Ruska invazija na Ukrajinu razotkrila je mnoge ozbiljne slabosti u međunarodnom poretku. Jedna istaknuta mana koju je potrebno riješiti odnosi se na Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda i njegovu ulogu u nadzoru multilateralnog sustava.

Konkretno, i naglašavajući točku koju smo istaknuli u našem eseju u nedavnom izvješću Institucije Brookings, rat u Ukrajini još je jednom pokazao moć prava veta pet stalnih članica Vijeća sigurnosti kao glavni kamen spoticanja za mir.

U prvom poglavlju, članku 1 Povelje UN-a, koje je sastavljeno nakon razaranja Drugog svjetskog rata, navodi se da je prva svrha UN-a održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.

U tu svrhu organizacija ima za cilj spriječiti prijetnje miru, suzbiti djela agresije i dovesti do mirnog rješavanja međunarodnih sporova. Poglavlja VI. i VII Povelje ovu temeljnu misiju povjeravaju Vijeću sigurnosti.

Međutim, apsolutno pravo veta dodijeljeno člankom 27. svakoj od stalnih članica Vijeća (“velika petorka” Kina, Francuska, Rusija, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države) od početka je ključna prepreka tom tijelu u ispunjenju njegove misije.

To je zato što su stalne članice gotovo uvijek bile podijeljene na suparničke geopolitičke blokove, pri čemu je član jednog bloka – uglavnom ili Sovjetskog Saveza (a sada njegova nasljednika, Rusije) ili SAD-a – iskoristio veto na mnoge ključne odluke.

Ruski divljački iznenadni napad na Ukrajinu snažan je podsjetnik na impotenciju Vijeća sigurnosti kada su interesi jedne ili više stalnih članica u sukobu s interesima ostalih članica.

Nakon Drugog svjetskog rata optimisti su se nadali da će prijetnja sigurnosti u početku navesti Vijeće sigurnosti na uvođenje sveobuhvatnih obvezujućih gospodarskih sankcija kako bi se odvratila agresija i potaknulo mirno rješavanje sukoba.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Nova uloga digitalnog novca
Međutim, u sadašnjem sukobu u Ukrajini, ruski veto na Vijeće sigurnosti znači da SAD i njegovi saveznici mogu nametnuti sankcije samo kroz “koaliciju voljnih”. Istina, velik broj zemalja i izvanteritorijalni doseg platnog sustava temeljenog na dolarima daju sankcijama koje je nametnuo SAD ogroman utjecaj. Ipak, u ovom slučaju, kao i u drugima, sustav globalnih sankcija koji provodi Vijeće sigurnosti još bi više oslabio sankcionirano gospodarstvo.

Povrh toga, nova uloga digitalnog novca i promjene u međunarodnom monetarnom sustavu koje bi on mogao donijeti uskoro bi mogle umanjiti ulogu dolara i smanjiti ono što koalicija voljnih predvođena SAD-om može postići.

A u drugim slučajevima, poput odluke bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa iz 2018. o ponovnom uvođenju oštrih gospodarskih sankcija protiv Irana, izvanteritorijalni doseg dolara izazvao je znatnu ogorčenost čak i među američkim saveznicima.

Konačno, iako se velik dio svijeta trenutno okuplja oko koalicije demokracija predvođenih SAD-om suočenih s očitom ruskom agresijom na Ukrajinu, nažalost ne možemo isključiti mogućnost da buduća Trumpova ili administracija nalik na Trumpovu u SAD-u učini nešto što bi potencijalno moglo učiniti veto u Vijeću sigurnosti problemom za veći dio demokratskog svijeta.

Činjenica da je sve nelegitimnije i neučinkovitije Vijeće sigurnosti u središtu današnjeg multilateralnog sustava tim je nepovoljnija s obzirom na sve veći raspon prijetnji miru i sigurnosti. To uključuje ne samo konvencionalne činove agresije kakvima svijet svjedoči u Ukrajini, a koja bi još mogla eskalirati u nuklearni rat, već i druge sigurnosne prijetnje koje predstavljaju nove tehnologije.

Na primjer, državni ili nedržavni akteri mogli bi izazvati pustoš razornim kibernetičkim napadima ili zlouporabom umjetne inteligencije. Sintetički virusi čak i smrtonosniji od koronavirusa koji je uzrokovao Covid-19 mogli bi nanijeti neizrecivu štetu, bilo bioterorom ili bio-pogreškom.

A klimatske promjene prijetnja su cijelom čovječanstvu koje mora biti na radaru reformiranog Vijeća sigurnosti. Strogi i univerzalno obvezujući propisi hitno su potrebni u svim tim domenama.

Stoga se zalažemo za radikalnu promjenu načina djelovanja Vijeća sigurnosti uvođenjem mogućnosti ukidanja veta stalnog člana. To bi se moglo postići dodavanjem klauzule u članak 27. kojom bi se velikoj dvostrukoj većini – koja predstavlja, primjerice, najmanje dvije trećine zemalja članica i dvije trećine svjetskog stanovništva – omogućilo da nadjača veto.

Idealno vrijeme za promjene
Na naš prijedlog danas bi uložile veto Rusija, a vjerojatno i Kina, a možda i tri demokracije među stalnim članicama, uključujući SAD. Međutim, velika većina zemalja vjerojatno će ga poduprijeti.

Zapravo, ovo je idealno vrijeme za svjetske demokracije, uključujući SAD, da predlože takvu promjenu. Podupirući ga, administracija predsjednika Joea Bidena mogla bi iskoristiti trenutak i pokazati svoju odlučnost za stvaranje pravednijeg i uključivijeg multilateralnog sustava.

Time bi se poslala snažna i uvelike dobrodošla poruka da su Sjedinjene Američke Države uvjerene da će njihov prosvijećeni nacionalni osobni interes biti u skladu s interesima velike većine svjetskih zemalja i ljudi.

Isprva, takav prijedlog vjerojatno neće dobiti dovoljnu potporu u američkom Kongresu. Ali svaka kriza sadrži priliku. Gore navedena shema mogla bi potaknuti potporu reformama u SAD-u i drugim demokracijama među svima koji su zabrinuti zbog starih i novih prijetnji ljudskoj sigurnosti.

Budući da je mir sve ugroženiji, Vijeće sigurnosti moglo bi igrati mnogo veću ulogu u ublažavanju opasnosti. Nadajmo se da ruska agresija na Ukrajinu pokreće radikalnu promjenu koja tijelo čini legitimnijim i učinkovitijim.

Koautor članka je José Antonio Ocampo, bivši ministar financija Kolumbije i generalni podtajnik Ujedinjenih naroda, profesor je na Sveučilištu Columbia i predsjednik Odbora UN-a za razvojnu politiku

© Project Syndicate, 2022.