Neki kažu: što možeš i očekivati od zemlje u kojoj je u osamdesetima glavna fora za isticanje u omladinskom društvu bila – broj skupljenih limenki Coca-cole. Prozapadno usmjerenje poljskih pankera oslikavalo se, naime, u tom bizarnom hobiju. Nekad miljenica Zapada i simbol otpora sovjetskom jednoumlju i borbe za pluralizam i slobodu vjere, Poljska je postala glavni europski “remetilački faktor”. S Rusijom se već odavno uzajamno gleda prijekim okom, a posljednjih je godina počela nervirati i zapadne saveznike. Povijest i veličina (38,2 milijuna stanovnika na 312.000 četvornih kilometara) te strateški smještaj određuju dobar dio politike njezinih vođa, a oni sami tome dodaju svoj spin. To posebno dolazi do izražaja s novom vladom dvojice blizanaca 57-godišnjih Jaroslawa i Lecha Kaczynskih koji su na mjesto predsjednika (Lech) i premijera (Jaroslaw) došli ujesen 2005. godine. Predvodeći konzervativnu Stranku zakona i pravde koja propovijeda kršćanske vrijednosti i zagovara “moralnu obnovu”, utjecali su na produbljivanje podjela u poljskom društvu i zahlađenje odnosa s partnerima u Europi. Posljednji europski problem s Poljacima jedva je prevladan. Na summitu EU u Bruxellesu poljskog predsjednika i njegove suradnike europski su čelnici tri dana morali lomiti da pristanu na novi model odlučivanja u Europskoj uniji. Nije teško otkriti zašto. Prema sadašnjem sustavu, Poljska ima 27 glasova, a Njemačka, s dvostruko više stanovnika, samo dva glasa više. Poljaci su predložili model u kojem bi Njemačka dobila osam, a Poljska šest glasova. Kažu da bi to bio pravi kompromis. Novi sustav, planiran već u propalom ustavu Europske unije, predviđa tzv. dvostruku većinu: odluka bi bila valjana ako za nju glasa 55 posto država koje predstavljaju najmanje 65 posto stanovništva. Time bi bio smanjen utjecaj srednje velikih zemalja poput Španjolske ili Poljske. Istini za volju, takvom uređenju opirao se još i prethodnik braće Kaczynski, socijaldemokratski predsjednik Aleksander Kwasniewski, no blizanci su svojoj borbi dodali živopisne začine. Primjerice, ustvrdili su da Poljskoj pripada prirodno pravo na još veći utjecaj jer treba uračunati i žrtve koje je Poljska imala u Drugom svjetskom ratu. Da nije bilo rata, ustvrdili su, Poljska bi danas imala 66 milijuna stanovnika. Kao da im je savjetnik bio Nikola Pašić. A kao što je Pašiću uspjelo da na jednim izborima poslije Prvog svjetskog rata progura i posebne mandate za predstavnike iz Srbije na račun poginulih Solunaca, i poljski su blizanci izvojevali da se dvostruko većinski način odlučivanja odgodi do 2014., odnosno do 2017. do kada će trajati prijelazno razdoblje.

Na unutarnjem planu braća Patkovići (Kačer, skraćeno od Kaczyinski, znači “patak”) potrudili su se da ostvare sve noćne more liberalnih Poljaka. Natjerali su ih da suosjećaju čak i s nekoliko visokih pripadnika Katoličke crkve u čijim je redovima pokrenuta dubinska istraga da bi se pronašli stvarni ili samo potkazani suradnici komunističke tajne službe. Zbog suradnje s tajnim službama starog režima ostavku je podnio nadbiskup Stanislaw Wielgus (samo 36 sati nakon što je imenovan nadbiskupom), a prema posljednjim vijestima čak 12 od 132 poljska biskupa optuženo je za takvu suradnju. Milosti nema, ljudske slabosti koje su mogle dovesti do suradnje nikome nisu isprika. Pod lustracijskom istragom moglo bi se naći čak 700.000 Poljaka. Konzervativna vlada nastoji uvećati broj stanovnika zastarjelim metodama kao što je zabrana pobačaja. Homoseksualci su osobito na udaru. Policiji je naloženo da ih sve popiše što je skandal koji također poprima međunarodne razmjere. Poljski gayevi pokušali su uzvratiti dvosmislenim transparentom: “Predsjedniče, gay je tvoj brat”, aludirajući na podatak da premijer Jaroslaw još živi s mamom i nekoliko mačaka. Liberali u cijeloj Europi sve su više uvjereni, piše tjednik Economist, da je Poljska postala utvrda srednjovjekovnog barbarstva. Nasuprot svim tim liberalima koalicijski partner braće Kaczynski, stranka pod imenom Liga poljskih obitelji, želi izbaciti Darwina iz školskih udžbenika i potiče vladu da zatraži zabranu pobačaja u cijeloj Europskoj uniji. Kačeri su skeptični prema uvođenju eura, osobito prema reformama koje bi zbog eura morali provesti. EU se žali da ih Poljaci uopće ne obavještavaju što poduzimaju u svojoj ekonomiji. Jedan od razloga je i promjena ministara financija kao na tekućoj vrpci. U posljednjih 18 mjeseci promijenila su se čak četvorica. Dvojaki odnos prema Uniji Poljaci su imali i prije priključenja. Iako je priključenje općenito imalo podršku, velik je otpor stizao iz poljoprivrednih krugova koji potječu iz siromašnije unutrašnjosti države, što je i inače birački rezervoar konzervativnih stranaka. No nakon godinu-dvije provedene u Uniji uslijedio je obrat. Poljski farmeri na sva su usta hvalili Uniju koja im je pomogla svojim fondovima, proširila tržište i još im ostavila neko vrijeme netaknutima lokalne subvencije. Poljaci su se pokazali spretnim u nalaženju posla i društvenoj aklimatizaciji, primjerice u Velikoj Britaniji, koja im je među prvima omogućila slobodno kretanje i traženje posla.