Fina je navodno već testirala u jednome ministarstvu budući središnji sustav za obračun plaća svih državnih službenika. Njime bi prvi put Vlada dobila mogućnost klikom miša doznati tko ima veću plaću od ministara, a novi sustav dobar je temelj za pregovore sa sindikatima u najavljenoj reformi javne uprave. Prethodno je ova državna tvrtka dovršila registar svih državnih službenika, a navodno je otkrila da u Hrvatskoj nema samo 29 tijela državne uprave i 90 agencija, već gotovo 2300 raznih državnih institucija koje se financiraju iz proračuna. Poslovni dnevnik razgovarao je s članom Uprave za ICT i usluge za javni sektor Fine Antom Šimunovićem, koji je nedavno izjavio da ta državna tvrtka ima potencijalno rješenje za gorući problem u Hrvatskoj – nelikvidnost.

Što državi takav novi obračun plaća može omogućiti i koje još projekte planirate u 2012. godini?
Centralizirani obračun plaća za sva tijela državne uprave naš je najveći projekt planiran za 2012. godinu. Započeli smo ga još 2010., a sada smo otprilike na polovici puta k ostvarenju tog cilja. Državnim tijelima taj će sustav omogućiti podršku u većem broju poslovnih procesa koji se uspostavljaju reformom javne uprave, a nisu provedivi bez kvalitetne informatičke podrške. U konačnici, ovaj će sustav omogućiti i ono najvažnije, a to je smanjenje rashoda državne i javne uprave, uz veću transparentnost poslovanja države.

Koliko bi trebalo vremena da Fina uvede središnji sustav za obračun plaća u svih 2300 državnih subjekata?
Tehnički, ne više od dva-tri mjeseca, znači sustav bi za cijelu Hrvatsku mogao biti u funkciji do kraja ožujka. No stvarno vrijeme potrebno za uvođenje tog sustava teško je procijeniti jer najdulje traje ugovaranje posla.

Nedavno ste izjavili da Fina može relativno jednostavno izraditi sustav multilateralnih kompenzacija, odnosno softver kojim bi se moglo de facto znatno smanjiti problem nelikvidnosti u Hrvatskoj?
Fina ima Jedinstven registar računa (JRR), registar svih računa poslovnih subjekata u Hrvatskoj, što znači da imamo podatke o dugovima svih profesionalaca, obrta, tvrtki i obiteljskih gospodarstava. Na tom jedinstvenom registru računa, koji uključuje i građane, već radi sustav prisilne naplate potraživanja “PNOP”, o kojemu se najčešće govorilo u kontekstu građana. No moguće je izraditi takozvani sustav multilateralnih kompenzacija, odnosno algoritme koji bi iz baze svih računa među poslovnim subjektima mogli uspostaviti lance dužnika koji bi onda mogli međusobno prebiti potraživanja i naplatiti se.

Zar to već ne postoji?
Zapravo ne. Naslijedili smo sustav koji nije uspio jer se pretpostavljalo da će se dužnici sami javljati.

Po čemu bi novi sustav bio drukčiji?
Uzeo bi postojeću bazu računa i automatski evidentirao dužnike. Znači, iz našega postojećeg sustava prisilne naplate Fina bi kreirala lance potraživanja, a odgovorne osobe iz tvrtki dužnika odlučivale bi pristaju li tako prebiti dugove. To ne možemo izraditi na svoju ruku, već bi naručitelj trebao biti Ministarstvo financija.

Kolika je to investicija?
Osim izrade za koju nam treba nekoliko analitičara i programera jedini trošak je tekuće održavanje. Ostalih troškova nema jer se poslovni subjekti na to ne bi trebali prijavljivati. Budući da je danas problem nelikvidnosti veći nego 2001. godine, a sada je gotovo u cijelosti među poslovnim subjektima, to bi znatno pomoglo konkurentnosti gospodarstva.

Koja bi bila prava poslovnih subjekata jer i dug je pravo?
Mislim da bi danas svaka tvrtka koja vidi realnu mogućnost naplate prihvatila takvo rješenje. Ovdje govorimo o mogućnosti da se stvore lanci od deset, dvadeset ili trideset različitih subjekata, čak iz različitih industrija.

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Je li država pokazala zanimanje da službeno uvede sustav poput Rakarove vjetrenjače za pretraživanje i analizu javnih nabava? Je li vam stigla takva narudžba?
Postoje naznake da bi država mogla zatražiti izradu takva sustava. Ono što je Vjetrenjača napravila jest da je samo povezala podatke koji već postoje u e-Oglasniku Narodnih novina i Fininim registrima. No tek treba vidjeti hoćemo li dobiti narudžbu za takav sustav.

Tko bi bio naručitelj takva transparentnog sustava za javnu nabavu?
To mi je za sada teško reći, pretpostavlja se Ministarstvo gospodarstva ili Ministarstvo financija. Primjerice, registar zaposlenih u javnom sektoru naručilo je Ministarstvo uprave, a centralizirani obračun plaća trebalo bi naručiti Ministarstvo financija jer ono treba definirati parametre u tom sustavu. U svemu tome je ključna Vlada, a tehnički to odrađuju ministarstva.

Fina ima još niz registara. Kako ih još možete iskoristiti na korist države?
Fina je operater Hitroneta, ali razne institucije mnogo novca iz proračuna ulažu u takozvane sistemske sale, odnosno sobe u koje se pohranjuju poslužitelji državnih institucija. Svako ministarstvo to rješava za sebe. Fina već sada ima podatkovni centar i rezervne lokacije s mogućnošću da sva tijela državne uprave svoje računalne kapacitete uskladište na jednome mjestu. To se može napraviti i za sve druge državne, ali i lokalne institucije te u tom smislu možemo pružiti kompletnu uslugu.

Planirate li surađivati na takvim projektima s APIS-om?
Početkom godine dali smo zajedničku ponudu za državni “private cloud” koji se temelji na Hitronetu i Fininoj poslovnoj mreži od 190 poslovnica. APIS IT upravlja portalom MojaUprava, koji bi postao sučelje državnog “clouda” prema građanima, a Fina bi vodila kontakt-centar i nadograđivala servise tijela državne uprave.

Planiranje

Mogu li privatne tvrtke zamijeniti Finu?
I u Austriji svi veliki ponuđači rade s državom na isti način, preko državne agencije Saveznoga računskog centra (Bundesrechenzentrum). Objedinjenom javnom nabavom ostvaruju se uštede, a složene projekte poput centraliziranog obračuna plaća ne može napraviti nijedna manja tvrtka. Kod nas već sada 40% razvoja rade privatne tvrtke.

Kako ste smanjili broj radnika bez tužbi?
Proveli smo najveće restrukturiranje u javnom sektoru bez ijedne tužbe i bez štrajkova. Umjesto 4500 radnika danas imamo oko 3000 u Fini i 520 u sestrinskoj tvrtki. Ključana je bila dobra analiza radnih mjesta i organizacije, smanjenje šefova odjela i sektora, jasna strategija restrukturiranja i otvoren dijalog sa sindikatima.