Medijski istup Franje Gregurića u kojem poručuje kako je kriza koncerna Agrokor poruka Rusije Hrvatskoj nije osamljeno mišljenje, ali je jedno od rijetkih koje je izneseno koncizno i bez zamagljivanja ostalim gospodarskim i makroekonomskim pokazateljima. Iako se tako ne govori direktno, može se tumačiti kako slom Agrokora uvelike ima veze s našom politikom, a puno manje s ekonomskim kretanjima, zaduženjem, dobavljačima i sl. I može se reći kako u tome ima puno istine.

Pomalo brzopleto i bez velikog promišljanja svi zaboravljamo da je aktualni premijer Andrej Plenković prije povratka u Hrvatsku sjedio na čelu odbora Europskog parlamenta za Ukrajinu, ali da ne bi krimen išao samo na tu stranu treba podsjetiti i na sve poteze SDP-ove Vlade kada je bila riječ o Siriji, još jednoj interesnoj zoni Rusije.

Nije li svojevremeno Vesna Pusić kao ministrica vanjskih poslova komunicirala s Assadovom oporbom i nisu li se spominjali i neki kalašnjikovi stigli baš iz naše države sve do Sirije? Čak ako i izuzmemo Plenkovićev nastup u Ukrajini i cijelu priču oko mirne reintegracije okupiranih područja, možemo reći kako su naši, nekada baš u vrijeme na početku spomenutog Franje Gregurića, dobri odnosi s Rusijom, odavno narušeni.

Pametno iskoristiti
Tako da se s odmakom od svakodnevne politike i činjenice da poslovanje Agrokora i nije bilo najstabilnije može postaviti legitimno pitanje:  "A što bi se dogodilo da smo bili bolji s Rusima?" Kako to da su problemi koncerna počeli izlaziti na vidjelo, ali i postali bezizlazni baš nakon medijskog nastupa ruskog veleposlanika Anvara Azimova u kojem je istaknuto kako se više neće pomagati Agrokoru? Nekako je u tome svemu previše indicija, a premalo potvrda čvrstih zaključaka, ali nameće se jedno drugo pitanje – koliko je Hrvatska izložena u novim ratovima onima koji se više ne vode oružjem već ekonomijom i cyber napadima?

Koliko smo dobro pripremljeni na drugu vrstu borbe koja je daleko složenija i puno opasnija – iako to na prvu ne bi nitko rekao. Naime, državi koja nije bogata ključnim resursima zlatom ili naftom i uvelike ovisi o vanjskim gospodarskim kretanjima, izloženost bilo kojoj vrsti pritiska poput ovoga s koncernom Agrokor može donijeti dugoročne i nesagledive posljedice. Ključno pitanje za Hrvatsku je jesu li naše političke elite zaokupljene lokalnim i inim izborima, post ili predizbornim koalicijama, ideološkim pitanjima iz Drugog svjetskog i ostalih ratova uopće u stanju sagledati širu sliku.

Baviti se našom geopozicijom i silnicama koje se lome na ovim prostorima danas, od onih zapadnih i istočnih do onih energetskih u koje su uvezani svi, posebice kada se govori o nafti i plinu. Netko na poziciji na kojoj se nalazi Hrvatska mogao bi te i takve trendove iskoristiti vrlo pametno, ali bi isto tako mogao zahvaljujući tim istim trendovima vrlo brzo nepovratno potonuti. Odluku o smjeru moraju donositi oni kojim narod za to daje mandat mimo sitnih stranačkih i inih interesa.

Kakav dojam ostavljamo
Opstojnost pojedinih gospodarskih sustava ili točnije njihova obrana u nazovimo ga "ekonomskom ratu" nije pitanje stranke već države, zato možda griješe oni koji govore o tome da nam ne trebaju velike i slične koalicije jer nismo u ratu u potpunosti nesvjesni da se danas boriti može i na druge načine. Koliko nas je od nastupa veleposlanika Azimova pa do danas situacija zatekla nespremne tek ćemo vidjeti jer u ovom trenutku mi još ostavljamo dojam kao da se nešto radi i rješava. Problem će biti ako se taj dojam ostavlja jedino radi političkih poena. U tom slučaju već smo izgubili Agrokor, ali i puno više od toga. 

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Stvarni svijet

Roditelji vs. algoritmi: Evo kako roditelji mogu preuzeti kontrolu