Ursula von der Leyen započinje novi petogodišnji mandat u Bruxellesu, i zanima nas što je u njenom programu od veće važnosti u našoj maloj, otvorenoj ekonomiji na rubu briselskog bloka zemalja.

Baš sve što će Europska Komisija provoditi u dogovoru sa zemljama članicama dio je ‘puzzlea’ i odluke za koje mislimo da nas se ne tiču, no u stvarnosti mogu i hoće vući posljedice i za nas.

Primjerice, ako neće biti proaktivnog odnosa prema Crnoj Africi, gospodarski i obrambeno, tamo će se još dublje ekonomski ukorijeniti Kina, a sigurnosno Rusija, što će imati posljedice i na iskorištavanje strateški važnih sirovina, i na radikalizaciju tamošnjeg stanovništva uz rast antipatije prema Europi, i na migracije.

Dakle, u interesu nam je i veliki angažman Europske unije prema Africi. Slično vrijedi i za neke druge dijelove djelovanja Komisije u narednih pet godina.

‘Roštiljanje’ zastupnika
U takvom kontekstu, izdvojimo naglaske iz programa Von der Leyen, a koji su izravno važni za nas. Prvi je da se nastavlja zelena transformacija. Potvrda za to je su Zeleni glasali da von der Leyen vodi Komisiju narednih pet godina, a ne bi da nije bilo prije postignutog dogovora. Međutim, buduća Komisija se oslanja i na identičan zahtjev europske industrije. Zelena politika je ‘too big to fail’.

Ali, kako će se ona konkretizirati po sektorima, znat ćemo tek kad vidimo što će i kako će budući povjerenik odgovarati na “roštiljanju”, tj. pitanjima zastupnika u Europskom parlamentu u listopadu. Jak poljoprivredni lobi od Komisije zahtijeva usporavanje oko zabrane pesticida, čemu se protive Zeleni, dok energetika može biti sigurna.

Nastavak zelene agende možemo si predočiti slikom vrlo jakih morskih struja, planinskih brzaca, ali tu i tamo vode stajačice. Vidjet ćemo odnos lobiranja, a vidjet ćemo i kako će nastupiti odbor AGRI Europskog parlamenta. Tamo, inače, nema nijednog hrvatskog zastupnika iako će Slavonija biti itekako zainteresirana o toj debati.

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Protivno općem mišljenju, nisu svi sektori zainteresirani da se zelena agenda uspori. Politički, također, ima više smisla tražiti ubrzanje jer će se u protivnom zaostajanje za Kinom pretvoriti u lipsanje. U općoj političkoj slici koja se nazire pred nama u narednih pet godina tako neravnopravan odnos bio bi veliki hendikep.

Inače, u ovoj temi najavljuje se smanjenje birokracije, ali nije još jasno na što će se to odnositi i hoće li hrvatska javna uprava moći to slijediti.

I u zelenoj tranziciji potezi buduće Komisije ovisit će o potezima novog američkog predsjednika. Sastav Komisije potvrdit će se u listopadu, a u studenom ćemo znati tko je američki predsjednik.

Prema neslužbenom programu predsjedavanja Donalda Trumpa, pod imenom “Projekt 2025”, predlaže se da se veliki državni paket subvencija američke zelene industrije IRA (Zakon o smanjenju inflacije) povuče, ali hoće li tako zbilja biti, ne znamo. Ako Amerika uspori u zelenoj tranziciji, pitanje što će napraviti Europa, to ovisi o rasporedu snaga među zemljama članicama i o lobiranju.

Tko je pametan od hrvatskih kompanija, treba biti jako dobro informiran gdje će se okrenuti europski brod, a pažnju treba pojačati početkom godine. Ako pak, Amerika ne uspori, neće ni Europa. Ukratko, ranije postavljeni vremenski ciljevi dekarbonizacije ostaju, ali sadržaj je još mutan – i još se može na njega utjecati.

Kapilarne konzultacije
Ono što će nova Komisija morati napraviti jest čvrsto povezati industriju i zelenu agendu. To je daleko najveća zadaća. Isto tako, treba postići da društvo više prijateljski prihvaća zelenu agendu, a to znači na neki način spustiti se među narod, što je za briselsku administraciju najteža moguća zadaća – a doslovno bi u svako selo Europe, znači i Hrvatske, i svaki kvart trebalo poslati učitelje za zeleno, koji bi govorili razumljivo i prihvatljivo. (Nije smiješno, a primjer je Danska, koja je velike odluke donijela tek nakon kapilarnih društvenih konzultacija).

Drugo je pitanje obrane. Von der Leyen najavila je da i dalje čvrsto stoji uz Ukrajinu. Samo, što to znači? Što to znači za Hrvatsku? Svakako, prilika da se otvore razne industrijske niše, koje je u sektoru do sada iskoristio primjerice DOK-ING.

No, ima mjesta za mnoge, ako se zna što je pred nama i ako su poduzetnici realno i dobro informirani. Strahovito smo ovisni o razvoju događaja u Americi, a oni pokazuju nepredvidljivost, dramatičnost. Što ako budući američki predsjednik ili predsjednica kažu da Ameriku nije briga za Ukrajinu i da će dati toliko sredstava koliko daju primjerice Italija, Španjolska i Francuska, a njihov je doprinos samo retorički.

U tom slučaju, jača Kremlj, ali u tom slučaju jača i razvija se europska obrambena industrija. Ako suzimo fokus na regiju, ako jača Rusija, jačat će i provokacije u našem neposrednom susjedstvu. Javnost u Hrvatskoj posve pogrešno misli da Trump “nije za rat” i da će “zaustaviti rat”. Hoće, ali na štetu Europe.

Dakle, nova Europska komisija stoji uz Ukrajinu, i podržat će mirovne pregovore koji će odgovarati Kijevu. Jedino to i odgovara Hrvatskoj.

Von der Leyen govorila je i potrebi proširenja. Ono će u narednom periodu imati mnogo veću težinu nego dosad pa će i taj budući povjerenik biti jak. Jedan od mogućih scenarija jest da se nakon mirovnih pregovora pokrene ubrzani proces učlanjenja Ukrajine. Hrvatska će tu biti na vagi, politički bi se slagala, ali našoj zemlji nasušno treba još barem jedan proračunski ciklus fondova iz EU-a.

Zajednički europski sedmogodišnji proračun počet će se dogovarati već 2025. Skrenimo pažnju domaćoj poslovnoj zajednici da je to start i za zagovaranje njihovih interesa u Bruxellesu. Ne u Zagrebu, jer od toga nema puno koristi, nego izravno u europskim institucijama. Slijedi period kada se Hrvatska mora u potpunosti smjestiti u sve pore Unije, sve mora do kraja shvatiti i prihvatiti.

Ako sve prođe dobro naši susjedi, s kojima imamo mnogo toga zajedničkog, mogu se nadati velikim koracima prema EU-u, jer bi u slučaju da se ne dozvoli pobjeda Moskve u ukrajinskom ratu, naša regija bila relativno mirna. Pogledajmo: provokacije, svojevrsni hibridni rat će se odvijati na cijeloj istočnoj granici Unije, od Finske do Bugarske. Ali, ako se regija približi Uniji najviše što može, i naša sigurnost bit će veća. Analiza je kompleksna, ali krajnji je zaključak taj.