Dok poreznici ove godine ne očekuju teškoće s prijavom godišnjeg poreza na dohodak ostvarenog 2007. jer ništa se, kažu, nije mijenjalo u pravilima i proceduri, stižu signali da bi problemi mogli nastati u dijelu neinformiranih građana koji po zakonu nisu obvezni podnijeti poreznu prijavu, ali to mogu učiniti ako procijene da im se to isplati. U slučaju da se želi ostvariti pravo koje teoretski dovodi do povrata, mora se izračunati koliki je mogući porezni učinak. Utvrđenu poreznu obvezu, koja nastaje temeljem sintetiziranja svih dohodaka iz 2007. i neoprezivih dijelova dohotka, treba usporediti s uplaćenim porezom. Dovede li to do svrstavanja u viši porezni razred, tamo gdje se oporezuje po višoj stopi, to će rezultirati, umjesto povratom poreza, dugom prema državnoj blagajni, naravno pod uvjetom da pravo na olakšicu nije dostatno da pokrije razliku. Znači da treba dobro izračunati što se više isplati poduzeti u varijanti fakultativne prijave, a rok za podnošnje ističe sa 29. veljače. Ivan Idžojtić iz ovlaštenog poreznog savjetničkog ureda kaže za Poslovni dnevnik kako ne treba “ući u zabludu da se samo jednostrano promatraju prava ili šanse!”. “Kod predaje godišnje porezne prijave ne treba misliti samo na to kako iskoristiti prava ili umanjenja nego treba znati što je posljedica predaje porezne prijave. Posljedica je prijava svih oblika tuzmenih i inozemnih dohodaka, stvaranje sintetičkog dohotka na godišnjoj razini te tada nastupa složena metodologija oporezivanja tog dohotka. Lako je moguće, ovisno o visini tih dohodaka i o razredima oporezivanja, da će i oni dohotci koji su bili u toku godine konačno oporezivi po nekoj nižoj stopi, kao što je autorski honorar oporeziv po stopi od 25 posto, ući u režim oporezivanja po stopi od 35 posto ili više te dovesti do poreznog duga”, objašnjava Idžojtić. Tipičan primjer tzv. drugog dohotka je onaj po osnovi autorske naknade ili honorara koji je u toku godine bio oporeziv od strane isplatitelja dohotka. Poznato je da je to konačan porez pa se zbog toga ne mora podnositi godišnja prijava, ali Idžojtić upozorava da prestaje biti konačan ako se podnosi godišnja prijava. Jer ako se žele iskoristiti neka prava, građani su u zabludi ako misle da je plaćanjem poreznih davanja na honorare taj problem apsolviran pa se moraju voditi računa da se Poreznoj upravi predaju svi dohotci koji se zbrajaju. Iako je u toku 2007. autorski honorar bio oporeziv po stopi od 25 posto, moguće je da će zbog nekih drugih dohodaka efektivno opterećenje narasti i premašiti 25 posto.

Onda će ući u režim primjene stope od 35 posto, pa i više, a tako se honorar u konačnici može oporezivati po većoj stopi od 25 posto te se treba platiti razlika koja ostane i nakon što se iskoristi maksimalan porezni odbitak. Kao motiv za fakultativno podnošenje prijava može biti i neredovita isplata plaća u toku godine što dovodi do toga da zaposlenici nisu mogli iskoristiti mjesečno pravo na osobni odbitak. Ako se u jednom mjesecu isplati plaća za nekoliko mjeseci, tad se samo može iskoristiti jedan mjesečni odbitak, a ostali se mogu iskoristiti tek po godišnjoj poreznoj prijavi uz uvjet da poslodavac pri zadnjoj isplati u godini ne napravi godišnji obračun što nije čest slučaj. No ako je radnik imao istovremeno i autorske honorare, onda treba izračunati što mu se isplati. Situacija u kojoj može doći do iste zabune tiče se i prihoda od dividende i udjela u dobiti ostvarenih od 2001. do 2004. ako su lani isplaćeni. Oporezuju se po stopi od 15 posto, no ako ih se zbroji s ostalim prihodima, u slučaju fakultativne prijave može se lako dogoditi da ih dioničarstvo pretvori u dužnika Porezne uprave. U Ministarstvu financija očekuju da će porezni obveznici predati oko milijun prijava, a za povrat preplaćenog poreza građanima rezervirano je oko 1,6 milijardi kuna. Očekuju rekordan broj i po broju prijava i po iznosu vraćenih sredstava, a razlog je nominalan porast dohodaka te bolja informiranost građana o korištenju olakšica. No ne treba smetnuti s uma da je lani Porezna uprava na adrese 74.000 obveznika poslala rješenje s uplatnicama teškim oko 383 milijuna kuna. Među njima je najveći dio onih kojima porezni dug nije posljedica zabune, riječ je o onima koji moraju predati poreznu prijavu i na temelju nje je utvrđena veća porezna obveza od uplaćenih poreznih predujmova. Najviše se to tiče obrtnika i slobodnih zanimanja, no među njima su i oni koji su zabunom od poreznih dobitnika postali iznenađeni porezni gubitnici. Podnesenu poreznu prijavu moguće je povući prema Općem poreznom zakonu.

Porezni amateri

Porezni amateri su oni koji ne znaju da se ne može vratiti porez koji nije prethodno plaćen za tu godinu. Izdatci mogu postojati, ali ako je dohodak nizak ili ga nema, pa nije plaćen porez ili ga je malo plaćeno, ne može se ostvariti učinak povrata poreza koji je veći od uplaćenih iznosa. “Kad se govori o famoznih 12.000 kuna za uvećanje izdataka ili neoporezivog dijela dohotka, ako je plaćen porez na dohotke po efektivnoj stopi od 20 posto, moguć je povrat poreza od 2400 kuna”, kaže Idžojtić.