Broj onih građana iz balkanskih država koji jedinu šansu za ostvarivanje svoje pravde vide u Europskom sudu za ljudska prava iz godine u godinu se povećava. U Srbiji je broj takvih građana godišnje veći za 1500, u Hrvatskoj nešto više od 600, iz BiH samo prošle godine u Strasbourg je stiglo čak 16 tisuća tužbi. Sud za ljudska prava u Strasbourgu uspostavljen je 1. studenog 1998. godine. Zamijenio je dotadašnju Europsku komisiju za ljudska prava utemeljenu 1954. godine. Iz zapadnoeuropskih zemalja u Strasbourg stižu tužbe koje se prema pravili odnose na zaštitu ljudskih prava manjinskih zajednica poput homoseksualaca. Tužbe koje stižu iz balkanskih zemalja odnose se na zaštitu stanarskih prava, ratnih i radnih prava, prijeratne devizne štednje. Usporedbe radi, sudu u Strasbourgu iz Nizozemske se godišnje žali 0,003 posto stanovnika, a iz BiH 1 posto.

606 tužbi iz Hrvatske
Hrvatsko ministarstvo pravosuđa zaprimilo je 606 novih tužbi protiv Hrvatske. Najčešći prigovori su zbog sporosti pravosudnih institucija, iza toga su neriješeni stanarski predmeti, a na trećem mjestu tužbe su za prijeratnu deviznu štednju kod Ljubljanske banke. Iz Hrvatske se sudu u Strasbourgu obraćaju građani srpske nacionalnosti uglavnom zbog izgubljenih stanarskih prava, zahtjeva za raznim ratnim odštetama i priznavanja radnih prava. U Strasbourg je stiglo više od dvije tisuće tužbi iz Hrvatske za ponavljanje sudskih procesa o oduzimanju stanarskog prava. Odštete koje je Hrvatska dosad isplaćivala po izgubljenim sporovima iznosile su između 1500 do 18.000 eura. U prošloj je godini za ukupno 47 izgubljenih predmeta isplaćeno 280.662 eura. Od tužbi sudu u Strasbourgu najbrojnije su tužbe prijeratnih deviznih štediša. Oni su do sada uputili više od 16 tisuća tužbi. Na drugom mjestu prema broju tužbi Europskom sudu pravde su logoraši. Od tužbi za prijeratnu deviznu štednju sud je donio samo jednu presudu, u slučaju Ruže Jeličić, gdje je Bosni i Hercegovini naloženo da isplati 174 tisuće prijeratne devizne štednje. Među predmetima pred Europskim sudom nalazi se i 26 tužbi koje su podnijele osobe koje je s dužnosti smijenio neki od visokih predstavnika. Stručnjaci smatraju kako će najveći dio tužbi iz BiH biti odbačen jer građani još ne poznaju proceduru prema kojoj prvo moraju proći sve pravne instance u državi kako bi se mogli obratiti sudu u Strasbourgu. Najviše obraćanja sudu u Strasbourgu građana Crne Gore je zbog radnih prava te neisplaćivanja prijeratne devizne štednje. Slična je situacija i u Srbiji iz koje stiže najviše tužbi Europskom sudu za ljudska prava prije nego što se iscrpe sve mogućnosti domaćih sudskih instanci. Iz Srbije se sudu u Strasbourgu tuže čak i zbog sukoba sa susjedima zbog razgraničenja privatnog zemljišta. Sve tužbe protiv NATO-a i zemalja članica NATO-a zbog bombardiranja Srbije odbačene su u Strasbourgu jer se za njih proglasio nemjerodavnim. Stručnjaci koji se u državama zapadnog Balkana bave ljudskim pravima tvrde da je trend tuženja Europskom sudu u porastu, što jasno govori o stanju ljudskih prava u tim državama ili pak o povjerenju u domaće sudove.

Slaba efikasnost
Analitičari rada suda u Strasbourgu, međutim, primjećuju kako i ta institucija posustaje u efikasnosti zbog pretrpanosti žalbama. Amnesty International tvrdi da se upravo zbog toga polako gubi smisao najveće europske sudske instance jer se, u želji da se što više predmeta riješi, pristupa prihvatljivijim kriterijima, koji opet uzrokuju gubitak individualnog u traženju prava.