Na brežuljku nad ovim drevnim gradom, najbogatiji čovjek u Gruziji izgradio si je staklenu, postmodernističku utvrdu s elegantno uređenom unutrašnjosti prepunom kugli i optičkih iluzija u Escherovom stilu. S balkona tog milijardera puca pogled na zavojitu rijeku i iza nje jajoliko plavo stakleno zdanje iznad rezidencije njegovog nekadašnjeg prijatelja, gruzijskog predsjednika Miheila Saakašvilija.

“Želio je doći, ali ja ga nisam pozvao”, kaže Bidzina Ivanišvili, čija se vrijednost procjenjuje na 6,4 milijarde dolara. Rekao je to dok smo šetali pored golemih platna sa slikama Roya Lichtensteina i Damiena Hirsta, zapravo vjernim kopijama originala koje je prošle godine spremio sa zidova jer, njegovim riječima, “mi je osiguravateljska kuća rekla da im tu nešto smrdi i da bi bilo bolje da ih spremim na sigurno”. Ivanišvili, vuk samotnjak i filantrop, zatresao je gruzijsku političku pozornicu kada je u listopadu najavio da će svoje bogatstvo upotrijebiti u znak iskaza oporbe te za financiranje vlastitih političkih ambicija. Bio je to šok, ali i izazov za vladajućeg predsjednika Saakašvilija pa su institucije vlasti smjesta poduzele korake kako bi ga u tome spriječile. Vlada je 4. travnja objavila odluku kojom opoziva Ivanišvilijevo gruzijsko državljanstvo, čime mu je spriječila mogućnost kandidature odnosno financiranje političkih stranaka uoči parlamentarnih izbora u listopadu. Taj stav je ublažen već 5. travnja, kada su zakonodavci predložili amandman Ustava kojim bi se negrađanima dopustilo sudjelovanje u izborima. “Na mene ovo nema nekog značajnijeg učinka, ali itekako utječe na Saakašvilija”, kaže Ivanišvili. “Izgubit će obraz. Euforija koja još uvijek postoji u Americi i Europi, gdje pokušava zavarati ljude da je demokrat ubrzo će nestati.”Nakon što se obogatio u ruskoj metalurgiji i bankarstvu, Ivanišvili (56) vratio se u rodno selo Čorvila i počeo susjedima graditi kuće i ceste te im davati novac. Godinama je velikodušno i anonimno dijelio svoj novac zarađen u Rusiji. Ivanišvili danas kaže da je upravo on onaj tajanstveni kupac koji je 2006. godine za 95,2 milijuna dolara na aukciji kuće Sotheby’s kupio Picassovu sliku “Dora Maar s mačkom”. U Gruziji je također anonimno financirao crkvene projekte poput izgradnje katedrale sa zlatnom kupolom, ali i državne projekte kao što su obnova 500 školskih ustanova, financiranje povećanja plaća državnih službenika i kupnja čizama za vojsku.

Ivanišvili kaže da su njegove veze sa Saakašvilijem konačno prekinute za vrijeme jednog telefonskog poziva u siječnju 2008. godine, kada je predsjedniku rekao da ga više nikada ne želi čuti. Priznaje da je teškom mukom zadržao svoje političke planove u tajnosti.Nakon Ivanišvilijeve najave, gruzijska vlada smjesta je reagirala. Samo četiri dana nakon što je objavio svoje političke ambicije, ovomu milijunašu oduzeli su gruzijsko državljanstvo na temelju optužbe da nikada nije obavijestio dužnosnike kako je i francuski državljanin. (Prema gruzijskom zakonu, dvojno državljanstvo dopušteno je samo uz posebnu dozvolu, a Ivanišvili je imao i rusko državljanstvo kojega se odrekao u prosincu.) Dva tjedna kasnije središnja banka zaplijenila je milijune dolara u sklopu istraživanja pranja novca u njegovoj banci. Vladajuća stranka zatim je uvela ograničenja vezana uz poslovno financiranje političkih kampanja, s namjerom sprečavanja njegovih tvrtki da pruže financijsku potporu kandidatima. Giga Bokeria, Saakašvilijev savjetnik za državnu sigurnost kaže da bi nekontrolirano korištenje Ivanišvilijeva bogatstva “iskvarilo politički proces kao takav”. Jedan od Ivanišvilijevih odgovora bio je usvojiti nacionalnu strategiju te uposliti lobiste u Washingtonu da prošire glas o mjerama koje se poduzimaju protiv njega. No određene sastavnice ovog slučaja, poput agresivnog ispitivanja oporbenih aktivista od strane državne obavještajne agencije, samo su navukle bijes i optužbe američkih dužnosnika. “Godinama je Saakašvili našim novcem financirao svoje lobiste, igrao se našim novcem i pokušavao lagati i prikazivati svijetu sliku demokracije”, tvrdi Ivanišvili. Ivanišvilijev politički program vrlo je općenit i u određenu ruku pomalo pompozan. U njemu najavljuje da će nakon dvije godine podnijeti ostavku na mjesto premijera jer smatra da će mu to razdoblje biti dovoljno za uspostavu neovisnog sudskog sustava i iskorjenjivanje onoga što naziva “elitnom korupcijom”.

Ellen Barry