Dospijeće ugovora o kreditu

Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-861/07 nižestupanjski sudovi prolaze od utvrđenja da odredba čl. 13. Ugovora o kreditu sadrži odredbu o trenutku kada dospijeva cijeli kredit na naplatu, a to je neplaćanjem dviju uzastopnih mjesečnih rata kredita, kao i da sadrži, neovisno od toga, i odredbu da tada nastupa za banku i pravo na otkaz ugovora o kreditu. Slijedom takvog utvrđenja, pravo banke na otkaz ugovora o kreditu treba promatrati neovisno od prava banke da po dospijeću cijelog kredita na naplatu zatraži pravovremeno njegovu isplatu kako bi izbjegla nastup pravnih posljedica zastare tražbine.

Revidentove se tvrdnje ne mogu prihvatiti jer bi proizlazilo da kredit, ako ga banka ne bi otkazala, pa iako dužnik obvezu iz kredita ne ispunjava, ne bi dospio cijeli na naplatu sve dok ne bi dospjela na naplatu i zadnja mjesečna rata kredita,a takvi zaključci iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlaze. To posebno ne proizlazi iz čl. 13. Ugovora o kreditu u kojoj su odredbi stranke odredile kada se cijeli kredit smatra dospjelim na naplatu. Ako bi se i polazilo od toga da odredba čl. 13. Ugovora nije posve jasna, tada bi ju trebalo tumačiti sukladno čl. 100. ZOO, u korist strane koja nije pripremila i predložila ugovor, a to je tuženik, a ne tužitelj, tj. P. banka.