S četiri zaštićena pršuta na razini Europske unije Hrvatska je stala uz bok Italije koja ih ima šest i Španjolske koja je zaštitila također četiri pršuta, proizvedena od tzv. bijele pasmine svinja. Istarski pršut nosi oznaku izvornosti, a Krčki, Drniški i Dalmatinski zemljopisnog podrijetla.  

U drugom dijelu liste s EU oznakom su Portugal sa tri, Francuska sa dvije te Slovenija koja je samostalno zaštitila jedino Kraški pršut. Prigovorom istaknutim prema pršutarima iz hrvatskog dijela Istre dežela je (ne)očekivano primorala RH na kompromis pa je taj pršut dobio dvostruki naziv Istarski/Istrski.  Tajnik udruge Dalmatinski pršut Ante Madir (i direktor Klastera hrvatski pršut) ističe kako je RH sa četiri zaštićena pršuta odlično trasirala mogući dugoročni razvoj ove proizvodnje uz novo zapošljavanje što je itekako bitno za ruralna područja u kojima se mahom nalaze proizvodni pogoni, a usto su danas pogođena i jakom depopulacijom.

"Hrvatsko tržište godišnje u prosjeku konzumira oko 700 tisuća pršuta od kojih tek oko 300 tisuća dolazi iz domaće proizvodnje. Smanjimo li uvoz u nekom doglednom razdoblju barem za 100 tisuća, što nije nemoguće, bio bi to izniman uspjeh," iznosi Madir i dodaje kako je unatrag godinu-dvije domaća proizvodnja povećana za 50-ak tisuća pršuta. Naime, ulaskom u EU riješen je, kaže, problem sigurne opskrbe sirovinom, kvalitetnom i po prihvatljivoj cijeni. Prozivke domaćih svinjogojaca da pršutari ne kupuju sirovinu na lokalnoj razini već je uvoze Madir odbacuje. Dio sirovine, tvrdi, nabavljaju kod hrvatskih proizvođača, pripravni su u domaćem dvorištu kupovati i više, no ponuda je nedovoljna. Usto je opterećena i nepostojanjem suradnje svinjogojaca i klaoničara koji bi trebali zbrinuti ostatak sirovine jer, pršutarima trebaju samo butovi.

Sigurna budućnost 
Mi u Hrvatskoj nažalost, nikako ne uspijevamo zatvoriti nijedan proizvodni ciklus kao konkurentan model, uvijek nešto ne štima. Posjetio je nedavno klaonicu u mađarskom Kapošvaru koja dnevno obradi 3000 svinja i vidio tegljače koji su na klanje dovezli svinje s farmi tri velika tovljača iz RH.  "Apsurdima nikad kraja, oni voze svinje u klaonicu udaljenu stotine kilometara, a mi putujemo tamo radi sirovine za pršute i vozimo je natrag umjesto da se sve to odradilo u Hrvatskoj," ističe Madir.  Od 2012. kada je u RH pokrenuta certifikacija pršuta do kraja 2015. zahtjevne kriterije zadovoljilo je tek 97 tisuća među kojima je najbrojniji bio upravo Dalmatinski pršut sa 82 tisuće komada, iznosi Madir.

Glavninu posla odradile su dvije tvrtke, Pivac i Voštane, na njih otpada ukupno 76 tisuća pršuta. Sada s EU oznakama izvornosti i zemljopisnog podrijetla hrvatski pršuti, uvjeren je, imaju sigurnu budućnost i otvoreno ne samo lokalno tržište već i izvoz. Dugoročni cilj Klastera je doma plasirati 60, a u izvozu 40 posto pršuta. U klasteru pršuta su 24 proizvođača. Neki ulažu u dodatne kapacitete, a u tijeku je i više novih investicija u pršutane. "Naša područja su ekološki čista, a specifikacijom je utvrđena obveza da pršuti u fazi dimljenja, sušenja i zrenja moraju biti izloženi vanjskom zraku. Čuvamo tradiciju, ne koristimo zatvoreni režim komora kao ostala europska konkurencija," veli Madir. 

Crni pršut
Otkriva da su pršutari iz Dalmacije zajedno s udrugom Fajferica čiji članovi uzgajaju crnu slavonsku svinju ušli u novi projekt, proizvodnju prvih pršuta od te pasmine pa se na dalmatinskoj buri trenutno nalazi pošiljka od 15 budućih pršuta.