EN DE

Propisi koje je HAT usvojio u nekim dijelovima su nejasni i njima samima

Autor: Bernard Ivezić
11. siječanj 2006. u 06:00
Podijeli članak —

Prema onome što smo vidjeli u 2005. da se naslutiti da se država nije spremna odreći dijela prihoda od dividende T-HT-a što će i dalje voditi sporijoj liberalizaciji telekomunikacijskog tržišta

Smisao liberalizacije tržišta fiksne telefonije jest da se stvore uvjeti za oštru tržišnu utakmicu velikog broja telekoma koji bi se natjecali za privatne i poslovne korisnike nižim cijenama i bogatijom ponudom. Da prostora za nove takmace ima, dokaz su dvije milijarde kuna profita koje je T-HT ostvario u poslovnoj 2004. godini. Međutim, od desetak tvrtki koje su od države kupile dozvolu za takvu tržišnu utakmicu lani su na teren istrčale samo dvije, ponudivši gotovo sve usluge koje nudi T-Com. Ostali novi telekomi tvrde da im se to po sadašnjim uvjetima ne isplati.
S direktorom Nexcoma, jedne od tvrtki koja još čeka svoju priliku, razgovarali smo o problemima s kojima se novi telekomi susreću u svakodnevnom poslovanju. Nexcom na hrvatskom tržištu već nekoliko godina uspješno nudi usluge međunarodnih poziva.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Koji su najveći problemi u poslovanju s kojima se susreće Nexcom?
Krajnjem korisniku fiksne telefonije nije moguće ponuditi cijenu od pet lipa po minuti za razgovore unutar Hrvatske jer na tu cijenu utječe T-HT, jedini koji ima infrastrukturu do krajnjih korisnika. Budući da T-HT utječe na veleprodajne cijene, ni maloprodajne ne mogu biti niže. Država jest zakonom obvezala T-HT da operaterima mora ponuditi povoljne veleprodajne uvjete, međutim ono što nudi nije povoljno.
Što se liberalizacije usluga tiče, T-Com je zadovoljio formu. No u praksi su ponuđeni uvjeti kojim se teško dostiže pozitivna bilanca. Kad pak govorimo o izgradnji infrastrukture novih telekoma, glavni je problem u provedbenim uvjetima. Formalno operateri imaju pristup terminalnoj opremi T-HT-a, odnosno žicama do krajnjih korisnika, ali zbog nejasnoća u definiciji tih uvjeta otežan je pristup prostoru u kojem se ta oprema nalazi. Zbog toga još ne možemo do krajnjega korisnika vlastitom infrastrukturom.
Nadalje, T-HT nije odjedanput definirao komercijalne uvjete za sve svoje usluge, već ih nudi i mijenja postepeno. Zasebno definira komercijalne uvjete za javne govorne usluge, zasebno za ADSL… Neophodno je da T-HT ponudi sve te uvjete istodobno da bi novi telekomi mogli planirati poslovanje.
Problem je i poimanje rokova. Liberalizacija je po zakonu trebala započeti 1. siječnja 2005., ali T-HT je tek tada počeo razmišljati o sastavljanju Standardne ponude. Smatram da je ona do tog datuma trebala biti gotova i da je regulator trebao imati svoj prijedlog ponude kako bi otpočeli konkretni razgovori o praktičnim problemima. Nažalost, liberalizacija se ne odvija na taj način i tim tempom.

Smisao liberalizacije tržišta fiksne telefonije jest da se stvore uvjeti za oštru tržišnu utakmicu velikog broja telekoma koji bi se natjecali za privatne i poslovne korisnike nižim cijenama i bogatijom ponudom. Da prostora za nove takmace ima, dokaz su dvije milijarde kuna profita koje je T-HT ostvario u poslovnoj 2004. godini. Međutim, od desetak tvrtki koje su od države kupile dozvolu za takvu tržišnu utakmicu lani su na teren istrčale samo dvije, ponudivši gotovo sve usluge koje nudi T-Com. Ostali novi telekomi tvrde da im se to po sadašnjim uvjetima ne isplati.
S direktorom Nexcoma, jedne od tvrtki koja još čeka svoju priliku, razgovarali smo o problemima s kojima se novi telekomi susreću u svakodnevnom poslovanju. Nexcom na hrvatskom tržištu već nekoliko godina uspješno nudi usluge međunarodnih poziva.

Koji su najveći problemi u poslovanju s kojima se susreće Nexcom?
Krajnjem korisniku fiksne telefonije nije moguće ponuditi cijenu od pet lipa po minuti za razgovore unutar Hrvatske jer na tu cijenu utječe T-HT, jedini koji ima infrastrukturu do krajnjih korisnika. Budući da T-HT utječe na veleprodajne cijene, ni maloprodajne ne mogu biti niže. Država jest zakonom obvezala T-HT da operaterima mora ponuditi povoljne veleprodajne uvjete, međutim ono što nudi nije povoljno.
Što se liberalizacije usluga tiče, T-Com je zadovoljio formu. No u praksi su ponuđeni uvjeti kojim se teško dostiže pozitivna bilanca. Kad pak govorimo o izgradnji infrastrukture novih telekoma, glavni je problem u provedbenim uvjetima. Formalno operateri imaju pristup terminalnoj opremi T-HT-a, odnosno žicama do krajnjih korisnika, ali zbog nejasnoća u definiciji tih uvjeta otežan je pristup prostoru u kojem se ta oprema nalazi. Zbog toga još ne možemo do krajnjega korisnika vlastitom infrastrukturom.
Nadalje, T-HT nije odjedanput definirao komercijalne uvjete za sve svoje usluge, već ih nudi i mijenja postepeno. Zasebno definira komercijalne uvjete za javne govorne usluge, zasebno za ADSL… Neophodno je da T-HT ponudi sve te uvjete istodobno da bi novi telekomi mogli planirati poslovanje.
Problem je i poimanje rokova. Liberalizacija je po zakonu trebala započeti 1. siječnja 2005., ali T-HT je tek tada počeo razmišljati o sastavljanju Standardne ponude. Smatram da je ona do tog datuma trebala biti gotova i da je regulator trebao imati svoj prijedlog ponude kako bi otpočeli konkretni razgovori o praktičnim problemima. Nažalost, liberalizacija se ne odvija na taj način i tim tempom.

Jesu li problemi s kojima se susrećete u poslovanju vezani jedino uz sadržaj Standardne ponude T-HT-a?
Problem je i način na koji se ta ponuda usvaja. Standardna ponuda T-HT-a je osnovni dokument koji regulira što i pod kojim uvjetima T-HT mora ponuditi.
No ona se neprekidno mijenja, pa je teško procijeniti rizik poslovanja kroz određeni period vremena i stoga je otežan ulazak na tržište telekomunikacija.
Nepotrebno je na taj način mijenjati Standardnu ponudu T-HT-a kao da uvijek postoji neko bolje rješenje od onog kojeg smo se tek sad sjetili. Rješenja postoje. Do njih su došle druge europske zemlje koje su prošle ovim procesa ili ih nudi Europska komisija svojim preporukama. Iako nisu obvezatne, usvajanjem pojedinih smjernica mogli bi se izbjeći brojni problemi među kojima je i neprekidno mijenjanje Standardne ponude T-HT-a.

Sva ta pitanja koja ste naveli u nadležnosti su HAT-a. Kakva je vaša suradnja s HAT-om?
Nas kao tvrtku Nexcom, jednu od desetak tvrtki koje imaju dozvolu za javnu govornu uslugu u Hrvatskoj, HAT nijednom nije pitao za mišljenje o procesu liberalizacije telekomunikacija. Nisu nas pozvali ni na jedan okrugli stol na kojem se raspravljalo o tome, otvoreno i javno.
Zato mogu reći da je komunikacija s HAT-om neprimjerena, osim ako pod time ne mislimo na to da bi novi operateri morali vršiti neprekidni pritisak na regulatora kako bi se efikasno rješavala najosnovnija pitanja našeg poslovanja. Nažalost, uvjeti poslovanja na telekomunikacijskom tržištu toliko su nedorečeni da smo prisiljeni za osnovna pitanja našeg poslovanja konzultirati regulatora jer su propisi koje je HAT usvojio nejasni u nekim dijelovima i njima samima. Umjesto toga treba nam jasna specifikacija onoga što piše u zakonu kako bi izbjegli višeznačna tumačenja zakona – verzija T-HT-a, HAT-a i novih operatera.

Prema vašem mišljenju, zbog čega se pojavljuju svi ti problemi u liberalizaciji telekomunikacija kad postoje iskustva koja možemo preuzeti sa Zapada?
Jedan od mogućih razloga je da HAT nema dovoljan broj domaćih stručnjaka koji poznaju materiju. Potrebni su nam domaći stručnjaci za ovo područje, a ne samo strani konzultanti. To je jako važno jer za naše telekomunikacijsko tržište ne bi bilo dobro da slijepo prepišemo svu regulativu izvana.
S druge strane, država je poslodavac HAT-u, a ima i udio u T-HT-u od kojeg je nedavno dobila više od 600 milijuna kuna dividende.
Postavlja se pitanje koliki je interes države da se neka pitanja zaista transparentno riješe. Dakle, pitanje je koliko je država spremna izgubiti novca od dividende da bi ga dobila od rada novih operatera. Prema onome što smo vidjeli u 2005. godini, moguće je naslutiti da se nije u potpunosti spremna odreći primamljivog dijela prihoda što će i dalje voditi sporijoj liberalizaciji tržišta.

Hrvati su konformisti po pitanju odabira telekoma

Kako smatrate da bi se trebao odvijati proces liberalizacije telekomunikacije u Hrvatskoj?
Ako nam je korisnik najvažniji, onda moramo početi od činjenice da su Hrvati konformisti po pitanju odabira telekoma, odnosno izabrat će onaj telekom koji im može ponuditi sve usluge. Upravo zbog toga novim bi se telekomima trebalo omogućiti da mogu ponuditi sve usluge koje nudi i T-Com. U tom je smislu potrebna Standardna ponuda T-HT-a utemeljena na realnim uvjetima poslovanja u Hrvatskoj, koja uključuje sve usluge koje T-HT može ponuditi s jasnim financijskim i provedbenim uvjetima.
Primjerice, Telekom Austria je u prve dvije godine liberalizacije izgubio više od 40 posto tržišta. Takav napredak u Austriji nije postignut zato što su novi operateri bili agresivniji u svojoj borbi za korisnike jer primjera takve poslovne agresivnosti ima i u Hrvatskoj. Razlog je u povoljnim poslovnim uvjetima na temelju kojih su novi operateri počeli poslovati. Bili su u cijelosti definirani i cjenovno prihvatljivi, i na temelju takvih uvjeta mogli su složiti održiv poslovni plan. Sumnjam da će T-Com pod uvjetima kakvi su na hrvatskom tržištu izgubiti 40 posto tržišta do kraja ove kalendarske godine.

DTK ne pripada samo T-HT-u

Kakav problem imate s DTK infrastrukturom na području Zagreba?
Poslovni uvjeti za nove telekome u Zagrebu su potpuno konfuzni. Grad Zagreb i T-HT spore se zbog vlasništva nad DTK infrastrukturom, a T-HT vari šahtove pa mi ne možemo postavljati svoju infrastrukturu.
Kada govorimo o vlasništvu, smatram da T-HT nema pravo variti šahtove jer DTK infrastrukturom ne prolaze samo njihovi kabeli za telekomunikacije, već i kabeli od HEP-a, HŽ-a, HAC-a i tako dalje. Drugim riječima, DTK je komunalna infrastruktura i prema tome vlasništvo je grada Zagreba.
Za nove je operatere s poslovne strane problem to što zbog neriješenoga vlasničkog pitanja nije riješeno pitanje kome bi trebali plaćati naknadu za korištenje te infrastrukture. Zbog toga se spor prebija preko nas, novih operatera. Primjerice, grad Zagreb je Nexcomu uputio molbu da se očitujemo želimo li koristiti njegovu DTK infrastrukturu. Svakako smo zainteresirani za to, no ne možemo dobiti jasnu i preciznu informaciju o kojoj je konkretno infrastrukturi riječ i tko je nadzire. T-HT pak prijeti tužbama za upotrebu tranzitnih pravaca kojim ta infrastruktura prolazi u slučaju njihova načelnog nepristanka na njezino korištenje.

U Hrvatskoj se telekomi tretiraju dvojako

U Hrvatskoj novi telekomi rade na VoIP tehnologiji. Kako tumačite činjenicu da postoje dvije dozvole: za javnu govornu uslugu i za VoIP operatera?
Internet sve više postaje nositelj telefonskih usluga. U Hrvatskoj svi novi telekomi, pa i Nexcom, koriste VoIP tehnologiju. Naime, za krajnjeg korisnika nije bitno odvija li se telefonski poziv VoIP-om, ISDN-om ili nekom drugom tehnologijom. Za telekome je to pitanje važno. U Hrvatskoj ako imate dozvolu za VoIP operatera ne možete doći do korisnika telefona lokalnom petljom, odnosno ne možete potpisati ugovor o interkonekciji s T-Comom. Na Zapadu se danas telekomi ne tretiraju dvojako, dok u RH Nexcom mora imati dvije dozvole kako bi ostvario prava koja bi regulirala jedna dozvola. Time se još jednput ističe problem složenosti uvjeta poslovanja na hrvatskom telekomunikacijskom tržištu. Dozvola, naime, ne bi trebala predstavljati barijeru u poslovanju, već način razvijanja tržišta.

Autor: Bernard Ivezić
11. siječanj 2006. u 06:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close