Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Nanovo rođeni građani Rusije

Autor: The New York Times
18. ožujak 2012. u 22:00
Podijeli članak —

Iako će Vladimir Putin biti novi ruski predsjednik, te iako njegova stranka drži većinu u zakonodavnim tijelima, nedavni su parlamentarni i predsjednički izbori označili značajne promjene u društvu. Mnogi Rusi danas shvaćaju da njihove brige sežu dalje od najnovijih uređaja i skupocjenih automobila. Oni su “nanovo rođeni” građani, a ne samo potrošači. Stari će režim ostati na vlasti, no morat će se suočiti s novoprobuđenom svjetinom.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Aktivisti će i dalje gnjaviti vladu i tražiti političke promjene. Predsjednički izbori održani 4. ožujka odvili su se pod starim pravilima pa nijedan kandidat nije mogao stvarno zaprijetiti Putinu. Oni koji su procijenjeni kao opasni izbačeni su iz igre još u ranim fazama. Televizija, dominantan izvor vijesti u manjim gradovima i ruralnim dijelovima Rusije, gdje živi otprilike 60 posto stanovnika, promicala je kandidaturu vladajuće stranke. U predizbornoj su kampanji čak i zakoni promijenjeni kako Putinovu dominaciju eterom netko ne bi osporio na sudu. Ipak, izbori u ožujku bili su drukčiji. “Nije bitno je li Putin zbilja osvojio 49 ili 56 posto, kao što su neke procjene spominju”, kaže Aleksej Zakharov, jedan od organizatora mreže Građana promatrača izbora. “˙injenica da su vlasti mogle izgurati kandidate iz izborne utrke, izmisliti sudske tužbe protiv bilo koga te u potpunosti kontrolirati televizijsko pokrivanje kampanje znači da održani izbori nisu stvaran odraz želja glasača u Rusiji.” Zbog posezanja za prljavim trikovima, Putinov je politički stroj službene podatke gurnuo u sjenu. Rezultati koje ne smijemo zanemariti jesu sljedeći – dosad najveća brojka od 20.000 dobrovoljnih promatrača obavljala je svoju dužnost na biralištima diljem zemlje. Građani promatrači u Moskvi jamčili su da su glasovi pošteno izbrojani. Putin je na pomno promatranim biralištima osvojio 44 posto glasova, a na drugima 47 posto. (Na državnoj razini, prema službenim rezultatima, Putin je osvojio 64 posto.) Ta razlika odraz je činjenice da se vlasti nisu usudile manevrirati s glasovima u Moskvi, iako je Putinova popularnost izvan metropole neporecivo veća. Druga povoljna situacija za razvoj demokracije u Moskvi jest to što se za mjesta u lokalnoj upravi natjecalo otprilike 200 mladih, a više od 70 njih ta je mjesta i osvojilo. Unatoč skromnoj brojci, oni će u budućnosti mijenjati politiku na početnoj razini. Jedan od njih dvadesetsedmogodišnji je Maksim Kats, koji je lani sam platio putovanje u Kopenhagen kako bi naučio nešto o urbanom razvoju.

Iako će Vladimir Putin biti novi ruski predsjednik, te iako njegova stranka drži većinu u zakonodavnim tijelima, nedavni su parlamentarni i predsjednički izbori označili značajne promjene u društvu. Mnogi Rusi danas shvaćaju da njihove brige sežu dalje od najnovijih uređaja i skupocjenih automobila. Oni su “nanovo rođeni” građani, a ne samo potrošači. Stari će režim ostati na vlasti, no morat će se suočiti s novoprobuđenom svjetinom.

Aktivisti će i dalje gnjaviti vladu i tražiti političke promjene. Predsjednički izbori održani 4. ožujka odvili su se pod starim pravilima pa nijedan kandidat nije mogao stvarno zaprijetiti Putinu. Oni koji su procijenjeni kao opasni izbačeni su iz igre još u ranim fazama. Televizija, dominantan izvor vijesti u manjim gradovima i ruralnim dijelovima Rusije, gdje živi otprilike 60 posto stanovnika, promicala je kandidaturu vladajuće stranke. U predizbornoj su kampanji čak i zakoni promijenjeni kako Putinovu dominaciju eterom netko ne bi osporio na sudu. Ipak, izbori u ožujku bili su drukčiji. “Nije bitno je li Putin zbilja osvojio 49 ili 56 posto, kao što su neke procjene spominju”, kaže Aleksej Zakharov, jedan od organizatora mreže Građana promatrača izbora. “˙injenica da su vlasti mogle izgurati kandidate iz izborne utrke, izmisliti sudske tužbe protiv bilo koga te u potpunosti kontrolirati televizijsko pokrivanje kampanje znači da održani izbori nisu stvaran odraz želja glasača u Rusiji.” Zbog posezanja za prljavim trikovima, Putinov je politički stroj službene podatke gurnuo u sjenu. Rezultati koje ne smijemo zanemariti jesu sljedeći – dosad najveća brojka od 20.000 dobrovoljnih promatrača obavljala je svoju dužnost na biralištima diljem zemlje. Građani promatrači u Moskvi jamčili su da su glasovi pošteno izbrojani. Putin je na pomno promatranim biralištima osvojio 44 posto glasova, a na drugima 47 posto. (Na državnoj razini, prema službenim rezultatima, Putin je osvojio 64 posto.) Ta razlika odraz je činjenice da se vlasti nisu usudile manevrirati s glasovima u Moskvi, iako je Putinova popularnost izvan metropole neporecivo veća. Druga povoljna situacija za razvoj demokracije u Moskvi jest to što se za mjesta u lokalnoj upravi natjecalo otprilike 200 mladih, a više od 70 njih ta je mjesta i osvojilo. Unatoč skromnoj brojci, oni će u budućnosti mijenjati politiku na početnoj razini. Jedan od njih dvadesetsedmogodišnji je Maksim Kats, koji je lani sam platio putovanje u Kopenhagen kako bi naučio nešto o urbanom razvoju.

Danas je zamjenik načelnika okruga, a zalaže se za to da na nogostupima u njegovoj četvrti nema automobila te da se biciklisti imaju gdje parkirati. Ljudi poput Maksima možda su u manjini, ali toliko su drukčiji od običnih sitnih korumpiranih riba da odmah postaju senzacija. Ljudi o njima pričaju, a čak i provladini kanali izvještavaju o njihovom radu te gledateljima pokazuju novu vrstu javnog dužnosnika. Prošla je izborna sezona pomogla u promjeni stavova, ali ne i realnosti ruske policije. Milijuni ljudi po prvi su put izborni postupak shvatili ozbiljno te shvatili da izbori mogu donijeti dobro ako svi, pa tako i oni na vlasti, igraju prema pravilima. Rusi su naučili vjerovati da njihovi vođe iz nekog razloga uvijek trebaju te “izbore” kako bi dokazali da onima na vlasti nema alternative. Ti su izbori inscenirani vrlo pažljivo pa većina glasača nije imala izbora nego glasati za jednog i jedinog vođu. Generalni sekretari u Sovjetskom Savezu takve su stvari stalno radili, a tako je postupala i većina poslijesovjetskih vođa.U Rusiji treba suludo puno vjere da bi narod povjerovao da izbori mogu donijeti promjene, a ne samo potvrditi status quo. Neki su Rusi tu vjeru osjetili tijekom ove prošle izborne sezone. Oni nisu u većini, ali vrlo su utjecajni.Putem otvorenih akcija, neplaniranih okupljanja, televizijskih i radijskih istupa, civilnog, humanitarnog i komunalnog radaposlali su jasnu poruku da je na samome vrhu politička konkurentnost itekako potrebna. Sljedeći će korak to i omogućiti. Zastvarnu konkurentnost potrebna su nova pravila – treba ukinuti prepreke stvaranju stranaka, liberalizirati pristup medijima te opozicijskim strankama omogućiti slobodno prikupljanje sredstava. Narodu se sviđa ideja o jednakim uvjetima za sve kandidate. Glavni cilj budućih političkih borbi bit će tu ideju prenijeti u stvarna pravila i zakone.

Maksim Trudoljubov urednik je lista Vedomosti iz Moskve.

Komentare šaljite na intelligence@nytimes.com

Autor: The New York Times
18. ožujak 2012. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close