Koliko je god sam liberalnih svjetonazora i ne želim podlijegati stereotipma i diskriminacijskim podjelama, moram priznati kako u svijetu pokretnih slika postoje, između ostalih, tipično muški i tipično ženski filmovi. Tako, primjerice, ‘Čelične magnolije’, ‘Ljetnikovac na zlatnom jezeru’ ili ‘Pohane zelene rajčice’ zasigurno nisu filmsko štivo pripitim bauštelcima iz reklame za Karlovačko, već su primjereniji za nježniji ženski ukus. Iz žanra gore navedenih djela proizašle su i sve one kriminalne romantične tinejdžerske komedije (čast iznimkama) s uvijek istima zapletom i raspletom, a koje služe isključivo kako bi u nepovratno bacale novac poreznih obveznika. No, uz prištave curetke, filmska je industrija morala zadovoljiti i suprotan spol iste dobne skupine, tako da su i prebučna braća Rosemaryne bebe došla na svoje, imajući na repertoaru sve one ž-akciće koje imamo (ne)priliku vidjeti u kinima i videotekama. Osamdesete i rane devedeste godine prošlog stoljeća bile su vrlo plodno tlo za nicanje svakojakih ‘muških’ filmova, poput onih sa Sylvesterom Stalloneom, Arnoldom Schwarzeneggerom, Stevenom Seagalom, na žalost i Michaelom Dudikoffom, a pritom je na svoj ‘heavy-weapon’ tron zasjeo i tada nepoznati Bruce Willis, snimivši jedan od najboljih akcijskih filmova svih vremena. Riječ je o ‘Umri muški’ Johna McTiernana, u kojem Willis kao policajac John McClane i njegov neprijatelj, beskrajno karizmatični Alan Rickman kao Hans Gruber – oduševljavaju. Uslijedila su, u međusobnim razmacima od tri do pet godina, dva nešto slabija nastavka, i tada se činilo da je John McClane konačno ukebao sve zločeste ljude na svijetu. No, ipak nije bilo tako. Kompanija 20th Century Fox odlučila je stvoriti novog teroristu, iznijedrivši pritom 110 milijuna dolara za filmske troškove (što i nije velika lova kad se usporedi s 300 milja koliko je pljunuto za ridikulozni Spiderman 3), a u borbu za mir u svijetu angažirala koga drugog nego dobroga starog Brucea. Ovoga puta McClane se bori protiv zemljaka (i on sâm ujednom trenutku kaže: ‘Bolje ja nego neki vjerski fanatik izvana’), ali neprijatelj nije on već tehnologija. Doista, pomalo je zastrašujuće gledati koliko je čovjek ovisan o računalima i kako najveća prijetnja čovječanstvu nije globalno zatopljenje, nego iskorištavanje računalne tehnologije u terorističke svrhe. Ako se tako nešto ubrzo i dogodi, bilo bi zgodno imati uz sebe jednog Johna McClanea i njegov antologijski ‘Yipee-ki-yay’.Scenarij četvrtog nastavka krcat je sitnim rupama, nelogičnostima, ponekim otrcanim klišejima, ali je ujedno i vrlo zabavan, uzbudljiv i duhovit. Bruce Willis je supercool kao što je oduvijek i bio; Justin Long kao njegovo hakersko pojačanje vrlo je zabavan, a Timothy Olyphant kao negativac samo je solidan.
(Ozren K. Glaser/Vip.movies.hr)