Nakon visoko politizirane i oštre ideološki podijeljene kampanje novi predsjednik Sjedninjenih Američkih Država Donald Trump povukao je, nazovimo to "državnički potez" (iako će ga mnogi nazvati marketinškim) i odlučio predstavnike najvećih američkih tehnoloških kompanija pozvati za svoje savjetnike. Tako sada uz Trumpa stoje čelnici Ubera i Tesla Motorsa, a pridružili su se i ostali ne manje važni lideri sektora koji zasigurno diktira kako će izgledati gospodarska budućnosti cijelog svijeta.  

Travis Kalanick (Uber) i Elon Musk (Tesla Motors) nisu klasični vlasnici vrijednih kompanija već više predvodnici novog vala ekonomske paradigme "dijeljenja". I slagali se mi s njima ili ne, činjenica je da bi ih svaki mudri političar radije imao uz sebe nego protiv sebe. Implikacije njihove bliže suradnje s jednim od najmoćnijih ljudi svijeta tek će se vidjeti, ali već sada se može nagađati kako će uvelike utjecati na zakonsku regulativu koja će biti podloga dolasku nove ekonomije. Ipak, oni su uz Trumpa kako bi pogurali svoju viziju svijeta (skeptici bi rekli svoje interese), a američki predsjednik čini se otvoren i dovoljno "drukčiji" pa bi ih mogao i podržati.

Uspon ekonomije dijeljenja
Ako se dogodi takav razvoj stuacije implikacije se više neće odnositi samo na tržište SAD-a već cijelog svijeta i moglo bi se dogoditi da ekonomske paradigme kakve poznajemo danas iščeznu podjednako brzo poput ručne manufakturne proizvodnje pred Fordovom pokretnom trakom. Pametne države na to se već spremaju i ako posjeduju i jednog poduzetnika sličnog prije spomenutom dvojcu već su ga kontaktirale i pokušale stvoriti svoj think-tank. Jer ako ništa drugo onda već svi znaju da bi ekonomija dijeljenja mogla do 2025. godine vrijediti vrtoglavih 570 milijardi eura, te raste već sada po godišnjoj stopi od 40 posto.

"Usred dramatičnog širenja ekonomije dijeljenja Europa ima priliku za izgradnju statusa globalnog tržišta i inkubatora inovacija u ekonomiji dijeljenja", stoji u jednoj od brojnih analiza na tu temu, u ovom slučaju onoj kompanije PwC.  I sada slijedi ključno pitanje – gdje je u svemu tome Hrvatska? Postoji li kod nas dovoljno senzibiliteta u vladajućoj eliti da okupi bilo kakvu vrstu think-tanka, posebice nakon činjenice da čak i grupu za kurikularnu reformu nismo uspjeli održati na kupu bez da postane ispolitizirana.  

Napušteni od svih
Može li netko u ovom trenutku zamisliti da aktualni premijer Andrej Plenković u svojim "dvorima" radije ugosti Matiju Žulja iz Agrivija ili Sandra Mura iz Bellabeata nego koalicijske partnere iz Mosta ili po tko zna koji put predstavnike "mudre" elitističke akademske zajednice.  Takav čelnik u ovom trenutku treba Hrvatskoj ukoliko želi biti dio nove svjetske ekonomije koja se kroji preda našim očima, ali nažalost bez naše reakcije.

Pitanje okupljanja na jednom mjestu onog najboljeg što država ima na tehološkoj sceni, a Hrvatska ima i da ponekad ne zna, pitanje je opstojnosti u novoj ekonomskoj pardigmi. I ovako stješteni između političkih interesa Zapada i Istoka, ako se još nađemo i u vakuumu unutar kojega nove ekonomije uspijevaju svugdje osim kod nas mogli bi biti jako usamljeni, ali i napušteni.Zbog toga bi ministri poput Olega Butkovića morali paziti što govore kada su za njih nepoznate tehnologije poput Ubera u pitanju. Ako njihov čelnik sjedi desno od predsjednika najmoćnije države na svijetu onda možda nije pametno pričati o njihovoj zabrani već bi trebalo govoriti o prilagođavanju njihovom načinu poslovanja.