Jeffrey Mello radi na Odsjeku za menadžment na Towson University. Njegovi su profesionalni interesi ponajprije strateško upravljanja ljudskim resursima i zakoni u zapošljavanju. Strateško upravljanje ljudskim resursima je knjiga udžbeničkog tipa koja donosi iznimno sveobuhvatan, opsežan i detaljan pregled tradicionalnih područja upravljanja ljudskim resursima iz strateške perspektive. Prvi dio knjige razlaže kontekst strateškog upravljanja ljudskim resursima i oblikuje okvir i konceptualni model za primjenu strateškog upravljanja ljudskim resursima. Drugi dio se bavi stvarnom praksom i primjenom strateškog upravljanja ljudskim resursima, i to raspravom o strateškim pitanjima koju je nužno uzeti u obzir u razvoju specifičnih programa i politika povezanih s tradicionalnim funkcionalnim područjima ljudskih resursa koja uključuju izbor zaposlenog osoblja, njihovo obučavanje, upravljanje njihovom uspješnošću u radu… Ono što je novost u ovoj knjizi i što je izdvaja i razlikuje od knjiga i tekstova koji se bave tematikom upravljanja ljudskim resursima jest sveobuhvatnost, ali i povezivanje funkcionalnih područja upravljanja ljudskim resursima te njihovih analiza iz strateške perspektive. Mello je u svakom poglavlju nastojao obuhvatiti stavove i perspektive koje predstavljaju “klasiku” na tom području i one koji donose najnovije pomake u promišljanju i provođenju planova u upravljanju ljudskim resursima. Pritom autor nije zanemario ni razvoj novih tehnologija i njihove posljedice u stvarnom životu kao što su, primjerice, nadzor zaposlenika i elektronički ljudski resursi.
Jeffrey Mello, Strategic Human Resource Management, 2. izdanje, Thomson Learning i Southwestern College Publishing, 2006., 608 stranica
Jeffrey Mello radi na Odsjeku za menadžment na Towson University. Njegovi su profesionalni interesi ponajprije strateško upravljanja ljudskim resursima i zakoni u zapošljavanju. Strateško upravljanje ljudskim resursima je knjiga udžbeničkog tipa koja donosi iznimno sveobuhvatan, opsežan i detaljan pregled tradicionalnih područja upravljanja ljudskim resursima iz strateške perspektive. Prvi dio knjige razlaže kontekst strateškog upravljanja ljudskim resursima i oblikuje okvir i konceptualni model za primjenu strateškog upravljanja ljudskim resursima. Drugi dio se bavi stvarnom praksom i primjenom strateškog upravljanja ljudskim resursima, i to raspravom o strateškim pitanjima koju je nužno uzeti u obzir u razvoju specifičnih programa i politika povezanih s tradicionalnim funkcionalnim područjima ljudskih resursa koja uključuju izbor zaposlenog osoblja, njihovo obučavanje, upravljanje njihovom uspješnošću u radu… Ono što je novost u ovoj knjizi i što je izdvaja i razlikuje od knjiga i tekstova koji se bave tematikom upravljanja ljudskim resursima jest sveobuhvatnost, ali i povezivanje funkcionalnih područja upravljanja ljudskim resursima te njihovih analiza iz strateške perspektive. Mello je u svakom poglavlju nastojao obuhvatiti stavove i perspektive koje predstavljaju “klasiku” na tom području i one koji donose najnovije pomake u promišljanju i provođenju planova u upravljanju ljudskim resursima. Pritom autor nije zanemario ni razvoj novih tehnologija i njihove posljedice u stvarnom životu kao što su, primjerice, nadzor zaposlenika i elektronički ljudski resursi.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Ne veselim se jer se već sada pojavljuju kosturi koji pokazuju da se samo žurilo da se pregovori oko poglavlja zatvore što prije i da je svašta potpisano što nije u interesu Hrvatske ni ljudi koji tu žive… Čemu se veseliti? Nižim plaćama? Bezuspješnom traženju posla? Propadanju hrvatskih firmi ?…
Ne znam zašto se misli na NDH kada se spomene Hrvatska nezavisnost.
Riječi NEZAVISTAN ili NEZAVISNA su bile zabranjene u Jugoslaviji. Ne vidim koji bi bio razlog da ih se više ne koristi (osim u tome što su komunistički agenti opet u akciji).
I još jedno: Hrvatska nije bila nezavisna za vrijeme NDH. Tada je bila apsolutno podređena Njemačkoj.
Hrvatska je bila nezavisna od Kralja Tomislava do Austro-Ugarske i par godina devedesetih do smjene generala od strane orjunaškog predsjednika Mesića.
Zaključak: Hrvatska je bila nezavisna samo onda dok je držala oružje u vlastitim rukama.
?
Pa neznam tko se baš puno raduje.
Ali kada si to već tako konfrontirao, čini mi se da misliš da je Hrvatska bila nezavisna samo za NDH ?
Stvarno ili radi naziva?
Samo se komunisti i orjunaši raduju gubitku dijela nezavisnosti Hrvatske.
Uključite se u raspravu