Nakon deset godina u svjetskom udruženju za grafički dizajn Icograda, gdje je bila zastupnica za regiju središnje, južne i istočne Europe, Iva Babaja kreativna direktorica Unexsove tvrtke Euro RSCG na nedavnoj generalnoj skupštini Icograde imenovana je generalnom tajnicom. Kroz tih deset godina Hrvatska i hrvatski dizajn postali su prepoznatljivi. Nekoć se suretala s pitanjem “Hrvatska, je li to u Rusiji?”, a danas, kaže, svi su manje-više čuli za našu zemlju.

Što za Vas znači nova funkcija Generalnog tajnika ICOGRADA-e?
Već dva mandata prisutna sam u Icograda Boardu kao potpredsjednica, tako da je nova funkcija na neki način logična progesija mog rada. Potpredsjednici u načelu predstavljaju jednu od regija svijeta, a uz to imaju dodijeljene određene resore, poput primjerice edukacije, članstva, i slično. Kao glavnom tajniku, moj posao je razviti generalnu strategiju za cijelu organizaciju, biti uključena u apsolutno sve projekte koji se rade u sklopu Icograde, pomoći da oni budu svi usklađeni s generalnom strategijom i istovremeno nadzirati naš ured u Montrealu te voditi rad Upravnog odbora. U neku ruku sam desna ruka predsjedniku, koordiniram rad Odbora, što znači da vodim sastanke Odbora, kao i generalnu skupštinu, što sam kao v. d. glavnog tajnika i sad radila u Tajvanu.

Kako ste došli do angažmana u Icogradi?
Moja suradnja s Icogradom započela je na Icograda Design Weeku u Zagrebu 2001. na kojem sam surađivala kao volonter, a nakon čega su mi ponudili mjesto communications assistanta. Ta suradnja je trajala dvije godine. Nakon toga, radila sam kao freelancer, i kad su se pojavile mogućnosti suradnje s Art Directors Clubom NY i Type Directors Clubom, počela sam organizirati gostovanja tih izložbi u Hrvatskoj, uz to sam pomagala na ZGRAF-ovima, osmislila izložbu Un-Trashed i nekako naučila da je ono što mogu dati zajednici kroz volontiranje jednako važno kao i komercijalni rad. S druge strane, oduvijek su me zanimali etički aspekti profesionalne prakse, načini na koji naša struka može utjecati na društvo te kolaboracija između raznih disciplina dizajna, i to se nekako logično prenijelo u moj rad kad sam pristupila Icograda Boardu. U Icogradin Board sam izabrana 2007. godine u Havani, nakon što su kolege iz ULUPUH-a ocijenili moj volonterski rad kao potencijal za Board. U Havanu sam došla kao outsider, uz veliku konkurenciju puno većih dizajnerskih velesila i zaista se nisam nadala da ću biti izabrana, no ispostavilo se da je moj govor na skupštini vrlo pozitivno odjeknuo i tako je sve počelo. Na drugi mandat 2009. odlučila sam se kako bih stigla završiti neke inicijative koje su se pokazale prekompleksnima za dvije godine rada. Prije 10 godina kad sam se prvi put susrela s Icogradom zaista nisam mogla zamisliti da ću danas sjediti i razgovarati s predsjednicima država, ministrima i steći tolika međunarodna iskustva.

Kada na skupovima u svijetu kažete da predstavljate Hrvatsku, nailazite li na začuđujuće poglede ili je hrvatska dizajnerska scena poznata u svijetu?
Kako kad, situacija je definitivno drugačija nego prije 10 godina kada su na “Hrvatska” svi pitali da li je to u u Rusiji. Danas su svi više-manje čuli za našu zemlju, iako uglavnom ne znaju točno gdje je. Djelomično se srećem s predrasudama tipa “Vi ste iz Istočne Europe, jel’ tamo jako hladno?” pa s veseljem objašnjavam kako smo mi zapravo na istoj geografskoj širini kao Italija, po duljini zapadnije od Beča, a kulturološki na razmeđu civilizacija i mediteranskog i srednjeeuropskog kulturnog kruga. No, htjela bih ispraviti jednu zabunu, ja ne predstavljam Hrvatsku – kao potpredsjednica predstavljala sam čitavu regiju srednje, južne i istočne Europe, a kao Secretary General zapravo ne predstavljam niti jednu zemlju. Članovi Boarda biraju se kao individue, i kao takvi djelujemo u Boardu, dakle nismo tamo kao predstavnici pojedine zemlje ili organizacije, već kao osobe. Izričito nam je zabranjeno zagovaranje pojedinačnih interesa naših zemalja ili udruženja.

Kada bi Vas pitali da se predstavite kroz jedan jedini rad, koji bi to rad bio?
To je teško pitanje za dizajnera. Pokušavajući, koliko je moguće, objektivno sagledati moje ukupno djelovanje, najdraži rad u tom smislu je vjerojatno reklama “125 godina s Vama” za Croatia osiguranje za koji je Unex lani i nagrađen za spot godine.

Težak rad

Kaže se da je u Hrvatskoj dizajner posao zvjezdanog statusa, a u Americi posao kao i svaki drugi. Što mislite o tome?
Moram priznati da tu izreku nikad do sad nisam čula, a sumnjam da bi se ijedan dizajner u Hrvatskoj s time složio. Dizajneri kod nas rade po 12 sati dnevno, pola vremena utjeruju honorare za poslove koje su odradili prije šest mjeseci, ili pak rade u agencijama gdje su kotačić unutar velikog sistema. Uz to, profesija dizajna kod nas nema skoro nikakav status. Život prosječnog dizajnera bilo kod nas bilo vani jako je daleko od zvijezda.

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?