“Prijateljstvo bez granica” što su ga kineski i ruski predsjednik Vladimir Putin i Xi Jinping proklamirali na sastanku u Pekingu u veljači 2022. godine, samo nekoliko dana prije početka opće ruske invazije na Ukrajinu, ovih se dana ipak suočava sa sve dramatičnijim ograničenjima.

Projekt izgradnje plinovoda Snaga Sibira 2 u potpunom je zastoju nakon što je kineska strana ovih dana zamrznula pregovore s ruskom stranom, što predstavlja težak gospodarski i geopolitički udarac za Putina u teškom trenutku, dok se suočava sa sve većim pritiscima iz više smjerova, a pogotovo razornim ukrajinskim napadima na rusku energetsku infrastrukturu, što dodatno otežava rusko financiranje rata.

Spor zbog novca

Do blokade pregovora došlo je zbog cijene plina. The Wall Street Journal u iscrpnoj analizi ovog slučaja piše da je kineski vođa Xi poručio ruskoj strani da uopće ne otvara pitanje tog plinovoda sve dok Moskva ne korigira svoje uvjete u korist Kine. Naime, Kina zahtijeva da joj Rusija prodaje plin po cijenama koje vrijede na ruskom subvencioniranom domaćem tržištu, što iznosi tek oko 50 dolara za 1000 kubičnih metara plina, dok Rusija inzistira na tržišnim cijenama.

Za usporedbu, Kina prema javno dostupnim podacima već sada kupuje ruski plin putem plinovoda Snaga Sibira 1 po diskontiranoj cijeni od 240 do 280 dolara, a plin iz srednje Azije po cijeni od oko 200 dolara za tisuću kubičnih metara, dok ostali Gazpromovi međunarodni kupci plaćaju cijenu višu od 420 dolara za istu količinu. Samo taj podatak pokazuje koliko je kineski zahtjev neprihvatljiv i ponižavajući za Putina.

Kada bi ruska strana pristala na kineske uvjete to bi značilo da Rusija unaprijed pristaje na buduće poslovanje s izravnim gubitkom, pri čemu valja pridodati i da Rusija najvećim dijelom mora sama subvencionirati i izgradnju plinovoda vrijednog milijarde dolara. Prije nego što je pokrenula invaziju na Ukrajinu, Rusija je svoj plin prodavala europskim zemljama po cijeni od 275 do 340 dolara za tisuću kubičnih metara, tako da je sada suočena s ultimativnim zahtjevima koji su u dramatičnom raskoraku sa službenom retorikom o rusko-kineskom neograničenom prijateljstvu.

To je izravna posljedica iznimno nezavidne situacije u kojoj se Rusija nalazi. S obzirom na to da je Rusija nakon invazije na Ukrajinu izgubila lukrativno europsko tržište, Kina se u odnosu s Moskvom uživa u situaciji apsolutne pregovaračke dominacije, što kineska strana sve otvorenije koristi. Peking, iako su Kina i Rusija potpisale memorandum o razumijevanju oko strateškog plinovoda, zbog toga odugovlači s pregovorima, smatrajući da će ruske pozicije s vremenom dodatno slabjeti, što će onda Peking dovesti u još bolju poziciju u budućnosti.

Dok je Kinezima ruski plin samo jedna od opcija, plinovod Snaga Sibira 2 za Putina predstavlja jedinu opciju nakon gubitka europskog tržišta, a usto mu gori pod petama zbog sve teže ruske situacije u Ukrajini i Rusiji. Kinezi pak imaju dovoljno plina i ne žele ovisiti isključivo o ruskom plinu, s obzirom na to da je diverzifikacija energetskih izvora temeljna dugoročna strategija Pekinga, što uključuje četiri kopnena plinovoda u Turkmenistanu, Uzbekistanu, Kazahstanu i Tadžikistanu, kao i LNG tankere koji u kineske terminale svakodnevno pristižu iz Katara, Australije, Malezije i SAD-a.

hrvatska tvrtka

U godinu dana morali su promijeniti sve – danas ih slijede i velike kompanije

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe

Plinovod Sjeverni tok 2 trebao je spasiti rusku energetsku industriju, a poznato je da je to ujedno i jedina ozbiljna industrija koju Rusija posjeduje. Taj plinovod trebao je biti izlaz za ruska plinska polja na poluotoku Jamal, koja su namjenski izgrađena za opskrbu Europe putem Sjevernog toka, no taj plin sada ne može u Europu i zbog toga ruska strana očajnički pokušava preko Mongolije Jamal povezati s kineskim tržištem. Dok je Rusija u Europu godišnje izvozila između 150 i 175 milijardi kubičnih metara plina godišnje, plinovod Snaga Sibira 2 projektiran je za kapacitet od 50 milijardi kubičnih metara godišnje, što znači da je trebao nadoknaditi samo trećinu ukupnog ruskog gubitka zbog europskih sankcija i gubitka europskog tržišta.

Osim krpanja sve dublje proračunske rupe zbog rata u Ukrajini, Sjeverni tok 2 trebao je rusku i međunarodnu javnost uvjeriti da zapadne sankcije ne mogu zaustaviti Rusiju ni uništiti rusko gospodarstvo te da je zapadna izolacija Rusije, sve dok Moskva ima alternativu u Kini, osuđena na neuspjeh.

Zato ovaj neuspjeh ima ozbiljne geopolitičke posljedice za Putina, koji se suočava i s potpunom europskom zabranom uvoza ruskog ukapljenog prirodnog plina i plina iz plinovoda do konca 2026., odnosno jeseni 2027. godine. Ruska ratna ekonomija uvelike ovisi o prihodima od prodaje nafte i plina. No, dok je naftu lakše transportirati tankerima, plin zahtijeva fiksne plinovode, bez kojih Rusija gubi stotine milijardi potencijalnog prihoda u narednim godinama i desetljećima.

Promjena dinamike

Tvrd odnos Pekinga ukazuje na to da se dinamika između Rusije i Kine potpuno promijenila. Počinje nova era u kojoj će se Rusija morati zadovoljiti s neugodnom ulogom podređenog partnera, što već sada potvrđuju kineski monopol na ruskom automobilskom i tehnološkom tržištu, kao i juanizacija ruskog financijskog sustava, što Kina strateški koristi kako bi Rusiju svela na razinu svoje sirovinske baze i ekonomske kolonije.

Zbog toga u ruskoj javnosti, osobito među ekonomskim stručnjacima i elitom, jača zebnja zato što se iza propagandne retorike o “prijateljstvu bez granica” očito odvija proces u kojem Rusija ubrzano gubi ekonomsku suverenost i postaje potpuno ovisna o Kini, dok među lokalnim ruskim stanovništvom i lokalnim političarima u Sibiru zbog kineskog masovnog zakupa zemljišta i eksploatacije tamošnjih resursa raste strah od kineskog “preuzimanja” sirovinski bogate regije bez ispaljenog metka.