Porezna reforma primamljiva je tema koja proteklih tjedana dominira hrvatskim medijskim prostorom. I nitko nije očekivao drukčije. Međutim, da će sveobuhvatna reforma državnih dažbina u ovolikoj mjeri preuzeti sve sfere javnog života te zasjeniti neka od možda u ovom trenutku i značajnijih pitanja po hrvatsko gospodarstvo sigurno nije očekivao nitko. Naime, resorni ministri sada jedino što mogu je baviti se poreznom reformom.

Ona je uostalom čak i na području kulture takvom brzinom zamijenila u javnoj raspravi pitanje bivšeg ministra Hasanbegovića da se tome vjerojatno čudi i sam Andrej Plenković. Tko više spominje ideološke i ostale poteze bivšeg ministra u svjetlu povećanja poreza na knjige i kino ulaznice? Slično je u svim resorima. U ovom trenutku, gospodarski gledano, dva su izrazito važna pitanja koja se odvijaju bez imalo medijske ili bilo kakve druge pažnje.

Dobitnici i gubitnici
Prvi od njih je prodaja zemljišta na otoku Krku koje je oglasila austrijska HETA, a koja otvara niz energetskih pitanja i na scenu vraća već toliko puta spominjani terminal za ukapljeni plin. I što sad? Energetske strategije nema. Mol, opravdano ili ne, razmišlja o gašenju sisačke rafinerije, plan gospodarenja otpadom koji je jednako usko vezan uz energetiku također je nešto što se više puno ne spominje… A resorni ministar koji je uz zaštitu okoliša dobio i energetiku nekako je polako i sigurno iščeznuo iz javnog diskursa, vjerovatno tek hvatajući konce u enormno velikom sektoru koji je dobio u ruke. Drugi primjer kako su porezi zasjenili gotovo sva druga pitanja zasigurno je vijest o padu nezaposlenosti, dok istovremeno pada i zaposlenost.

Najsvježije izvješće Eurostata pokazuje da smo još uvjek na začelju Europe po pitanju onih koji rade. S domaćih više od 200.000 nezaposlenih od Hrvatske gori su jedino Grčka i Španjolska. Zanimljivo je da u Hrvatskoj nezaposlenost ustvari opada i u europskim okvirima možemo reći kako smo među boljima, a s druge strane i dalje u društvu najgorih. Možda bi bilo vrijeme da se vratimo nekim dobrim starim navadama i ovoj Vladi, koja za razliku od prošle nije eksperimentalna, dopustimo 100 dana prije skakanja na bilo koji potez. Možda bi bilo vrijeme da se pomirimo s činjenicom da unutar porezne reforme uvijek ima dobitnika i gubitnika, ali da je ona sveobuhvatna upravo zato da bi u nekim dugoročnim projekcijama svima bilo bolje. Uostalom, ova reforma barem ima glavu i rep u odnosu na pojedine reformske pokušaje otužnih prošlih šest mjeseci.

Kako puniti fondove?
Naravno, nitko ne smije umanjiti važnost porezne reforme i činjenicu da se tiče svih nas, ali trebamo priznati da nas se nezaposlenost i činjenica da po tom pitanju zauzimamo začelje Europe ipak tiče malo više. Promislimo li samo o činjenici da uz postojeće trendove uskoro nitko neće moći puniti mirovinski i zdravstveni fond onda protivljenje aktualnog ministra turizma dizanju stope poreza u ugostiteljstvu postaje sekundarno pitanje.

 Jer, uostalom, bila državna blagajna puna ili prazna ljudi i dalje odlaze iz Hrvatske, pa čak na Zavodu za zapošljavanje ima sve više onih koji nestaju s liste jer su digli ruke od bilo kakve mogućnosti da će ikad pronaći posao. Takva pitanja trebaju puno više puniti medijski prostor i biti dio javne diskusije.