Dopunsko zdravstveno osiguranje pokriva troškove liječenja koji nisu u potpunosti pokriveni osnovnim zdravstvenim osiguranjem i spada u vrstu osiguranja takozvane međugeneracijske solidarnosti, jer svi plaćaju jednaku visinu premije, neovisno o očekivanoj šteti. Drugim riječima, istu visinu premije plaćaju i oni kod kojih se mogu očekivati niski troškovi liječenja i pacijenti koji na liječenje troše više od prosjeka. Također, sustav je nejednak u odnosu na starosnu dob pacijenata, jer mladi osiguranici koji su u pravilu zdravi svoje dopunsko osiguranje preplaćuju, dok stariji pacijenti iz dopunskog osiguranja dobiju više usluga od onog što su platili. Prema podacima iz 2006. godine, osobe do 30 godina starosti u prosjeku su u jednom mjesecu potrošile pet eura od ukupno 20 eura koliko mjesečno uplaćuju u fond, a osiguranici između 70 i 80 godina starosti uz istu premiju mjesečno imaju oko 50 eura troškova na pokrivanje pune cijene medicinske usluge. Iako je sustav u kojem mladi financijski pomažu starije socijalno pravičnim, on ipak neće preživjeti, smatra Ahčan i predviđa da će se sustav urušiti u idućih 15 do 20 godina. Jedan od osnovnih razloga njegova urušavanja demografska je slika slovenske populacije u kojoj će u narednom periodu rasti broj starijih na račun mlađih osiguranika. Obzirom na to da stariji imaju veće troškove od uloga, premije dopunskog osiguranja nužno će porasti. Ako one i dalje ostanu jednake za sve osiguranike, mlađima će dopunsko osiguranje biti još manje privlačno jer će se nesrazmjer uloženog novca i dobivene usluge biti još veći. Drugi vrlo važan uzrok raspada aktualnog modela dopunskog osiguranja je medicinska inflacija.

Ako premija danas iznosi 20 eura i ako se uzme u obzir da medicinska inflacija nadmašuje opću za oko dva do tri posto, daljnji rast visine troškova liječenja i s tim povezane visine premije vrlo brzo dovela u pitanje udjel dohodovno najslabijih slojeva u tom obliku osiguranja. Iako plaće rastu brže od inflacije (u nekim sektorima upravo kao i medicinska inflacija), to nije slučaj u sektorima gospodarstva s niskom dodanom vrijednošću, poput trgovine i tekstilne industrije, tako da će zaposlenima u tim sektorima plaćanje dopunskog osiguranja postati naprosto preskupo u odnosu na dobiveno. Uzevši u obzir argumente koje je naveo, Ahčan predviđa da bi premija za dvadesetak godina mogla biti za više od sto posto veća nego danas i iznosila bi oko 42 eura, a u idućih 40-tak godina premija bi toliko porasla da više ne bi bilo dvojbe o urušavanju sustava jer bi korisnika bilo sve manje. Reforma sustava dopunskog osiguranja stoga je po njegovu mišljenje vrlo izvjesna stvar. Sustav dopunskog osiguranja u Hrvatskoj je još socijalniji od slovenskog, jer oni koji imaju veće troškove liječenja plaćaju manju premiju od prosječno zdravijih osiguranika. Dopunsko osiguranje u sklopu državnog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje mjesečno košta 80 kuna, a za umirovljenike 50 kuna, s tim da Hrvatska od Slovenije ne odudara značajno kad su u pitanju demografske projekcije. Pokušaji da se dopunsko izdvoji iz HZZO-a prije par godina propali su zbog zadržavanja socijalnog mira, jer bi premija koja se nije mijenjala već godinama u privatnim rukama svakako porasla. S paketom novih zdravstvenih zakona i uvođenjem nove politike lijekova, HZZO-ovo dopunsko, međutim, više ne pokriva troškove lijekova s dopunske liste, a upravo lijekovi su bili osnovni motiv plaćanja dopunskog osiguranja. Stoga se zapravo očekuje prirodno odumiranje ovog sustava. Dopunsko osiguranje novim zakonom dozvoljeno je privatnim osiguravateljskim kućama koje nude i pokrivanje troškova lijekova, a najniža visina godišnje premije kreće se oko tisuću kuna.