Da bi se dobili što kvalitetniji stručnjaci današnje službe svoje buduće zaposlenike sve češće traže javnim natječajima. To je nedavno najavio i Tomislav Karamarko, ravnatelj hrvatske Sigurnosno-obavještajne agencije. No natječaji zasad nisu raspisani, a naša služba još nema ni web-stranicu što je u svijetu davno postao standard (samo je UNS svojedobno imao vlastitu internetsku stranicu). Kad natječaji budu raspisani, vjerojatno će biti slični kao u drugih agencija. Od budućih obavještajaca takve agencije traže VSS, isključivo matično državljanstvo, dobru informatičku pismenost, zaljubljenost u jezike, interes za sigurnosna i vanjskopolitička pitanja, nekažnjavanost te dob do 30 godina.

Otvaranje vrata
Hrvatske tajne službe u posljednjih desetak godina više su se bavile samim sobom i vlastitim neprijateljima nego onim zbog čega postoje. Nakon nekoliko “šokova”, prije svega zbog “3. siječnja” i Akcijskog plana za potragu za Antom Gotovinom, reforme su uglavnom pročistile domaću obavještajnu scenu koja je napokon, vjerojatno, počela funkcionirati po demokratskim principima. Nedavnim zakonom rekonstruirana obavještajna scena svela se na dvije službe civilnu SOA-u i vojnu VSOA-u. Službe najvećih svjetskih sila praksu otvorenosti prema javnosti i popunjavanja putem natječaja njeguju već duže vrijeme. Tako američki CIA i FBI na svojim web stranicama imaju niz sadržaja vezanim uz karijeru u službi. Postoje opcije za sve segmente društva, a posebno su im zanimljivi vojnici i studenti kojima se nude stipendije. Osim klasičnih obavještajnih kvaliteta u CIA-i su danas posebno na cijeni znalci orijentalnih jezika, u svjetlu aktualne američke politike i angažiranosti na Bliskom istoku. I matična služba najpoznatijeg svjetskog špijuna Jamesa Bonda MI6, službeno SIS, također na svojim stranicama traži operativce, tehničare, analitičare, administrativce i lingviste. Britancima su također na cijeni poznavatelji orijentalnih jezika (arapskog, kineskog i urdu-perzijskog) i informatičari. Koliko je MI6-u stalo do novih suradnika, dovoljno govori činjenica da njihova službena web stranica osim engleskog, ima opcije i za španjolski, ruski, francuski, kineski (mandarinski) i arapski jezik. I njemačka savezna obavještajna služba BND internetom traži kadrove. Uvjeti su gotovo identični kao i kod ostalih no mobilnost radne snage, što se kod Amerikanaca i Britanaca smatra normalnim, u BND-u naglašavaju kao poseban uvjet. Njemačke su službe razasute po čitavoj, uglavnom, bivšoj Zapadnoj Njemačkoj, s glavnim sjedništem BND-a u Münchenu, a najkasnije do 2010. godine sjedišta će biti prebačena u Berlin. U Srbiji njihova BIA – Bezbedosno informativna agencija, također već duže ima svoje web-stranice na kojima ima informacije i za potencijalne zaposlenike. Za razliku od “velikih” službi koje imaju permanentne opće oglase za nedefiniran broj kandidata, BIA objavljuje klasične oglase za konkretna zanimanja koja im u tom trenutku trebaju, poput svakog poduzeća koje traži radnike.

Ideali i novac
No zašto bi netko uopće želio raditi u takvim agencijama? Od motiva najčešće se spominje patriotizam (privrženost zemlji, režimu, državi ili vladajućoj ideologiji). Brojni znanstvenici, poslovni ljudi, novinari i sportaši, posebice u totalitarnim režimima, sami su nudili, i još uvijek nude, svoje usluge u inozemstvu. Na drugo mjesto dolazi novac, kao univerzalni podmazivač, potom status i privilegije, a onda slijede – ucjena, mržnja, osveta, ljubav, strah, avanturizam. Kao primjer rafiniranog novačenja obično se uzima vanjska obavještajna služba DDR čiji su stručnjaci za novačenje članova uvijek preporučivali laganiji ritam obrade. Potencijalni kandidat prvo je sam trebao otkriti svoju Ahilovu petu. Kad je to postignuto, pažljivo je procijenjena njegova iskoristivost za službu koja je mogla biti jednokratna, višekratna i trajna. Nakon svega, uslijedio je munjevit juriš i finalno vrbovanje, konstatirao je svojedobno dugogodišnji šef te službe Markus Wolf. No podaci potvrđuju da unutarnja komunistička špijunaža u DDR-u i nije bila jako izbirljiva jer je STASI od 1955. do 1989. godine, uz prosječno 56.300 profesionalnih službenika imao 159.756 doušnika i 189.400 dobrovoljnih suradnika. Napretkom tehnologije broj ljudi u današnjim obavještajnim službama je kudikamo manji, no 11. rujna dao je novi zamah i energiju, naravno i novac, tom zanatu koji je bio u krizi nakon pada željezne zavjese

Starlete i filmovi o Bondu teški zanat učinili popularnim

Moje ime je James, James Bond, vjerojatno je najslavnije predstavljanje suvremene pop-kulture koje u raznim varijacijama mnogi oponašaju, a još više njih mašta upravo o tome da budu On – legendarni 007. Iako špijunaža, uz prostituciju, slovi kao najstariji zanat na svijetu, do pojave šarmantnog i neuništivog operativca tajne službe Njezinog veličanstva, početkom 60-ih godina, špijune se smatra opskurnim tipovima, sumnjive sadašnjosti, prošlosti i budućnosti, s kojima je najbolje, i najzdravije, ništa ne imati. Zato je pojava filmskog superšpijuna britanske tajne službe MI-6 donekle promijenila sliku o toj djelatnosti. Šarmantan, pravdoljubiv, nepotkupljiv, nepokoljebljiv, sa sportskim autima i uvijek okružen najljepšim ženama, James Bond je bio ne samo tada, već i danas idol milijuna mladih od kojih su neki odlučili krenuti njegovim stopama i staviti se u “službu nacije i domovine”. Da filmovi mogu potaknuti društvene fenomene to je opće poznata stvar. Nakon prikazivanja, za mnoge, kultnog filma “Top Gun” s Tom Cruiseom i Kelly McGillis 1986. godine interes za službu u zrakoplovnim snagama vojske Sjedinjenih Američkih Država, koje su i sufinancirale projekt, porastao je nekoliko puta, a trend se nastavio još dugo vremena. Iako nije poznato da li je u slučaju najslavnijeg filmskog serijala svih vremena, napravljenog po romanima Iana Fleminga, bilo takvih primisli britanskih sigurnosnih stručnjaka, vjerojatno je zabilježen sličan efekt. Ako su Britanci decentni i uštogljeni, u Americi se sve radi, manje-više, javno i po jasnim tržišnim kriterijima, pa se preko bare otišlo i korak dalje.

Tako je nakon nekoliko uspješnih sezona prikazivanje američke akcijske serije Alias, koja je još uvijek aktualna i na našim malim ekranima, najpoznatija američka tajna služba CIA angažirala glavnu glumicu Jennifer Garner da promovira na njihovim službenim web stranicama njihovu službu. Tako je nakon filmskog supermuškarca špijuna Jamesa Bonda, i jedna superžena špijun iskorištena za popularizaciju obavještajne djelatnosti. Teško je ocijeniti rezultate te akcije, no s obzirom na popularnost te serije, a i glavne glumice, ne treba sumnjati da se CIA-i ta investicija dobrano isplatila. No kad se zanemari imaginarni glamur špijunskog života s filmskog platna ili malih ekrana, postavlja se pitanje zašto bi netko uopće želio postati agent tajne službe. Činjenica je da su u stvarnom životu najbolji špijuni u povijesti u stvari ostali potpuni anonimci čija su imena, a i ono što su radili, ostali nepoznanica većini ljudi, a i stručna je javnost uglavnom podijeljena te nagađa o njihovu liku i djelu. Druga nepobitna činjenica je da su najpoznatiji stvarni svjetski špijuni, bili ustvari “neuspješni špijuni” jer su otkriveni i u pravilu završili pred streljačkim vodom, na vješalima, električnoj stolici, stradali pod nerazjašnjenim okolnostima ili u najboljem slučaju, nakon bijega ili razmjene, život skončali u nekom sobičku u progonstvu. Mata Hari, Richard Sorge, Ethel i Julius Rosenberg, Kim Philby, Aldrich H. Ames samo su neki od najpoznatijih tragičara tog zanata.