Rekordna 2006. godina na Zagrebačkoj i Varaždinskoj burzi donijela je Zagrebačkoj udvostručenje prometa dionicama, koji je porastao čak 119,5 posto u odnosu na 2005. godinu i prešao deset milijardi kuna. Na Varaždinskoj je burzi promet premašio 3,7 milijardi kuna što je u odnosu na 2005. godinu bio porast od 65 posto. Rast prometa slijedio je i rast cijena pa je tako CROBEX lani porastao 60,7 posto, a tržišna kapitalizacija dionica gotovo je udvostručena, odnosno rasla je 99,4 posto, i prešla je 160 milijardi kuna. Varaždinski indeks VIN uspio je krajem godine premašiti razinu od tri tisuće bodova, čime je na godišnjoj razini uspio narasti tek nešto manje od pedeset posto.

Skupe dionice
Poznavatelje domaćeg tržišta kapitala pitali smo u kojim se sektorima domaćeg gospodarstva kriju “biseri”, odnosno dionice u koje bi u 2007. godini trebalo ulagati, a dosad su od većeg dijela ulagača zbog bilo kojeg razloga bile ignorirane. Većina onih koje smo kontaktirali u prvi plan ističe građevinske, prehrambene (među njima i vinare) i proizvodne dionice. O razvoju tržišta u 2007. godini Jurica Pevec iz brokerske kuće To-One kaže kako će budući prostor za rast ovisiti prvenstveno o likvidnosti cijelog tržišta. “Do prije dvije-tri godine najveća većina dionica je bila fundamentalno podcijenjena i time imala velik prostor za rast, no izuzev pojedinačnih dionica. Općenito gledajući, cijelo je tržište imalo najveći rast cijena prošle godine upravo kada je i likvidnost tržišta znatno porasla. Relativna usporedba cijena dionica s cijenama drugih tvrtki/tržišta u regiji također ima znatnu ulogu iako je ona kod nas prošle godine prilično zanemarena. Tako su domaće dionice postale mnogo skuplje od onih na tržištima u regiji. Utrka za prinosima odvlači kapital hrvatskih ulagača i na druga tržišta gdje se možda ostvaruju veće zarade, no to istovremeno ima za posljedicu i manju likvidnost domaćeg tržišta te time smanjuje potencijalni rast cijena domaćih dionica. Istovremeno su najavljena uvrštenja novih tvrtki na burzu što bi dodatno trebalo raspršiti ukupnu likvidnost tržišta i smanjiti prostor za opći rast”.

Analitičar Fime Ivan Soldo smatra jednim od dugoročno najinteresantnijih sektora poljoprivredu, a unutar nje vinare, odnosno dionice vinarskih kompanija kojima se u proteklom razdoblju nije aktivno trgovalo. Jedan od razloga za to, smatra Soldo, jest približavanje EU, odnosno program poticanja podizanja novih nasada kojim se vinogradarima subvencionira oko četvrtina investicije u podizanje novih nasada. Također trenutne odredbe zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno popularnih 0 promila, ne idu na ruku vinarima. Međutim, u posljednje se vrijeme (predizborno) sve glasnije spominje mogućnost ukidanja ove odredbe što bi bio svakako vjetar u leđa vinarima. S druge pak strane, vinari se moraju prilagoditi trendovima potrošnje vina, odnosno veću pozornost posvetiti kvalitetnim vinima, istodobno smanjujući udio proizvodnje stolnih vina čija se potrošnja u EU smanjuje. O fundamentalnoj podcijenjenosti nekih dionica na tržištu Pevec kaže: “Cijene dionica nekih tvrtki danas se nalaze u prilično velikom nesrazmjeru u odnosu na njihov kapital, prodaju i zarade. Postoje tvrtke čije se cijene dionica nalaze ispod knjigovodstvenih vrijednosti, no te tvrtke istovremeno ostvaruju gubitak (ili vrlo malu dobit), a uz to mogu imati potencijal rasta ili, još bolje, već bilježe rast poslovanja”. U slučaju da te tvrtke počnu poslovati pozitivno ili da povećaju svoju profitabilnost, valuacija njihovih dionica dospjet će na potpuno drukčiju razinu te će sigurno postati interesantne većini investitora. Takve su tvrtke na tržištu, od onih s kojima se do sada manje trgovalo, npr. Badel 1862, Belje, Industrogradnja, Petrokemija, Finvest Corp, Belišće i neke druge. Jako je važno napomenuti da je njihov potencijal rasta velik isključivo u slučaju znatnog poboljšanja poslovnih rezultata. Svaki drugi porast cijene dionice, osim u slučaju preuzimanja, bio bi potpuno neopravdan, opominje Pevec.

Analitičar Hypo Alpe-Adria banke Hrvoje Stojić kaže kako u 2007. godini na oku treba imati dionice kompanija koje bi mogle imati pogodnosti od ulaganja u energetske kapacitete i željezničku infrastrukturu te građevince. Stojić objašnjava: “Kvalitetno diferencirani rast cijena stambenih nekretnina, što vuče sve veći broj tvrtki u stanogradnju, rast korporativnih investicija u komercijalnu gradnju te 13,5 posto nominalno više investicije u cestogradnji od 2005. do 2008. u odnosu na prošlo usporedivo razdoblje (2000.-2004.) osiguravaju daljnji rast građevine. U razdoblju od 2006. do 2008. valja očekivati realni 9,5-postotni rast građevinskih radova temeljen na realnom dvoznamenkastom rastu stanogradnje (10-12 posto). U području visokogradnje domaća perjanica je Tehnika, a u području cestogradnje prednjači Viadukt”. Pojedinačno spominje Dalekovod kao i dalje interesantnu kompaniju konkurentnu i kod kuće i u inozemstvu. Pozornost bi trebalo usmjeriti i na prehrambeni sektor, posebno dionice koncerna Agrokor. Stojić misli kako bi dobru godinu mogao imati Konzum. Naime, Agrokor se kao krovna kompanija sve više bavi Konzumom kao dobrim srednjoročnim projektom.

Građevinci i nekretnine
Na Stojićev stav nadovezuje se i Soldo: “Jedan od interesantnijih, a dosad nedovoljno zamijećenih sektora jest i proizvodnja građevinskog materijala. Zamah gradnje u prošlom je razdoblju povukao prema gore i dionice građevinskih kompanija, a neki od proizvođača građevinskog materijala izostavljeni su iz tog trenda”. Poučeni iskustvom prethodnih godina realno je očekivati snažan interes investitora za dionice kompanija koje posjeduju sve vrjednije nekretnine. Premještanjem proizvodnje ili administracije iz gradskih središta oslobađaju se znatna sredstva imobilizirana u nekretninama nakon čega se djelatnost seli na jeftiniju lokaciju, a zemljište u središtu koristi se za profitabilne investicije.

Rasta bez fundamenata više neće biti

Pevec upozorava kako je tržište dionica u proteklih godinu dana kontinuirano imalo svježe priljeve kapitala zbog čega su uz ograničenu ponudu dionica rasle cijene dionica i onih tvrtki čiji poslovni rezultati nisu to opravdavali. Takav rast često se tumačio i “potencijalom rasta tvrtke” iako mnogi investitori uglavnom ne analiziraju (pre)daleko koliko je takav potencijal realan i koliko se on zapravo ostvaruje. Tomu se može pridodati sve veća konkurencija među investicijskim fondovima (i brokerima), koji su u utrci za prinosima sami “stvorili” nerealno visoke cijene dionica. Tako su često dionice čije su tvrtke iole poboljšavale svoje fundamentalne pokazatelje (rast prihoda, dobiti, imovine itd.) bile i više nego zasluženo nagrađene porastima cijene. Iako je likvidnost faktor koji se ne treba zanemariti, rast bez fundamentalnog uporišta često može biti potpuno neodrživ.

Aquapark

Zašto su Aquaglide aquaparkovi najbolje usklađeni s novim smjernicama hrvatskog turizma

Tržište rada i obrazovanje

Karijera više ne počinje nakon diplome