Kada su 1960. godine održane prve Paraolimpijske igre u Rimu nitko nije mogao ni sanjati da će to prerasti u pravi sportski spektakl ravnopravan olimpijskim igrama.

Nastupilo je tada svega 400 sportaša iz 23 zemlje svijeta. Održavanje Paraolimpijksih igara vrlo je značajno za sportaše s invaliditetom koji se velikom snagom volje trude živjeti normalan život, i pritom odgajati sportski duh. Ti ljudi usprkos svojem invaliditetu nastoje ostvariti svoje sportske ciljeve kroz natjecanja. Nije bitno tko ima kakav invaliditet, svima je važno samo jedno – vjera u sebe i prijateljstvo koje se razvija na sportskim terenima i natjecanjima. Uloženi trud i htijenje neusporedivi su s bilo čime. Paraolimpijske igre za njih su centar svijeta, a svima nama potvrda da ljudski duh i upornost nemaju granica. Prve na koje je Hrvatski radio poslao svoje novinare bile su Igre 2008. u Pekingu. Ono što sam tamo vidjela trebalo bi smjestiti u neko obavezno štivo u osnovnoj ili srednjoj školi. Treba vidjeti uživo kako sportaši bez ruku ili nogu plivaju, trče, skaču, igraju stolni tenis, odbojku …..Ili pak natjecanje u bacanju kugle na kojem Darko Kralj pet puta ruši svjetski rekord.

Darko Kralj

Krenuvši na put avionom do Frankfurta, a onda 10ak sati do Pekinga bilo je i više nego dovoljno za zamišljanje kako će to tamo izgledati. Očekivanja, sada mogu priznati, nisu bila prevelika. Razmišljala sam negdje iznad Sibira, vjerojatno će me dočekati neki press centar, sa par kompjutora, putovanja do atletskog stadiona, plivališta, i ostalih borilišta bit će prilično zamršena s obzirom na pekinški promet. Olimpijske igre su završile prije par tjedana, nema više naboja. No naprotiv. Sve je savršeno “štimalo”, a naboja…..

Danas odgovorno tvrdim da su Kinezi jedna od najorganiziranijih nacija, a Paraolimpijske igre u Pekingu teško će netko nadmašiti. Više od 4000 sportaša u 6 različitih kategorija invaliditeta, iz oko 150 zemalja svijeta, natjecalo se u 20 sportova. Atletski stadion Ptičje gnijezdo, i plivalište Vodena kocka bili su prepuni gledateljima svakoga dana Igara. Toliko novinara na jednom mjestu, toliki interes nisam ni mogla zamisliti i tada sam shvatila da ona priča o ˝nekom press centru˝ definitivno pada u vodu, a o interesu za natjecanja sportaša s invaliditetom i natjecanja sportaša bez invaliditeta danas u svijetu gotovo da i nema razlike.

Upravo zbog svih tih saznanja nastupila je velika žalost i razočaranje među paraolimpijcima, a i u javnosti kada je u travnju ove godine izašao novi Prijedlog zakona o sportu prema kojem olimpijci i paraolimpijci više nemaju ista prava! Ono što su naši paraolimpijci tada proživljavali, takvo poniženje od strane vlastitih političara, nadležnog ministarstva, pojedinih sportskih djelatnika bilo im je teže i samog invaliditeta. A sve samo da bi dobili ono što im ionako pripada, ni više ni manje. Krenuli u tada u još jednu hrabru borbu – i dobili ju.

Uz brojne zakone i konvencije o pravima osoba s invaliditetom, za koje očito neki naši političari nisu niti čuli a još manje se potrudili znati nešto o tome prije no što su sastavljali novi Prijedlog, imali su obraza reći da su paraolimpijci neka socijalna skupina, da njihov rad, trud, odricanje i na kraju oni sami vrijede manje od olimpijaca. Dakle, Darko Kralj koji je na stadionu Ptičje gnijezdo u finalu bacanja kugle 5 puta rušio svjetski rekord, a zahvaljujući njemu i Antoniji Balek hrvatska je himna 3 puta intonirana na najvećem sportskom događaju, netko ipak misli da su oni i njihov rezultat manje vrijedni , samo zato što imaju invaliditet?

Zahvaljujući velikom medijskom pritisku, osviještenosti i velike podrške javnosti da se takva diskriminacija u 21. stoljeću u zemlji koja ulazi u Europsku uniju ne smije ni pod koju cijenu dogoditi, u Hrvatski Sabor takav prijedlog ipak nije poslan pa olimpijci i paraolimpijci danas imaju jednaka prava i beneficije. Istovremeno, London kod nas i u svijetu predstavlja projekt Olimpijskih i Paraolimpijskih igara ističući kako će to biti najizjednačenije Igre u povijesti. A naši se paraolimpijci moraju boriti za nešto takvo!

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Za mene osobno izvještavanje iz Pekinga bilo je pravo zadovoljstvo. Kako i ne bi kada se ima o čemu. Upornost, ustrajnost, borba koju su ti sportaši pokazivali na terenima glavnog grada najmnogoljudnije zemlje na svijetu, bila je nezamisliva. Postavljeno je 279 svjetskih i 339 paraolimpijskih rekorda, naši su spotraši nadmašili sva očekivanja, Kineski domaćini također. Sve fantastično uhodano, organizirano. Na kraju, vrijedi podsjetiti da je za organizaciju obiju Igara utrošeno preko 45 milijardi dolara.

Antonija Balek

Na tim su Igrama mediji pokazali nešto više zanimanja nego na Igrama u Sidneju i Ateni. Mnogi dotad nisu ni znali što su Paraolimpijske igre, ni kada se održavaju, ni tko tamo što radi. Još je do nedavno bilo nezamislivo na radiju i televiziji prenositi sport invalida. Iz Atene 2004. izvještavalo se samo o rezultatima, a četiri godine kasnije s otvaranja i zatvaranja Paraolimpijskih igara u Pekingu uživo smo se javljali sa stadiona, jednako kao i kada su se naši sportaši borili za medalje. O sportu osoba s invaliditetom danas se zna puno više, govori se o svim odličnim rezultatima koje naši sportaši postižu diljem svijeta, za te se sportaše više čuje, vide se u medijima. Javnost je osvještenija i sve više zainteresirana, a sponzori? I njih ima više, ali još uvijek nedovoljno, a pomoć sportašima s invaliditetom velikim bi kompanijama za sigurno donijelo korist jer paraolimpizam je pokret u koji se isplati ulagati.

Svi ti heroji zaslužili su da budemo uz njih od 29.8-9.9.

Tea Rožman Svedrović