Je, sposobni smo se nositi sa šok-terpaijom kao Jeremija iz Alan Forda sa kemoterapijom.

kakav jadan spin. pa već sama tvrdnja da tri četvrtine hrvatskih tvrtki nije kreditno sposobno dovoljno govori za sebe. za što su uopće te tvrtke sposobne ako nisu za kredite?

znači da nemaju niti rezerve niti stabilnosti niti potencijala za stvaranje nove vrijednosti. kako je u takvoj situaciji postotak loših stambenih kredita tako malen? u koju kategoriju oni stavljaju onih 10.000 neprodanih stanova što bukvalno trunu i eksponencijalno gube vrijednost po krivulji koja je sve strmija?

stvarno, ono što se dobije od tih naših ekonomskih analitičara može se okačiti mačku o rep. oni se igraju formalnim podacima, zatvoreni u stakleno zvono, a da nikad niti ne pomišljaju provjeriti validnost tih podataka, napraviti reality-check.

da se sve njih pootpušta ne bi bilo nikakve štete, samo koristi. još jedna parazitska kasta koja je sama sebi svrha.