Iako je Hrvatsko društvo skladatelja najavilo da će se od početka 2006. godine uvesti tzv. naknade za privatno kopiranje, one se još uvijek nisu počele primjenjivati. Pravni savjetnik HDS-a Lordan Ljubenkov izjavio je za Poslovni dnevnik da nije riješ o odustajanju od naknada, već o početku pregovora oko konačnog prijedloga cjenika za privatno kopiranje s radnom grupom uvoznika i distibutera pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Pregovori o cijeni
Ljubenkov pojašnjava da su krajem prošlog mjeseca primili očitovanje radne grupe pri HGK o naknadama za privatno kopiranje po kojem se ta grupa obvezala do kraja siječnja dostaviti izvješće o svom poslovanju.
To će izvješće biti temelj za daljnje pregovore, nakon čega će radna grupa pri HGK i stručna služba HDS-a potpisati ugovor koji bi uvoznike i distributere pravno obvezao na plaćanje naknada koje zajednički usuglase.
Podsjetimo, prijedlog “cjenika za privatno kopiranje” predviđa da se uvede namet na prazne CD i DVD medije, tvrde diskove, memory stickove i druge uređaje koji imaju neki oblik računalne memorije za pohranjivanje audio i vizualnih podataka.
Naknada bi bila jednokratna i plaćala bi se kod kupnje takve opreme. Kako tvrdi radna grupa pri HGK, nije problem u tome treba li takvu naknadu uvesti ili ne, već u iznosima naknada koje je zatražio HDS.
Prema predloženom cjeniku iznos naknade u nekim bi slučajevima povećao nabavnu cijenu artikala za 200 posto. Primjerice, u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva izračunali su da bi prazni CD mediji čija nabavna cijena iznosi 0,65 kuna bili opterećeni naknadom od 1,26 kuna.
Ljubenkov smatra da je realno očekivati da će se u roku od dva do šest mjeseci postići kompromis oko cjenika.
“Hrvatsko društvo skladatelja ima samo jedan cilj, a to je da se pitanje naknada za privatno kopiranje riješi na način koji je definiran zakonom. Zakon propisuje da HDS mora izraditi prijedlog cjenika, te potom tražiti očitovanje uvoznika i distributera o njemu. To smo učinili. Sada smo otvoreni za pregovore s onima koji žele riješiti to pitanje do kraja. U tom slučaju nećemo inzistirati na retrogradnoj naplati i sličnim pitanjima, a omogućit ćemo i određeni period prilagodbe. No oni koji odbijaju uskladiti svoje poslovanje sa zakonom, moraju biti spremni na posljedice”, izjavio je Ljubenkov.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.A navikavaj te se. Bit će još čudnih poteza [smiley2]
Istina i sve to sto kazes zvuci dosta lose, no kako god okrenes nigdje se ne naplacuje jos 100% na cijenu medija.
Ovo su si ZAMPiri uzeli kao pocetnu tocku za pregovore. Znaci ta cijena koju su oni odredili nema veze sa stvarnoscu vec je to njima pocetna cifra za cjenkanje i ciganjenje ne bi li pokrili domace glazbenike upitne kvalitete.
Naravno, u Hrvatskoj opet pokušavamo biti veći Europljani od Europe. Osnovna ideja naplate nameta na prazne medije je loša i nepravedna, te u krajnjoj liniji neustavna. Niti jedna privatna tvrtka ili osoba nema pravo naplatiti mi nešto što ja ne koristim. Sam koncept bilo kakve naplate izvođačkih prava i distribucije naplaćenog njihovim vlasnicima (a autori i izvođači su vlasnici skoro zanemarivog udjela) je osmišljen isključivo kako bi izdavačke kuće došle do dodatnog novca kojeg nisu zaradile i to nauštrb autora i izvođača glazbe koji ne žele biti dijelom njihovog masovno industrijskog pristupa umjetnosti. Svjedoci smo sve bezobzirnijeg ponašanja izdavača prema kupcima: Sony svoja izdanja “štiti” ugradnjom spywarea na CD-ove, EMI unutar kutije ostavlja kupcima zabranu slušanja u automobilu odričući im pravo da vrate CD ako nisu time zadovoljni (konkretno: Coldplay:X&Y), i sve to sa opravdanjem povećanja kvalitete. Razne udruge za “zaštitu” umjetnika im se pridružuju: njemačka GEMA naplaćuje 25 eura takse za svaki zvučni zapis koji se nađe na web stranicama, bez obzira štiti li ona autore ili ne. RIAA masovno tuži korisnike P2P servisa najčešće bez stvarne osnove jer jednostavno ima dovoljno novca da joj se isplati i izgubiti na sudu, a sve u cilju zastrašivanja kupaca. A naša slijepa vlada i dalje će u svojim europskim nastojanjima pristajati da joj se velika industrija pridružuje u haraču nad narodom.
Uključite se u raspravu