Dugotrajna recesija, pod kojom je pokleknuo velik broj tvrtki i građana, povećat će broj loših kredita sa sadašnjih 12,7 posto na 15,5 i donijeti dodatan pritisak na banke. No postojeći zaštitni amortizeri, rezerve dobiti banaka i visina kapitala, dovoljni su da održe sustav stabilnim čak i u slučaju šok-scenarija. Rezultat je to testiranja otpornosti banaka koje je provela Hrvatska narodna banka.
Šok-scenarij
U osnovnom scenariju u kojem ekonomija tone “samo” 1,6 posto na godišnjoj razini zbog neizvjesnoga međunarodnog okružja, ponajviše dužničke krize u Europi, istraživači HNB-a računaju da se tečaj domaće valute neće mijenjati. U tom slučaju, u kojem svi problematični krediti do kraja prosinca dosežu 15,5 posto, najgora situacija je u korporativnom sektoru jer se problematični krediti tvrtkama penju na 25,5 posto, što znači da svaka četvrta zadužena tvrtka ove godine neće biti u stanju vraćati kredit banci! Druga je, međutim, slika postane li šok-scenarij ekonomska realnost. U tom slabo vjerojatnom scenariju (svega 5 posto) kombinacije šokova pogoršanog financiranja u Europi i na domaćem tržištu BDP pada 4 posto, uz slabljenje vrijednosti kune za deset posto, i tada je udar na kvalitetu portfelja banaka osjetno veći. Tada udio svih loših kredita raste na 20 posto, pri čemu je problematičnih kredita tvrtkama 34 posto. Premda se u oba scenarija, temeljnom i šok, kvari kvaliteta portfelja banaka svim sektorima, građani će ipak urednije vraćati svoja zaduženja.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.kakav jadan spin. pa već sama tvrdnja da tri četvrtine hrvatskih tvrtki nije kreditno sposobno dovoljno govori za sebe. za što su uopće te tvrtke sposobne ako nisu za kredite?
znači da nemaju niti rezerve niti stabilnosti niti potencijala za stvaranje nove vrijednosti. kako je u takvoj situaciji postotak loših stambenih kredita tako malen? u koju kategoriju oni stavljaju onih 10.000 neprodanih stanova što bukvalno trunu i eksponencijalno gube vrijednost po krivulji koja je sve strmija?
stvarno, ono što se dobije od tih naših ekonomskih analitičara može se okačiti mačku o rep. oni se igraju formalnim podacima, zatvoreni u stakleno zvono, a da nikad niti ne pomišljaju provjeriti validnost tih podataka, napraviti reality-check.
da se sve njih pootpušta ne bi bilo nikakve štete, samo koristi. još jedna parazitska kasta koja je sama sebi svrha.
Je, sposobni smo se nositi sa šok-terpaijom kao Jeremija iz Alan Forda sa kemoterapijom.
Uključite se u raspravu