U potrazi za što jeftinijom električnom energijom gospodarskom krizom pogođena Europa ponovno otkriva ekonomsku isplativost nekih od najprljavijih vrsta ugljena poput lignita.

Preko cijelog kontinentalnog rudarskog pojasa koji se prostire od Njemačke, preko Češke do Poljske najveće europske energetske kompanije proširuju površinske kopove u potrazi za smeđim vlažnim ugljenom koji daje manje energije i više ugljičnog dioksida, ali ga Europa ima dovoljno i danas je najjeftiniji izvor energije na Starom kontinentu. Lignit se koristio i u hrvatskoj termoelektrani Plomin, dok bi novi, treći blok termoelektrane trebao koristiti kameni ugljen, koji je čišći, ali i skuplji od lignita.Širenje ugljenokopa u potrebi da se zadovolji potreba za što jeftinijim izvorom energije zapravo je u suprotnosti s proklamiranim ciljevima Europske unije o ograničavanju emisije plinova i poticanju čišćih izvora energije.

No, cijene energije u EU, koje su već gotovo dvostruko veće nego u SAD-u, natjerale su dužnosnike Unije da dopuste širenje rudnika koji su proteklih nekoliko desetljeća bili pred zatvaranjem. To pak dovodi do sukoba s lokalnim stanovništvom na čijem se područjima nalaze izvori ugljena, pa njemački srednjovjekovni gradovi u čijoj su blizini ugljenokopi prosvjeduju protiv širenja kopova pozivajući se na apsurdnost situacije jer je upravo Njemačka donijela ambicioznu agendu prelaska na obnovljive izvore energije, čime je povukla većinu EU da učini isto.Realnost je, međutim, da su takvi oblici proizvodnje energije prilično skupi, pa se vodeće kontinentalne energetske kompanije poput Vattenfalla ČEZ-a i PGE-a odlučuju na širenje ugljenokopa i kopanje najprljavijih ugljena.

Danak skupom plinu 
"Riječ je o čistoj ekonomiji. Usto, ugljen iz SAD-a sada je prilično jeftin jer je ta zemlja svoj problem kompenzirala plinom iz škriljevca, a kako postojeći sustav smanjenja stakleničkih plinova očito nije proradio, energetske tvrtke zatražile su najekonomičnije rješenje, a to je ugljen", kaže Goran Granić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar. Dodaje da je cijena plina bezrazložno visoka i da nije riješen problem vrednovanja ispuštanja količina CO2, pa su sve zemlje potražile najjednostavnije i najekonomičnije rješenje.

"Europa ima skup plin, pa su mnoge tvrtke zatvorile svoje plinske elektrane jer im je proizvodnja postala neisplativa", naglašava Granić.Stoga se okreću lignitu i povećavaju njegovu proizvodnju. Prihodi europskih proizvođača električne energije na temelju lignita tri su puta veći od prihoda elektrana koje električnu energiju proizvode spaljivanjem kamenoga ugljena. Prihodovne marže od lignita kreću su od 20 do 27 eura po megavatsatu, dok je marža za kameni ugljen oko osam eura. Takve prihode dodatno je potaknuo velik pad cijena dozvola za emisiju ugljičnog dioksida posljednjih nekoliko godina. Razlozi su gospodarska kriza i veća ponuda dozvola u odnosu na potražnju. Svako europsko postrojenje u EU mora kupiti dozvole za svaku tonu CO2 koju ispušta u atmosferu. Cijena je sa 37,8 eura iz 2008. prošle godine pala na pet eura po toni CO2.Međunarodna agencija za energiju prognozira da će se potražnja za lignitom u svijetu do 2020. godine povećati najmanje 5,4 posto. Istodobno, potrošnja lignita trebala bi pasti najmanje 10 posto ako se želi ispuniti plan svjetskih dužnosnika o povećanju globalnog zagrijavanja za maksimalnih dva stupnja do kraja ovog stoljeća.Njemačka je najveći proizvođač lignita na svijetu, a najviše ga na njezinu tlu iskopava RWE, drugi je švedski državni Vattenfall.

I dok ta zemlja proizvodi oko 17 posto ukupne globalne proizvodnje lignita, istodobno uvozi oko 80 posto kamenoga ugljena, pa ne čudi da se njezine elektroenergetske kompanije okreću smeđem vlažnom ugljenu. Za razliku od kamenog ugljena, svjetsko tržište lignita ne postoji zbog njegove niske kaloričnosti i prevelikih troškova transporta, koji bi njegovu cijenu učinili mnogo većom od kamenog ugljena. Zato se termoelektrane rade u blizini kopova, pa ga iskapaju kompanije koje proizvode struju.Sjeverno od Proschima Vatenfall je nedavno dopremio strojeve koji se spremaju sravniti grad od 330 stanovnika kako bi proširili ugljenokop Welzow-Sued, izvještava Bloomberg. Poljski PGE proširuje termoelektranu u Turowu, dok u Češkoj planiraju srušiti 750 godina stari grad kako bi proširili ugljenokop, za što ČEZ još čeka dozvolu vlasti.

Nova poljska strategija 
Pojedini analitičari, međutim, smatraju da bi sve masovnije korištenje lignita zapravo moglo potaknuti proizvodnju obnovljivih izvora energije zaključujući da lignit nije nikakva prijetnja europskom planu o prelasku na obnovljive izvore energije. Taj zaključak temelje na činjenici da će veće emisije ugljičnog dioksida iz termoelektrana na lignit države morati kompenzirati obnovljivim i čišćim izvorima energije. Čini se da je plan ipak bio preambiciozan i da će ga EU mijenjati i prilagoditi novim okolnostima.

"Kako EU očekuju izbori, koncept će se morati revidirati 2015. godine. On je, doduše, postigao određene rezultate, ali očito je kako njegov razvoj na ovakav način nije održiv na dulji rok", ističe Granić.Lignit je geološki mlađi od kamenoga ugljena i uglavnom se nalazi mnogo bliže površini zemlje, pa je njegovo vađenje ekonomski isplativije. Korištenje toga goriva od 1990. do 2010. godine palo je 40 posto nakon što su industrije zemalja bivšeg Varšavskog pakta doživjele kolaps. Poljska, koja čak 90 posto svojih potreba za električnom energijom pokriva upravo iz ugljena, smatra da će joj korištenje lignita osigurati energetsku neovisnost i zadržati zaposlenost u nekima od najsiromašnijih regija. Stoga je samo prošle godine u Poljskoj proizvodnja električne energije lignitom povećana 3,7 posto, dok je proizvodnja energije preko kamenog ugljena pala sedam posto. Državni PGE 2011. godine sagradio je termoelektranu snage 858 megavata u Belchatowu.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Posrijedi je najveća termoelektrana te generacije u Europi. Strategija kompanije snažno je oslanjanje na lignit zbog njegove niske cijene i planiranog podizanja novih ugljenokopa u zemlji. Državni ČEZ, najveći proizvođač električne energije u Češkoj, svojih 48 posto ukupne energije dobiva iz elektrana na ugljen. Proizvodnju lignita u svojim ugljenokopima planira povećati za šest posto ove godine, na 24,1 milijun tona.Na ugljen se oslanja i Njemačka, koja preko njega proizvodi 26 posto ukupne količine električne energije. Kompanija Vattenfall objavila je da o iskopu lignita ovisi oko 22 tisuće radnih mjesta u Lausitzu. Lignit smatraju jednim od rijetkih izvora energije koji isključivo dolazi iz domaće proizvodnje, što ne samo da povećava energetsku nezaviosnost, nego i stvara radna mjesta.

EU će revidirati planove
Problem je što njegov iskop i korištenje u proizvodnji energije poralizira zajednicu jer mnoga naselja nestaju pred velikim strojevima zbog širenja iskopa. Osim toga, smatraju je previše prljavom u kontekstu odluke njemačke vlade da potpuno prijeđe na obnovljive izvore energije. Visoki troškovi proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije natjerali su EU da ponovno razmotri revidiranje plana da do 2020. godine 20 posto električne energije dobiva iz obnovljivih izvora.Goran Granić za rješavanje tog problema predlaže porez jer se postojeći model pokazao neefikasnim. "Kako je današnji model prilično kompliciran i nije proveden u cijelosti, predlažio sam na skupu u Koreji uvođenje poreza na CO2. Mislim da je to najjednostavniji model", kaže Granić.Sličan model zagovaraju i mnogi u Njemačkoj, pa predlažu oporezivanje lignita koji je postao ekonomski najpoželjniji energent, a politički najnepoželjniji, pa će cijela Europa morati pronaći ravnotežu između te dvije krajnosti.