Zbog klimatskih promjena koje proživljavamo, prije tri godine odlučio sam posaditi probni maslinik blizu kuće i vidio sam da masline uspijevaju. Ne sve, ali dvije vrste su mi preživjele. Ove zime je kod nas bilo i minus 18 stupnjeva, većina maslina se smrznula, ali su naše propupale. Netko može to gledati kao neko čudo, ali kod nas u Italiji je normalno da svakih deset do petnaest godina dođe mraz i da niske temperature popare masline.

Ovdje u Pitomači, ako pratimo grafike, možemo vidjeti da je zima s temperaturama ispod 15 stupnjeva bila 1996., 2006., 2012. i 2025. godine. Dakle, i ovdje je to neka normala, pa sam posadio masline koji su testirane na otpornost do minus 15 stupnjeva. Nakon tri do četiri godine rasta, kad se dobro ukorijene, mogu izdržati i niže temperature od toga”, govori nam Francesco Špiranec (22), objašnjavajući zašto je u Podravini, u naselju Kladare u sastavu Općine Pitomača u Virovitičko-podravskoj županiji, zasadio – maslinik.

Vožnja u Istru ili Italiju

Ne trsove vinove loze ili jabuke, nije polje ni zasijao kukuruzom, pšenicom ili šećernom repom, nego kulturom koju uobičajeno viđamo samo na obali. Takva su vremena došla da će u “Plodovima zemlje”, jednoj od najdugovječnijih emisija o poljoprivredi u ovom dijelu Europe, reporteri iz Pitomače, Osijeka ili Čakovca izvještavati kakav je bio urod maslina i kolika je cijena indijanskih banana, kiwana i yuzua.

“Klima se mijenja i svi mi možemo to vidjeti. U susjednom selu posadili su nekoliko hektara smokve, a na zemlji do moje čovjek ima industrijsku rajčicu koja se prije dvadesetak godina mogla saditi samo na jugu Italije zbog sunca, a sada je možemo bez problema saditi i u Pitomači i dobiti kvalitetne plodove. Prije nekoliko godina u Slavoniji je zasađen veliki nasad badema, a tko bi prije 20 godina pomislio da će bademi ondje dobro rasti i rađati? Ipak, rastu i daju urod. Istina, maslinu sade najviše na moru jer ona voli propusno i kamenito tlo, izdrži dobro i sušu, ali to ne znači da je i voli. Mi ovdje imamo pješčano tlo koje je također propusno, idealno za uzgoj maslina, a imamo i bunare”, kaže Špiranec koji je rođen u Italiji, gdje mu žive roditelji koji u rodnim Kladarama imaju zemlju.

Nešto je djedovine, nešto su kupili. Roditelji su otišli živjeti u Italiju za vrijeme Domovinskog rata. On je rođen 2004., školovao se tamo i završio školu za vinogradarstvo, u sklopu koje je puno toga naučio i o maslinarstvu. Žive 40 kilometara jugoistočno od Firenze, u Gaiole in Chianti kod Siene, mjestu poznatom po konjskim utrkama “Palio” i po vinu Chianti Classico. Časopis Forbes svojedobno je Gaiole in Chianti proglasio jednim od najidiličnijih mjesta za život u Europi. Francesco radi u velikoj vinariji koja ima 300 hektara vinograda i 50 hektara maslinika.

“U Italiji mnoge tvrtke koje imaju vinograde uzgajaju i masline. I ja sam obožavatelj maslinova ulja i stabla masline. Imali smo i obuku o orezivanju maslina. Volim čitati o maslinama i želim što više doznati o njima”, dodaje. Naoružan znanjem i čvrstom voljom, on i otac posadili su u Kladarama čak 4000 stabla na tri hektara. Uveli su i moderan sustav navodnjavanja preko tvrtke iz Virovitice, obavili posebno gnojenje tla posebnim gnojivima koja pomažu maslini da dobro raste i bude spremna za zimu. Posadili su klon masline koji je testiran na otpornost do minus 15 stupnjeva.

“To je superintenzivni nasad koji može dobiti prvi urod već za tri godine, ali zbog jakih zima neću dodavati puno dušika, nego više kalija i fosfora da se maslina dobro ukorijeni, očvrsne i pripremi za zimu. Tako ću prvi urod imati za četiri godine, a prvi pravi za šest. U sve to uložili smo oko 60.000 eura, svu ušteđevinu koju smo zaradili u Italiji. Pomogla nam je i Općina Pitomača, koliko je mogla – kap u moru”, napominje Špiranec, koji očekuje prinos od deset do 15 tona po hektaru, što je oko 2000 litara ulja po hektaru.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Izabrao je, kaže, vrstu masline koja ne samo da je otpornija na hladnoću nego daje i kvalitetno maslinovo ulje s puno fenola, polifenola i aroma. Zamislio je da prvih nekoliko uroda odveze u uljaru u Istru ili Italiju u roku od 24 sata, da dobije pravo domaće podravsko maslinovo ulje, a onda, nakon nekoliko godina, kada se za to stvore ekonomske mogućnosti, planira gradnju uljare u Pitomači. Nada se da će se i drugi poljoprivrednici odlučiti za sadnju maslina.

“Spreman sam im pomoći”, veli Francesco. Ističe da Ministarstvo poljoprivrede maslinu ne priznaje kao ekonomsku kulturu u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

“Kao da je Hrvatska odvojena u dva dijela… Moj maslinik za njih ne vrijedi ni eura, a u mediteranskom djelu Hrvatske dijele se poticaji od 2500 eura po hektaru. Želim da maslina i ovdje na kontinentu bude priznata kao ekonomska kultura, da budemo u istom položaju kao i maslinari na moru, pa da se mogu i ja prijaviti na natječaj za potporu u Ministarstvo poljoprivrede. Rekli su mi da od Velebita dalje prema sjeveru i istoku treba misliti na kukuruz, a da će na masline misliti Dalmatinci”, kaže Francesco. Osim ljudskih aktivnosti, na tlo utječu i visoke ili niske temperature, manjak ili višak oborina, ali i vjetar. U literaturi je opisan proces dezertifikacije, sve veći globalni problem koji danas pogađa oko trećinu tala na svijetu.

Znanstvenici ga opisuju kao propadanje biološkog ciklusa zbog odnošenja organske tvari u tlu u uvjetima stalne izloženosti visokoj temperaturi, pretjeranoj ispaši i nedostatku vlage. Pritom se površinski sloj tla stvrdnjava i formira se kruta pokorica. Poljoprivrednici diljem svijeta muče se i s erozijom, kada vjetar i voda odnose površinski sloj tla. Na uzgoj voća, povrća i drugih kultura utječe i količina humusa u tlu te smanjivanje sadržaja organske tvari. Hrvatska je na tzv. umjerenom području uzgoja voća, no u posljednjih dvadesetak godina bilježe se promjene u reakciji voćaka na promjenu klime, od ranog početka vegetacije i njezina produljenja do oštećenja cvjetova i plodova uslijed ekstremnih temperatura, a godine s hladnom zimom i toplim proljećem postale su rijetkost.

Višnja Vučetić iz Državnog hidrometeorološkog zavoda još je 2013. opisala utjecaj klimatskih promjena na poljoprivrednu proizvodnju. “Istraživanja u svijetu pokazuju da utjecaj budućih klimatskih promjena neće biti ujednačen za sve poljoprivredne kulture. Tako će se pojaviti neka nova područja s optimalnim uvjetima za uzgoj nekih sorta, koja to do sada nisu bila. Na drugim područjima, gdje su se tradicionalno uzgajale neke sorte, klimatski uvjeti neće više biti tako povoljni”, istaknula je. Njezina analiza utjecaja klimatskih promjena na različite sorte jabuka potvrdila je raniji početak listanja i cvjetanja jabuka za dva do šest dana u deset godina u svim klimatskim zonama, kao posljedicu toplije zime i proljeća. Slično je i s vinovom lozom.

Izbor otpornijih sorti

“Puno zrenje i berba pokazuju signifikantno raniji početak u kontinentalnoj Hrvatskoj i Istri nego na srednjem Jadranu. Tako je u prosjeku došlo do skraćivanja razdoblja od početka zrenja do pune zrelosti za oko tjedan dana u Dalmaciji te za oko dva tjedna u kontinentalnoj Hrvatskoj. To potvrđuju i iskustva vinogradara, prema kojima su promjene u ranijem nastupu fenofaza vinove loze izraženije u kontinentalnom dijelu Hrvatske nego u Dalmaciji. Tako su, primjerice, u izrazito toplim godinama početkom 21. stoljeća rane i kasne sorte dozrijevale gotovo istodobno.

Posljedica je bila povećana koncentracija šećera u grožđu, a samim time i viši udio alkohola u vinu. Takva su vina po svojim karakteristikama sve više nalikovala dalmatinskima, pa su vinogradari u unutrašnjosti Hrvatske počeli intenzivnije uzgajati crne sorte grožđa. Očekuje se stoga da će se na postojećim vinorodnim područjima uzgajati sve širi sortiment vinove loze, što bi moglo dovesti do postupnog gubitka regionalne prepoznatljivosti vina”, ističe V. Vučetić. Zbog klimatskih se promjena u gorskoj Hrvatskoj pojavljuju sve povoljniji uvjeti za, primjerice, uzgoj određenih sorti jabuka.

Zato ne čudi što se u Donjoj Bistri u Hrvatskom zagorju uzgajaju i mongolske borovnice ili planinska papaja i guava, marakuja i peruanska jagoda, karakteristična za Južnu Ameriku. Stručnjaci i znanstvenici Službe za agrometeorologiju DHMZ-a istaknuli su da klimatski uvjeti u Hrvatskoj polako postaju povoljni za uzgoj kultura koje se tradicionalno uzgajaju u južnijim krajevima. Klimatski uvjeti u nizinskom dijelu kontinentalne Hrvatske postaju povoljni za uzgoj kultura koje su do sada uspijevale u obalnom dijelu zemlje.

“Primjerice, akumulirana količina topline na istoku zemlje približava se granici koja je potrebna za uzgoj crnih sorti vinove loze koje se tradicionalno uzgajaju u Dalmaciji. Potencijal za uzgoj drugih poljoprivrednih kultura otvara se i u gorskim predjelima. Možemo očekivati da se karta vrsta koje se uzgajaju u regijama Hrvatske promijeni. Poljoprivrednici se u Hrvatskoj, u posljednjih nekoliko tjedana, suočavaju s nizom prirodnih nepogoda. Sezonska prognoza najavljuje kako će ovo ljeto biti iznadprosječno toplo. Nadalje, prema sezonskim prognozama očekuje se da će oborine u kolovozu biti unutar prosjeka, u Dalmaciji i iznad prosjeka, no ipak, suša je najčešća nepogoda koja nanosi najviše štete poljoprivrednicima”, upozoravaju. Rješenje je izbor sorti koje su otpornije na ekstremne vremenske prilike. One koje će na istoj površini dati veće prinose uz manju potrošnju vode trebale bi, ističu, biti novi standard u sjetvi.

“Pridržavanjem plodoreda i uvođenjem pokrovnih usjeva između glavnih sjetvi povećavaju se hranjivost tla i količina raspoloživog dušika, odnosno sprečavaju se dodatna degradacija tla i gubitak vlage. S obzirom na to da su površine pod navodnjavanjem u Hrvatskoj ionako vrlo skromne, velike napore treba uložiti u povećanje kapaciteta zadržavanja vlage u tlu, i to poboljšanjem kvalitete i strukture tla novim načinima obrade tla te primjenom organskih gnojiva”, pojašnjavaju u DHMZ-u. Važne su, dakako, i edukacija te razmjena znanja i praktičnih iskustava.

“Klimatske promjene su realnost i tu ne možemo mnogo utjecati na sam proces. Ono što možemo jest prilagoditi se promjenama načinom života i odabirom kultura koje uzgajamo. Poljoprivreda je zahtjevan posao – ulaže se puno, a povrat često nije razmjeran uloženom trudu. Ovo radim zbog sebe, svoje budućnosti, svoje obitelji, svoje općine i svih poljoprivrednika”, ističe Francesco.

Srce ga boli kada vidi silne neobrađene poljoprivredne površine zarasle korovom. No, slično je, veli, i u Italiji.

“I tamo ima mnogo zapuštenih maslinika, osobito u kraju u kojem živimo, gdje prevladavaju strmi tereni, kamenjari i suhozidi, pa se zemlja mora obrađivati ručno jer mehanizacija ne može pristupiti. Upravo zato u Hrvatskoj ne bismo smjeli dopustiti da naše plodne ravnice i lako obradive površine ostanu zapuštene. U Italiji se, primjerice, potporama potiče one koji očiste zapušteno zemljište i pokrenu proizvodnju”, kaže Špiranec. Zasad razmišlja isključivo o uzgoju maslina, a što će donijeti budućnost, teško je reći. Uostalom, tek su mu 22 godine.