Od kad je preuzeo ured u prosincu 2023., poljski je premijer Donald Tusk opetovano osuđivao sustav pokroviteljstva ukorijenjen tijekom prethodne administracije Prava i pravde (PiS).

Tusk je obećao da će privesti pravdi ‘sve one koji su zloupotrijebili vlast i opljačkali Poljsku,’ predstavljajući optuženički popis navodnih prekršaja stranke PiS Jarosława Kaczyńskog, uključujući rasipanje ogromnih novčanih iznosa na novi aerodrom u središnjoj Poljskoj, loše upravljanje rafinerijom PKN-Orlen koja je pod nadzorom države, okretanje javnih medija u propagandne alate, kupnju špijunskog softvera za praćenje političkih protivnika, popunjavanje državnih tvrtki odanim ljudima i korištenje javnih sredstava kao fondova za troškove stranke.

Raščišćavanje poljskog političkog sustava bit će zahtijevan zadatak za premijera Tuska. Međutim, njegovi postupci signaliziraju obećavajuću promjenu smjera prema transparentnijem političkom sustavu, udaljavajući se od istraga EU o kršenju vladavine prava. Ovaj pristup daje i nadu za druge zemlje, poput Mađarske, u kojoj je korupcija pustila duboko korijenje.

Pokroviteljske mreže Viktora Orbána i Jarosława Kaczyńskog dijele brojne sličnosti. Oba su vođe izgradila neformalne strukture moći, što je dovelo do nazadovanja demokracije i istraga Europske komisije u skladu s Člankom 7. No, kako je došlo do pojave takvog ponašanja i što možemo učiniti da to zaustavimo?

Propadanje institucija
I u Poljskoj i u Mađarskoj uspon neformalne moći omogućilo je propadanje institucionalne kontrole i ravnoteže. Ignorirali su se slučajevi korupcije na visokim razinama, a provedba zakona postala je pasivna, dijelom zbog pristranosti Ureda javnog tužitelja.

Značajna su sredstva, na primjer, usmjeravana u krugove Zbigniewa Ziobra, ministra pravosuđa u vladi Kaczyńskog, uz malo nadzora. Upečatljiv je primjer uključivao zlouporabu Fonda za pravosuđe, namijenjenog za pomoć žrtvama zločina i rehabilitaciju zatvorenika, ali je na kraju financirao skupine odane Ziobru, uključujući i njegovu stranku, Ujedinjenu Poljsku, kao i institucije koje podržavaju koaliciju Kaczyńskog.

Štoviše, poduzeti su udruženi napori kako bi se potisnula neslaganja i utišali oni koji pokušavaju premostiti jaz u odgovornosti. Ovo je djelomično postignuto putem neformalne moći, kao što je preuzimanje medija, gdje su utjecajni pojedinci i državne tvrtke preuzeli neovisne medijske kuće, uključujući snažno politiziranu poljsku javnu radioteleviziju.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Dok je formalna državna intervencija u Poljskoj ostala relativno ograničena, vlada PiS-a oblikovala je vlasništvo nad medijima kroz klijentelističku mrežu i neprovjerene financijske angažmane.

“Repolonizacija” lokalnog Polska Press portfelja od strane naftnog diva u vlasništvu države, PKN Orlena, kojeg vodi saveznik Kaczyńskog, Daniel Obajtek, bila je dragulj u kruni ovih napora. Iako strategija Kaczyńskog nije uspjela na duge pruge, raspon i dubina je klijentelističke korupcije tijekom vladavine PiS-a ogromna i trebat će dugo vremena kako bi se razriješila.

Kako bi omogućili uvid u opseg korupcije, revizori koji su istraživali javnu potrošnju tijekom administracije PiS-a već su otkrili 100 milijardi zlota (~23 milijarde eura) sumnjivih i potencijalno ilegalnih troškova. Postoje i tvrdnje da je Kaczyński izričito izjavio da javne i položaje u državnim tvrtkama trebaju dobiti samo politički odani pojedinci.

Čak i u oporbi, PiS drsko nastavlja odbijati bilo kakvu krivnju ili odgovornost. Kada su ga ispitivali o djelovanju njegove stranke, Kaczyński je odgovorio da podržavanje različitih institucija nije bilo ni ilegalno ni suprotno javnom interesu.

Situacija u Mađarskoj još je gora. Tijekom 2022. EU je službeno označio administraciju Viktora Orbána kao “izbornu autokraciju” zbog kontinuiranog demokratskog nazadovanja koje je potkopalo gotovo svaki aspekt države. Orbánova strategija oslanja se na monopolizaciju od vrha prema dnu za državu i za ekonomiju, uz privatne obrazovne zaklade koje služe kao ključni kanali za osvajanje javnih sredstava.

Milijarde forinti poreznih obveznika izlile su se prema platformama kao što su Centar za temeljna prava i njegovom vlasniku, Jogállam és Igazság Nonprofit Kft. Ove institucije “djeluju” kao nevladine organizacije koje organizira vlada (GONGO), ali ti entiteti zapravo funkcioniraju kako bi legitimizirali i promovirali poruke Orbánove vlade dok hvale rad njegove stranke, Fidesza.

Centar za temeljna prava još više zabrinjava, jer je povezan sa stranim mrežama upitnih pozadina, uključujući poljski Katolički pravni think tank Ordo Iuris i CPAC povezan s Trumpom, a oba za cilj imaju širenje protuzapadnih narativa pod krinkom ‘konzervativizma’ u cijelom svijetu.

Opseg ovog osvajanja natjerao je brojne Mađare da se prepuste potpunoj dominaciji Orbána i njegovih saveznika. Njegova propagandna mašinerija kojoj nema ravne u EU potiče dezinformacije i teorije zavjere. Čini se da je jedna od posljednjih neovisnih medijskih kuća u Mađarskoj, RTL, pala, nakon što je medijska kuća u njemačkom vlasništvu sklopila strateški sporazum s tvrtkom 4iG koja je u vlasništvu države.

Ipak, možda postoji izlaz. Brza akcija Donalda Tuska protiv mreže PiS u Poljskoj nije prošla nezamijećeno u Mađarskoj. Péter Magyar, pobunjenički opozicijski lik koji trenutno ima 10 postotnih bodova u usporedbi s Orbánom, istaknuo je Tuskovo vodstvo u borbi protiv međunarodnog klijentelizma. ‘Oligarsi, NER-kriminalci!’ Magyar je napisao na društvenoj mreži, ‘Pratite što se događa u Poljskoj!’

Digitalne ‘ispovjedaonice’
Magyar je također najavio da se njegova stranka, Stranka poštovanja i slobode (TISZA), planira pridružiti Uredu europskog javnog tužitelja i uspostaviti ‘digitalne ispovjedaonice’ u kojima građani uključeni u režim Fidesza mogu anonimno dijeliti informacije o zlouporabama moći te stranke. Postoje i razgovori o stvaranju međusektorske suradnje između građana i istraživačkih novinara kako bi se doveo u pitanje Orbánov neformalni pokroviteljski režim. Međutim, sve će to ovisiti o sposobnosti Magyara ili druge opozicijske stranke da porazi Orbána na izborima 2026.

Tko god postane premijer nakon Fidesza, morat će oponašati promjene koje se trenutno odvijaju u Poljskoj i transformirati mađarsku demokratsku kulturu. Péter Magyar mora se odmaknuti od neprijateljskog stava prema civilnom društvu i novinarima koji je karakterističan za Orbánovu vladavinu. Umjesto demoniziranja istraživačkih novinara, Magyar bi trebao poticati kulturu uzajamne tolerancije i institucionalne snošljivosti. Dodatno bi TISZA trebala iskoristiti svoj mandat u Europskom parlamentu kako bi potaknula značajnu EU akciju protiv osvajanja medija u središnjoj i istočnoj Europi.

Dok Tuskovi napori u borbi protiv klijentelizma u Poljskoj mogu poslužiti kao primjer Mađarskoj, zadatak privođenja režima Kaczyńskog pravdi izazovan je, a bit će još izazovniji u Mađarskoj nakon Orbánovog pada. Fokus mora biti na uspostavljanju slobodne i pravedne demokracije, uz doprinos svih dijelova društva koji dijele ovu viziju. Put do oporavka za obje zemlje može se činiti dugim i teškim, ali sada se nazire, iako prilično kasni, tračak nade na kraju tunela.