Kada su se svjetski čelnici sastali u New Yorku na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, izgledi za reformu Vijeća sigurnosti pojavili su se kao glavna tema rasprave. Ključno je pitanje treba li Vijeće dodati još stalnih članova.

Zagovornici proširenja tvrde da bi dodavanje zemalja poput Indije, Brazila ili Japana učinilo Vijeće sigurnosti reprezentativnijim s obzirom na članstvo UN-a. Kritičari, međutim, upozoravaju da bi dodavanje više stalnih članica s pravom veta moglo osakatiti Vijeće te bi postalo još manje učinkovito nego što je sada.

Štoviše, 22 zemlje imaju veći broj stanovnika od Francuske, najmanje od trenutnih pet stalnih članica Vijeća sigurnosti. Ova skupina uključuje Indiju, Brazil, Japan, Indoneziju, Pakistan, Filipine, Nigeriju, Njemačku, Meksiko i Tursku.

Ako se dodaju novi stalni članovi, vjerojatno će uslijediti pozivi za daljnje širenje. Iako su oba argumenta uvjerljiva, reforma ne mora značiti međusobno isključivi prijedlog. Revidiranjem njegove strukture i sustava veta moguće je učiniti Vijeće sigurnosti reprezentativnijim i učinkovitijim.

Usred današnjih ratova i sukoba, hitno je potrebna reforma. Pravo veta koje imaju stalne članice Vijeća sigurnosti ozbiljno ometa sposobnost djelovanja UN-a tijekom velikih međunarodnih kriza, čak i kada postoji ogromna globalna potpora intervenciji.

Sustav veta
Rat u Ukrajini primjer je toga. Nakon invazije na Ukrajinu 2022., ruski veto na Vijeće sigurnosti isključilo je sankcije UN-a, što je jedan od razloga zašto su Europska unija i Sjedinjene Države nametnule jednostrane sankcije koje često ne uzimaju u obzir interese drugih zemalja. Iako se neke zemlje pridržavaju pritiska, učinkovitost sankcijskih mjera znatno je smanjena bez zelenog svjetla UN-a.

Sustav veta može se povezati s realpolitikom poslijeratnog doba. Kada je osnovan UN, Sovjetski Savez inzistirao je na pravu veta na odluke Vijeća sigurnosti, u strahu da će ga SAD i njegovi saveznici nadglasati. Tadašnji američki predsjednik Harry Truman zahtijevao je istu privilegiju, upozoravajući da bez nje Senat neće odobriti američko članstvo u UN-u, baš kao što je odbacio napore Woodrowa Wilsona da uspostavi Ligu naroda nakon Prvog svjetskog rata.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Između 1946. i 1969. godine Sovjetski Savez koristio je 93 posto svih veta, često kako bi blokirao prijem novih članica u UN. Dok je SSSR sustavno odbijao kandidate koje je podržavao SAD, SAD je šest puta uložio veto na prijem Vijetnama. Od 1970. godine, međutim, SAD koristi svoje pravo veta više od bilo koje druge stalne članice, često kako bi zaštitio Izrael od teških odluka.

Potpiruje frustracije
Danas su mnogi slučajevi prava stavljanja veta Vijeća sigurnosti u oštroj suprotnosti sa stavovima velike većine međunarodne zajednice. Ova nepovezanost potpiruje frustraciju velikih razmjera, a sustav veta sve se više smatra nepravednim, neetičnim i zastarjelim.

S obzirom na to da trenutna upravljačka struktura Vijeća sigurnosti već potkopava njegovu sposobnost da ispuni svoj zadatak i održi globalni mir, dodavanje više stalnih članica moglo bi se činiti kontraproduktivnim. Kako bi se postigla ravnoteža između veće zastupljenosti i učinkovitosti, svako proširenje Vijeća mora biti popraćeno smislenim reformama sustava veta.

Jedan od načina da se to učini je proširenje Vijeća na 20 članova, uključujući deset stalnih mjesta, uz dopuštanje kvalificirane većine, recimo 16 glasova, za poništavanje veta bilo kojeg stalnog člana. Ova promjena sačuvala bi pravo veta bez nužnog stvaranja novih slijepih ulica. Kako bi se spriječilo da novododani stalni članovi zloupotrebljavaju sustav, moglo bi im se odobriti članstvo bez prava veta.

Naravno, ograničavanje privilegija veta velikih svjetskih sila bilo bi izazov. Ali s obzirom na to da bi im čak i ograničeno pravo stavljanja veta i dalje omogućio da imaju nesrazmjeran utjecaj, mogu se naučiti prilagoditi. Štoviše, dopuštanje da se veto nadglasa kvalificiranom većinom povećalo bi legitimitet UN-a, što bi u konačnici koristilo stalnim članicama Vijeća sigurnosti. A budući da se te zemlje već mogu oduprijeti mnogim mjerama UN-a, trebale bi biti otvorene za ovu reformu.

Želja da se Vijeće sigurnosti učini reprezentativnijim i da se poveća njegova učinkovitost međusobno se ne isključuju. Svijet će biti bolje mjesto ako se obje reforme, proširenje članstva i ograničavanje veta, provode istovremeno.

© Project Syndicate 2024.