Iako je Hrvatsko društvo skladatelja najavilo da će se od početka 2006. godine uvesti tzv. naknade za privatno kopiranje, one se još uvijek nisu počele primjenjivati. Pravni savjetnik HDS-a Lordan Ljubenkov izjavio je za Poslovni dnevnik da nije riješ o odustajanju od naknada, već o početku pregovora oko konačnog prijedloga cjenika za privatno kopiranje s radnom grupom uvoznika i distibutera pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Pregovori o cijeni
Ljubenkov pojašnjava da su krajem prošlog mjeseca primili očitovanje radne grupe pri HGK o naknadama za privatno kopiranje po kojem se ta grupa obvezala do kraja siječnja dostaviti izvješće o svom poslovanju.
To će izvješće biti temelj za daljnje pregovore, nakon čega će radna grupa pri HGK i stručna služba HDS-a potpisati ugovor koji bi uvoznike i distributere pravno obvezao na plaćanje naknada koje zajednički usuglase.
Podsjetimo, prijedlog “cjenika za privatno kopiranje” predviđa da se uvede namet na prazne CD i DVD medije, tvrde diskove, memory stickove i druge uređaje koji imaju neki oblik računalne memorije za pohranjivanje audio i vizualnih podataka.
Naknada bi bila jednokratna i plaćala bi se kod kupnje takve opreme. Kako tvrdi radna grupa pri HGK, nije problem u tome treba li takvu naknadu uvesti ili ne, već u iznosima naknada koje je zatražio HDS.
Prema predloženom cjeniku iznos naknade u nekim bi slučajevima povećao nabavnu cijenu artikala za 200 posto. Primjerice, u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva izračunali su da bi prazni CD mediji čija nabavna cijena iznosi 0,65 kuna bili opterećeni naknadom od 1,26 kuna.
Ljubenkov smatra da je realno očekivati da će se u roku od dva do šest mjeseci postići kompromis oko cjenika.
“Hrvatsko društvo skladatelja ima samo jedan cilj, a to je da se pitanje naknada za privatno kopiranje riješi na način koji je definiran zakonom. Zakon propisuje da HDS mora izraditi prijedlog cjenika, te potom tražiti očitovanje uvoznika i distributera o njemu. To smo učinili. Sada smo otvoreni za pregovore s onima koji žele riješiti to pitanje do kraja. U tom slučaju nećemo inzistirati na retrogradnoj naplati i sličnim pitanjima, a omogućit ćemo i određeni period prilagodbe. No oni koji odbijaju uskladiti svoje poslovanje sa zakonom, moraju biti spremni na posljedice”, izjavio je Ljubenkov.

Kao u Europi
Pravni savjetnik HDS-a smatra da se glazbenike i filmaše, kao i udruge koje štite njihova autorska prava, nepotrebno razapinje u medijima. “Mi samo provodimo ono što nam je omogućio zakon. Iako se široj javnosti takav način pregovora čini kao novost, mi smo do sada na sličan način pregovarali i s diskografima, hotelijerima i ostalim tvrtkama iz uslužnih djelatnosti”, kaže Ljubenkov.
Zakon je prije dvije godine propisao jasnu proceduru koju HDZ mora poštivati i zbog toga, dodaje Ljubenkov, “nismo mogli prijedlog cjenika raditi u dogovoru s uvoznicima i distributerima, već smo morali prvo napraviti svoj prijedlog pa onda započeti raspravu o njemu”.
“Ne čudi me stoga što su mediji naš prijedlog dočekali na nož, tim više, jer se takva naknada, iako uobičajena u Europi, nikad nije naplaćivala u Hrvatskoj”, zaključio je Ljubenkov.

Što je to naknada za privatno kopiranje?

Pravična ili proporcionalna naknada

Pravična i proporcionalna naknada razlikuju se u tome što bi u idealnim uvjetima proporcionalnu naknadu trebali plaćati svi oni koji uistinu kopiraju autorska djela. Ona se računa na temelju tri varijable.
Prva je postotak piratizacije u Hrvatskoj do kojeg se došlo na temelju europskog prosjeka i iznosi 60 posto. Druga je prosječna vrijednost autorskog sadržaja u posljednjih nekoliko godina, a HDS je procijenio da je ona 70 kuna za glazbu u CD obliku.
Treća varijabla se temelji na činjenici da je riječ o kopiji originalnog djela pa iznosi 0,5. Konačno, tri varijable se množe (60 puta 70 puta 0,5) i dolazi se do iznosa od 21 kunu, koliko bi trebali plaćati pravi pirati. Pravična naknada je pak, oblik poreza koji moraju plaćati svi koji kupuju CD medije bez obzira na to što ne piratiziraju autorska djela.
U procjeni iznosa pravične naknade HDS se vodio iznosima koje plaćaju građani drugih europskih zemalja. Tako se za CD-RW medije predlaže naknada od 0,17 do 0,34 eura. Usporedbe radi, tolike iznose naknada plaćaju Belgijanci (0,31 euro), Švicarci (0,29 eura) i Islanđani (21 euro). No posebno je zanimljivo da Nijemci plaćaju svega 0,08 eura. Takvi podaci, pogotovo kad se u obzir uzmu razlike u standardu, ostavljaju velik prostor za pregovore.