Transformacija PIF-ova (privatizacijskih investicijskih fondova) treba biti obavljena u Republici Srpskoj tijekom ove godine u skladu sa Zakonom o DUF-ovima i PIF-ovima. Naime, po ovom zakonu krajnji rok za transformaciju u zatvorene investicijske fondove (ZIF) je pet godina od osnivanja PIF-ova. S obzirom da je u rujnu prošle godine usvojen Zakon o investicijskim fondovima (vrlo sličan hrvatskom zakonu), PIF-ovi nakon transformacije potpadaju pod ingerenciju ovog zakona. Po ovom zakonu ZIF ima rok od godinu dana nakon osnivanja da uskladi strukturu portfelja zakonskim ograničenjima od kojih su najvažnija da učešće jednog vrijednosnog papira ne smije prelaziti 10% NAV-a, kao i da ZIF ne smije imati više od 25% od ukupnog broja dionica jednog emitenta. Predstavnici DUF-ova dugo su pokušavali produžiti ovaj rok, prije svega zbog, u većini slučajeva, pasivne uloge na burzi, a također i zbog odlaganja neophodne prilagodbe strukture portfelja. Također je bilo pokušaja utjecanja na Komisiju za vrijednosne papire da dozvoli transformaciju PIF-ova u otvorene investicijske fondove (OIF). Osnovni razlog za ovakvu nakanu predstavnika DUF-ova leži u činjenici da imatelji udjela u OIF-i nemaju pravo glasa na skupštini dioničara, te time DUF-u ne prijeti opasnost od otkazivanja ugovora o upravljanju. Bilo je i pokušaja da se ‘progura’ mogućnost transformacije PIF-ova u financijske holdinge čime bi nestalo nadzora Komisije nad radom DUF-ova i prestala bi obaveza izvještavanja javnosti o strukturi portfelja. Međutim, Komisija je ostala čvrsto pri početnom stajalištu. Što transformacija može donijeti dioničarima sadašnjih PIF-ova, a kasnije ZIF-ova? U početku ne bi trebalo biti velike razlike, izuzev obračuna provizije DUF-a koja će se bitno razlikovati od dosadašnjeg zakonskog rješenja.

Naime, trenutačno DUF naplaćuje tri vrste provizija koje su direktno ili indirektno vezane za uspješnost rada DUF-a. Nakon transformacije, maksimalna provizija može iznositi 3,5% od NAV-a (u proviziju se uključuju troškovi brokerskih usluga, depozitne banke). Ono što bi moglo biti interesantno za trenutačne dioničare PIF-ova je činjenica da se odluka o transformaciji PIF-a u ZIF mora donijeti na Skupštini PIF-a na kojoj je minimalni kvorum za odlučivanje 20% od ukupnog broja dioničara. Ako na sjednici Skupštine nekog PIF-a ne bude zadovoljen ovaj uvjet, odluka o transformaciji i prihvaćanje novog ugovora o upravljanju ne mogu se donijeti, čime PIF ide u likvidaciju. Ako se uzme u obzir odnos trenutačnog NAV-a i tržišne cijene većine PIF-ova, može se vidjeti da je ta razlika od 30% do 45% u korist NAV-a. Ovo može dovesti do borbe za punomoći za skupštinu dioničara od strane DUF-ova i većih dioničara PIF-ova koji žele zamjenu DUF-a ili likvidaciju. Nadalje, obveza PIF-ova da usklade strukturu portfelja s odredbama Zakona o investicijskim fondovima mogla bi dovesti po pojave velikog broja nelikvidnih dobrih dionica na ponudi, kao i pritiska na strani ponude likvidnih dionica kao što su Telekom Srpske, Rudnik i termoelektrane Gacko i Ugljevik, hidroelektrane na Trebišnjici.
(Branko Kecman, Banja Luka)