Otrežnjenjem nakon fijaska koji je Donald Trump upriličio za “dan oslobođenja” s Wall Streeta je, kako navodi Bloomberg, iščezlo vrtoglavih dva bilijuna dolara. Za toliko je samo u jednom danu smanjena ukupna tržišna kapitalizacija američkih dionica. Da stvari stavimo u konkretan i lako shvatljiv kontekst, pa makar i po cijenu kardinalnog metodološkog stock vs flow grijeha (miješanja krušaka i jabuka), potonja brojka predstavlja otprilike sedam posto američkog BDP-a iz prošle godine. Da stvar bude gora, ni prije toga ulagačima na američkom tlu nisu cvjetale ruže: S&P 500 je prvi kvartal ove godine zaključio s minusom od 4,6 posto, sve više zaostajući za impresivnim rezultatima iznenadne provale optimizma s druge strane Atlantika. Zahvaljujući izdašnoj prednosti ostvarenoj od početka godine, ogromna većina europskih burzovnih indeksa u ovome je trenutku, unatoč vrlo ozbiljnoj prijetnji globalnog trgovinskog rata i naprasnom posrtanju na tržištima kapitala širom svijeta, i dalje čvrsto na – pozitivnom teritoriju.

Njemački je DAX 30 u prva tri mjeseca ove godine namaknuo čak 11 posto rasta, čime je, u usporedbi s američkom konkurencijom, ostvaren najbolji kvartalni skor u posljednjih deset godina. Kontinent se tada (u prvom kvartalu 2015. godine) izvlačio iz dužničke krize koja je ozbiljno ugrozila opstojnost monetarne unije te je vrijednost DAX 30 indeksa uvećana za čak 22 posto (naspram pozitivne nule za S&P 500).

Obećavajuće brojke

Mjereći razliku između relativnog rasta dvaju indeksa na kvartalnoj razini, prosjek je iz njemačke perspektive tek blago negativan (-0,8 postotnih bodova), ali ta činjenica svih ovih godina nije djelovala osobito iznjedrila izraženiju sklonost američkih ulagača avanturama s druge strane Velike bare. Ili barem na taj zaključak upućuje kvantificirani izraz interesa investitora za iShares MSCI Germany ETF, mjeren priljevom i odljevom kapitala (‘fund flows’): kumulativan zbroj upućuje na negativnih 3,5 milijardi dolara, a nakon nadasve pozitivne 2015. godine, skroman je priljev na godišnjoj razini tijekom cijelog jednog desetljeća zabilježen još samo jednom, tijekom pandemijske 2020. godine. Ako ništa drugo, već i zbog toga aktualne brojke djeluju iznimno obećavajuće: samo u prva tri mjeseca ove godine, u dotični ETF se slilo više od milijardu dolara svježeg kapitala ili nešto manje od desetine ukupne cifre koja je, prema procjenama Reutersa, u prvom kvartalu otišla u smjeru američkih ETF-ova koji ulažu u europske dionice.

Dramatičan je zaokret u značajnoj mjeri naslonjen na spoznaju kako je u promatranom razdoblju svega šačica burzovnih indeksa na Starom kontinentu zaglavila na negativnom teritoriju i to u pravilu zbog iz vrlo specifičnih razloga (ograničenog geografskog dosega). Ilustracije radi, danski KFX je ubilježio minus uslijed razočaravajućeg izvedbe dionica Novo Nordiska (kompanija je ostala bez četvrtine tržišne kapitalizacije, ponajviše zbog straha od negativnog utjecaja američkih carina).

Ostali se mogu pohvaliti barem solidnim rezultatima makar će malobrojnim hrvatskim ulagačima najprije upasti u oči neuvjerljiva izvedba domaćih izdanja. Zagrebački Crobex je uknjižio tek relativno skroman pozitivni pomak od 3,5 posto, što je daleko lošije od regionalnih lidera poput Varšave, Praga i Budimpešte, ali i susjedne Ljubljane. Pritom nije podbacio obujam trgovine koji bi stagnaciju cijena dionica učinio barem malo podnošljivijom: u prva tri mjeseca ove godine uknjiženo je 143 milijuna eura prometa u trgovini dionicama ili čak i nešto više (u odnosu na isto razdoblje lani) od rasta indeksa. Nakon dvije godine dramatičnog rasta, tržištu je očito potreban predah od pozitivnog trenda, a neizvjesnost na globalnoj razini pritom nimalo ne pomaže.

A onda opet, puno više razloga za zabrinutost ima američki ministar financija Scott Bessent, koji na pitanja vezana uz zbivanja na Wall Streetu tek nehajno odmahuje rukom, poručujući kako su korekcije posve uobičajena pojava na tržištima kapitala. Ali za razliku od hrvatskih građana, sudbina prosječnih Amerikanaca usko je povezana s izvedbom domaćih dionica. Ako nikako drukčije, a onda putem 401(k) računa štednje za mirovinu i mnogi od njih vjerojatno sa zebnjom promatraju aktualan zaplet i zamjetno pesimističnije projekcije budućih zbivanja (objavljene danima ili tjednima prije “dana oslobođenja”). Nikome, dakako, još uvijek ne pada na pamet otpisati najzvučnija imena Wall Streeta, no pitanje je koliko su dugo inozemni investitori spremni tolerirati aktualnu korekciju, u situaciji kada Europa, nakon poduljeg razdoblja inferiorne izvedbe, sada nudi bitno atraktivnije prinose. Uz neusporedivo manje kapriciozne političke lidere, što očito provocira sve izraženiji entuzijazam investitora.

Agresivna rasprodaja

Globalni tijek kapitala (uključujući i veliki broj europskih institucionalnih ulagača) proteklih je godina u najvećoj mjeri bio usmjeren k Wall Streetu, pretvorivši inozemne investitore u bitan faktor pozitivnog trenda (cementirajući američku supremaciju). Do konkretnih je podataka teško doći, ali kombinacijom različitih izvora možemo izvesti grubu sliku stanja koja se uglavnom poklapa s javno dostupnim procjenama analitičara. Prema toj kalkulaciji, udio inozemnog kapitala na Wall Street u protekla je dva desetljeća značajno porastao, dodatno ojačavši dominaciju američkih izdanja.

Suprotno tome, početak ove godine nudi drukčiji scenarij, garniran brojkama o agresivnijoj rasprodaji u režiji inozemnih investitora koji su tijekom protekle tri godine na američka financijska tržišta ubrizgali više od tri bilijuna dolara svježeg kapitala. Unoseći ogromnu količinu neizvjesnosti u ionako kompleksnu slagalicu Donald Trump se opasno poigrava s njihovim povjerenjem, dovodeći u pitanje dosad neupitan primat Wall Streeta i status najatraktivnije destinacije za investitore širom svijeta.

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Nova pravila kapitala

Budućnost neće pripasti najzelenijima, nego najpametnijima