Kad je Zoran Milanović u emisiji HTV-a Nedjeljom u 2 “priznao” da – iako je rođen u Zagrebu – navija za Hajduk, neki od vatrenijih pristaša ljutog konkurenta Dinama odmah su ga prekrižili, bez obzira što simpatiziraju socijaldemokratsku opciju. Što se njih tiče, njegova politička karijera je gotova. Jer ono što se premijeru Ivi Sanaderu kao fetivom Splićaninu može oprostiti, čovjeku sa zagrebačkog Trnja – bez obzira na oca Sinjanina – ne može nikako. Ta mala crtica dovoljno je upozorenje da političari zaista moraju paziti što govore, radilo se čak i o nogometu kao najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Političari, poput ostalih smrtnika, uglavnom navijaju za klubove “iz svog kraja”. Milanović je jedan od rijetkih koji je izišao iz unaprijed zadanih okvira lokalpatriotizma. Primjerice, Sanader je vatreni navijač Hajduka. “Svaki Splićanin je odmah po rođenju i uvjerenju navijač Hajduka. Mene u tome ne mogu poremetiti ni trenutačni neuspjesi”, rekao je kad su ga novinari pitali za koga navija. A o kolikoj ljubavi prema biloj boji se radi, u svom stilu posvjedočio je i izvršni direktor Dinama Zdravko Mamić koji je kazao da nikad nije vidio nekoga da tako voli svoj klub kao što Sanader voli Hajduk. Oni skloniji Dinamu ili drugoj političkoj opciji kažu da je upravo Sanaderova navijačka strast zaslužna za brojna sponzorstva državnih tvrtki Hajduku poput Ine ili Croatia osiguranja s kojim su protekli tjedan potpisali novi ugovor težak 8,5 milijuna kuna godišnje. Ina će dati još 7,5 milijuna, Dalekovod 3 milijuna, Hrvatska poštanska banka 2 milijuna, a tu se negdje s nepoznatom svotom krije i Agrokor Ivice Todorića, također osvjedočeni “torcidaš” koji svake godine sponzorira Hajduk. Naravno, ključan razlog za to ipak je reklamiranje njegova prodajnog lanca Konzum koji prije nekoliko godina nije najbolje stajao u Dalmaciji. S druge strane, nije tajna da najpoznatiji zagrebački Hercegovac Milan Bandić svake godine iz zagrebačke kase daje prilične svote novca za Dinamo. Bandić, kako kaže, navija baš za plave. Budući da je gradonačelnik Zagreba, ništa drugo ne dolazi u obzir. Vatreni dinamovac je i ministar poljoprivrede koji je čak i putovao s navijačima tog kluba. U Dinamovom vodstvu nalazi se nekoliko političara – od prvog čovjeka HSS-a Josipa Friščića do HSP-ovca Miroslava Rožića. Politika i sport na ovim prostorima idu ruku pod ruku. Odnosno, politika obično koristi sport za ispunjavanje nekih svojih interesa. Franji Tuđmanu Croatia je bila važniji od mnogih državničkih pitanja. Imao je vremena kadrovirati ne samo u vodstvu kluba nego i na terenu. Croatiji Dinamu zato novca nije nedostajalo. Poznata je izjava tadašnjeg čelnika kluba Zlatka Canjuge da “novca ima svuda oko nas, ali ga treba znati uzeti”.

Nasuprot Tuđmanu, njegov vjerni ministar obrane Gojko Šušak simpatizirao je Hajduk. Kako je u državnoj hijerarhiji Šušak ipak bio drugi, tako je i Hajduku tih godina bilo zagarantirano drugo mjesto. Za Hajduk je navijao i još jedan ministar, Mate Granić, a uz uz splitski klub šlepali se se tada i manje poznati političari poput Nadana Vidoševića kojem je sport pomogao da se lansira u političko-gospodarsku elitu, što će, ako je vjerovati glasinama, učiniti i sadašnji predsjednik splitskog kluba Branko Grgić. Lokalpatriotizam kao bitna odrednica privrženosti pojedinim klubovima omogućio je ženskom košarkaškom klubu Gospić da postane jedan od najjačih u regiji. Ključni čovjek je HDZ-ov Darko Milinović. Branimir Glavaš je pak stao uz svoj Osijek na čijem je stadionu tražio političku podršku. I drugi lokalni moćnici išli su istim putem: od Đure Dečaka koji je danas već zaboravljenu Mladost 127. pokušao pretvoriti u respektabilnog prvoligaša iz Suhopolja preko Đure Brodarca i njegove Segeste do Vlade Zeca i njegova propalog projekta u Velikoj s Kamen Ingradom koji također propada. Danas je situacija ipak drukčija. Premda političari koriste sport za dobivanje još ponekog poena kod birača, stanje nije niti nalik devedesetima. Možda ga najbolje oslikava izjava predsjednika Stjepana Mesića kojeg, kako tvrde upućeni, nogomet zapravo uopće ne zanima. Na pitanje navija li za Hajduk ili Dinamo, Mesić je odgovorio: “Navijao sam za Dinamo ako ne igra s Hajdukom i za Hajduk ako ne igra s Dinamom, a kad bi igrali jedan protiv drugog, navijao sam da pobijedi onaj koji je na toj utakmici bio bolji. Tako sam riješio taj svoj problem. Zar onda nije točno da navijam i za Dinamo i za Hajduk?!”

Angela Merkel navija za Bayern

Od svjetski poznatih imena, nedavno se papa Benedikt XVI. izjasnio da navija za njemački Bayern iako simpatizira i Juventus. Premijer Romano Prodi drži se svoje Reggine, a bivši predsjednik Carlo Ciampi Livorna. Španjolski kralj Juan Carlos, naravno, druka za kraljevski Real, ali njegov sin Felipe za madridski Atletico, dok je premijer Jose Luis Rodriguez Zapatero žestoki navijač Barcelone. Engleska kraljica Elizabeta prije desetak dana izjavila je da navija za londonski Arsenal koji također ima epitet kraljevskog, a premijer Tony Blair za Newcastle. Da nogomet nije tako stran ženama kao što se misli, dokazuje primjer njemačke kancelarke Angele Merkel koja voli dva kluba – Hansu i Bayern. Novi predsjednik Francuske Nicolas Sarkozy podržava Paris Saint Germain koji je, kako kaže, najbolji klub na svijetu. Njegov prethodnik Jacques Chirac, onako je predsjednički, odbijao odgovoriti na pitanje koji mu je klub pri srcu pravdajući se, kao i Josip Broz Tito, da mu je broj jedan reprezentacija.