenu, ponudio i investicije od 10 milijuna eura. Ukupna imovina poznate subotičke klaonice procijenjena je na 1,2 milijarde dinara (14,8 milijuna eura). 29. novembar raspolaže s vrijednim objektima poput silosa, proizvodne hale, prodavaonice i skladišta. Podaci Agencije za privatizaciju govore da je klaonica, koja zapošljava 266 radnika, poslovala pozitivno i ostvarila dobit od 113 milijuna dinara (1,4 milijuna eura).

Izvozni brend
Osnovana još 1894. godine, pod imenom “Hartman i drugovi”, subotička klaonica je već 1904. godine, među prvima u Europi, imala svoju hladnjaču. Najveći dio proizvodnje se izvozio, najviše na tržišta Francuske, Engleske i Njemačke. Takav trend zadržan je desetljećima kasnije pa su proizvodi subotičkih mesara tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća predstavljali jedan od najvažnijih izvoznih brendova nekadašnje SFRJ. U najboljim poslovnim godinama 29. novembar zapošljavao je oko 1,7 tisuća ljudi, dnevni kapacitet dostizao je tisuću svinja i stotinu junadi, a s proizvodnih linija je svakodnevno stizalo 120 tona prerađevina. “Na vrhu poslovnog zamaha 29. novembar je u jednoj godini preradio 358 tisuća tovljenika”, kaže nekadašnji profesor Ekonomskog fakulteta u Subotici dr. Mihaly Secsei. “Toliku proizvodnju nikada nitko u Jugoslaviji nije ostvario. Samo na zapadno tržište izvezlo se robe u vrijednosti 18 milijuna dolara”. Problemi 29. novembra nastali su već početkom devedesetih, kada je zaslugom tadašnje vojvođanske politike iz tvornice potjeran generalni direktor Tomislav Karadžić. Niz nesretnih kadrovskih rješenja koja su uslijedila dovela su klaonicu na rub propasti, da bi 1998. bio proglašen stečaj.

Dvije godine kasnije tvornica je ponovo aktivirana, ali je na bitnim ekonomskim punktovima ostala desetkovana. Zapošljavala je tek 250 radnika, a nekadašnja dnevna proizvodnja postala je mjesečna. Proces restrukturiranja tijekom kojeg je država otpustila značajan dio dugova (sa 654 milijuna dinara svedeni su na 168 milijuna) znatno je popravio pokazatelje tvornice. Prvi javni natječaj za 29. novembar, na kojem se prodavalo 96,38 posto kapitala klaonice, raspisan u svibnju 2005., propao je jer nije bilo zainteresiranih kupaca, dok je drugi objavljen u travnju 2006. godine. Iako su klaonicu posvećivali brojni investitori, posebice Mađari i Rusi, knjiga je na kraju spala na jedno slovo. To je bio konzorcij koji su činila tri poduzeća – Industrija mesa Čoka, Golija impex plus iz Vrbasa i Lovćen iz Foče u Bosni i Hercegovini.

Propali pregovori
Agencija za privatizaciju ušla je u pregovore s ovim konzorcijem, ali do potpisivanja ugovora nije došlo, jer su investitori ponudili vrlo nisku cijenu. Problem je bio i u tome što su braća Milošević, koja su stajala iza konzorcija, namjeravala za kupnju aktivirati 100 milijuna dinara koje su dobili od Fonda za razvoj Vojvodine. Kako je riječ o strogo namjenskim sredstvima, Agencija je odustala od pregovora. Međutim, i tada su stručnjaci procjenjivali da kupnja 29. novembra neće biti pogrešan poslovni korak.