Što proizvodi metan koji je otkriven u tankom marsovskom zraku? Naime, Sunčeve ultraljubičaste zrake iznimno brzo razgrađuju metan, što ukazuje na to da je prisutnost metana relativno novijeg datuma. Proizlazi li taj plin iz nečega živog? Stvorenja koja žive bez kisika također proizvode metan. Konačno, i na Zemlji krave proizvode metan.

Druga bića, kao što je određena klasa mikroorganizama koji žive bez kisika, također proizvode metan. Državna uprava za aeronautiku i svemir uskoro bi mogla dobiti odgovore na ta pitanja. Naime, u Cape Canaveralu na Floridi 26. studenog lansirana je svemirska letjelica nazvana Mars Science Laboratory, koja će do Marsa stići sljedećeg kolovoza. Ondje će ostaviti vozilo na daljinsko upravljanje pod imenom Curiosity opremljeno instrumentom koji otkriva prisutnost metana u zraku. Ako to vozilo doista otkrije metan, ponovno će oživjeti uzbuđenje vezano uz mogućnost života na Marsu.“Na Marsu su postojali svi uvjeti za stvaranje života. I točka”, kaže Michael J. Mumma, Nasin znanstvenik pri Centru za svemirske letove u Greenbeltu u Marylandu, voditelj jedne od tri skupine koje su iznijele još uvijek kontroverzne tvrdnje o otkriću metana u atmosferi Marsa. “A to znači da je život tehnički mogao otpočeti ondje.” S obzirom da je Mars manji od Zemlje, on se brže ohladio i vjerojatno je ranije bio pogodan za nastanak života. To pak otvara intrigantnu mogućnost da su uslijed udara asteroida određeni komadi tog planeta završili na Zemlji i posijali život na našem planetu.Mogućnost postojanja Marsovaca već dugo zaokuplja maštu Zemljana. No Mariner 4, prva svemirska sonda koja je još 1965. godine prošla pokraj Marsa, nije na Zemlju poslala slike raskošnih šuma, već golih stijena. Nasina dva vozila Viking 1976. su analizirala tlo, čime su znanstvenici došli do saznanja kako u njemu nema organskih sastavnica života. “Izbio je bijes kod onih koji su smatrali da je takva biologija preuranjenja i prerazvikana”, objašnjava Christopher F. Chyba, astrofizičar s Princetona. Nasa je kasnije ideju o životu na Marsu pogurala u drugi plan umjesto da nastavi istraživati geologiju i klimu prošlosti tog planeta. Naime, geološke oznake kao što su gudure, isušena jezera i golemi kanjoni ukazuju na postojanje vode u prošlosti Marsa. Posljednja dva Nasina vozila na daljinsko upravljanje pronašla su uvjerljive dokaze o okolišu koji je u prošlosti bio pogodan za život. Modul Curiosity poći će i korak dalje te potražiti molekule na temelju ugljika, uključujući metan, a koje čine same osnove za nastanak života. Posljednje slike iz orbite pokazuju da voda možda još povremeno teče površinom Marsa.

Zbog najnovijih saznanja o životu na Zemlji i kako on opstaje i u naizgled nepogodnim okružjima, kao što su ključajuće vode pored vulkanskih otvora na dnu mora, znanstvenici su također prestali odbacivati ideju da život na Marsu i dalje postoji. Znanstvenici su 1996. godine objavili kako su pronašli fosilizirane mikrobe u jednom meteoritu s Marsa koji je pao na Antarktiku. Te su tvrdnje i danas kontroverzne. Međutim, Curiosity neće vršiti eksperimente koji će nam reći je li iz osnovnih uvjeta za nastanak života neki životni oblik doista i nastao. To prilično frustrira Gilberta V. Levina, koji vjeruje da njegovi eksperimenti koje su proveli moduli Viking prije 35 godina s namjerom otkrivanja života, doista jesu otkrili život. Tada je hranjiva otopina koja je sadržavala radioaktivni ugljik14 dodana tlu s Marsa, nakon čega se iz tog uzorka tla počela uzdizati para radioaktivnog ugljičnog dioksida. A upravo takvo nešto se očekuje od mikroorganizama koji procesuiraju hranjive tvari. No ostali eksperimenti Vikinga nisu uspjeli dokazati prisutnost organskih molekula pa je postignut konsenzus da su sporne tvrdnje pogrešne. No 2008. godine, Nasino vozilo Phoenix u uzorcima tla s Marsa pronašlo je kemikalije poznate kao perklorati. Vikingov detektor organskih molekula zagrijao je tlo radi provjere ispuštanja organskih tvari. Zagrijavanje uz prisutnost perklorata uništava organske molekule, što znači da ih je Vikingov eksperiment previdio, u slučaju da ih je ondje uopće i bilo. Levin smatra da bi sofisticiranija inačica njegova eksperimenta jednom za svagda potvrdila ili poništila rezultate Vikinga.“Ali ona se neće provesti”, tvrdi. “Promjena paradigme iznimno je teška. Ovaj smo eksperiment na Zemlji izveli tisuću puta. Ni u jednom slučaju nije dao lažno pozitivan rezultat. Ni u jednom slučaju nije dao lažno negativan rezultat.”No dvije misije koje slijede za Curiosityjem, a koje će se također spustiti na površinu Marsa (plod suradnje Nase i Europske svemirske agencije), nemaju u planu izvršiti ikakvu inačicu eksperimenta doktora Levina. Christopher E. Carr, znanstvenik s MITja, predložio je još ambiciozniji eksperiment. Slanje uređaja za DNK sekvenciranje na Mars. Ali i on mora pronaći misiju koja će ga odobriti.

Kenneth Chang