U Hrvatskoj i EU od rujna 2015. nije moguće kupiti novi klasični turbo-plinski bojler jer je prodaja tih uređaja, sukladno Uredbi Europske komisije zabranjena.

Ista Uredba propisuje ugradnju energetski učinkovitijih, ali i skupljih kondenzacijskih bojlera. To dovodi u bezizlaznu situaciju one u višestambenim zgradama i kojima se pokvario stari bojler i trebaju ga zamjenitit novim. Novi klasični bojler ne mogu kupiti, a za ugradnju kondenzacijskog moraju prilagoditi, sanirati dimnjak na koji su spojeni klasični bojleri drugih stanara. Naime, kondenzacijski bojleri za razliku od klasičnih stvaraju vlagu koja bi se nakupljala u dimnjaku i koji bi se zbog vlage urušio ako se ne bi prilagodio.

Stoga za sanaciju dimnjaka trebaju privoliti susjede koji bi isto trebali kupiti nove kondenzacijske bojlere. A susjedi na to sigurno neće pristati jer novi bojler košta oko 9500 kuna (klasični do 7000 kuna), dok bi za sanaciju dimnjaka svaki stan morao izdvojiti još 17.000 do 20.000 kuna. Ta bezizlazna situacija, upozoravaju stručnjaci, tjera ljude da na crno ugrade nove klasične bojlere koje su kupili u zemljama izvan EU, primjerice iz BiH ili da prijeđu na kruta goriva na dimnjacima za plinski sustav, što dovodi do opasnosti od trovanja i požara.

U Hrvatskoj je, prema podacima Grupacije distributera i opskrbljivača energijom HGK, 75.000 korisnika klasičnih bojlera koji su spojeni na dimnjake, od toga 50.000 u Zagrebu i 25.000 u Osijeku. Ukupni trošak prelaska na kondenzacijske bojlere sa sanacijom dimnjaka tako bi premašio dvije milijarde kuna. "Klasični se bojleri sve više kvare, a ne može se više doći ni do rezervnih dijelova za njih. Stoga se ljudi snalaze pa švercaju 'stare' klasične bojlere, kaže Tihomir Mihalić, voditelj Sekcije servisera i plinoinstalatera HOK-a.

On podsjeća da je struka upozoravala na ovaj problem, no institucije nisu učinile ništa. Član Grupacije distributera i opskrbljivača energijom HGK Dubravko Duvančić upozorava da kondezacijski bojleri u odnosu na klasične stvore samo do 3% uštede godišnje te da im je rok isplativosti s obzirom na visoke troškove ugradnje čak 40 do 50 godina. On ističe da je rješenje ovog problema da Hrvatska traži izuzeće od Uredbe, kao što je to učinila Njemačka za vikendice i u slučaju neprimjereno visokih troškova.