Prije vala demutualizacije i otvaranjem vlasničke strukture svim zainteresiranim ulagačima, poslovanje burzi jednostavno je bilo u drugom planu. Tadašnji dioničari bili su ujedno i vrlo bitni klijenti koji su prije svega tražili poboljšanje kvalitete usluga s pristupačnim cijenama, no danas je situacija bitno drukčija. Štoviše, brojni burzovni operateri našli su se pod pritiskom novopečenih dioničara, mahom hedge fondova, koje zanima samo profit, ostavljajući menadžment da, uvjetno rečeno, balansira na žici. Eklatantan primjer promijenjenog odnosa snaga je smjena karizmatičnog Wernera Seiferta, nekadašnjeg čelnika DB grupe, koji je dioničare uglavnom ignorirao, namjeravajući zagospodariti Starim kontinentom, bez obzira na cijenu. No to mu nije pošlo za rukom, a nova je uprava najave ambicioznih (skupih) akvizicija zamijenila izdašnim dividendama i programom otkupa vlastitih dionica, bitno sužavajući prostor za manevar, odnosno, mogućnost novih preuzimanja. Iz te se perspektive zaokret u DB grupi čini sasvim logičnim, no to pak otvara niz drugih problema. Najveći je svakako nezadovoljstvo ključnih klijenata (investicijskih banaka) koji priželjkuju harmonizirane standarde i jedinstvenu trgovinsku platformu, što bi pojeftinilo troškove poslovanja. No kako je taj ideal još uvijek prilično daleko, nekolicina najvećih investicijskih banaka najavljuje stvaranje zajedničke platforme, za sada kodnog imena Project Turquoise, koja bi mogla donijeti nove glavobolje burzovnim operaterima, ili barem isprovocirati intenziviranje procesa konsolidacije.