Kada je ovoga ljeta svojim tegljačem obilazio najsjeverniji vrh Rusije, kapetan Vladimir V. Bozanov vidio je mnoštvo morževa, jata bijelih beluga kitova i nešto ledenjaka u daljini. Ono s čim se kapetan Bozanov nije susreo na svom putovanju preko Arktičkog oceana dugog 3700 kilometara bio je led koji bi mu prepriječio put.

Rekao je kako je takvo putovanje bez leda, čak i preko ljeta, prije samo desetak godina bilo prava rijetkost. No, znanstvenici tvrde kako nema sumnje da se arktički led topi zbog globalnog zatopljenja, čime se otvaraju novi morski putevi, a oni koji su nekada bili jedini mogući za plovidbu sada su plovni tijekom više mjeseci. Naftne kompanije najviše će profitirati od toga, budući kako će se uslijed povlačenja leda otvoriti novo područje morskog dna pogodnog za razna ispitivanja. Exxon Mobil nedavno je potpisao ugovor za bušenje u ruskom sektoru Arktičkog oceana. Međutim, sada se i poslovanje vezano uz prijevoz tereta, rudarstvo i ribarstvo također seli sjevernije. “Paradoksalno je što se za našu državu ovakve nove prilike ukazuju u isto vrijeme kada počinjemo shvaćati kako je prijetnja emisije ugljika postala neizbježna”, nedavno je na jednoj konferenciji izjavio islandski predsjednik Olafur Ragnar. Ovoga ljeta, koje je bilo jedno od najtoplijih u arktičkom području od početka bilježenja, jedan je tanker koji je prevozio kondenzirani prirodni plin postavio novi rekord prešavši Atlantski ocean za samo šest i pol dana. Stari rekord iznosio je osam dana.Znanstvenici navode da je tijekom posljednjih deset godina prosječna veličina polarnog ledenog pokrova u rujnu, mjesecu kada je on najmanji, iznosila oko dvije trećine prosjeka prethodnih dvaju desetljeća.Norveška grupacija pod imenom Program za praćenje i procjenu Arktika, predviđa kako za 30 ili 40 godina na Arktičkom oceanu tijekom ljeta neće biti leda. Stoga se osmišljavaju poslovni pothvati kapitalizacije na promjenama u dijelu svijeta koji je tijekom većeg dijela povijesti moreplovstva bio poznat po sumornim posljednjim unosima u dnevnicima istraživača poput Engleza Hugha Willoughbyja. Naime, on i cijela posada umrli su 1553. godine pokušavajući priječi prečacem od Europe do Azije koji je poznat pod nazivom Sjeveroistočni prolaz.

Rusi uspješno tim prolazom plove već stotinjak godina, a to uspijevaju tako što se zadržavaju blizu obale. Otvorili su ga međunarodnim brodovima 1991. godine, nakon raspada Sovjetskog Saveza. No, tek odnedavno taj je prolaz postao isplativ za poduzeća, s obzirom da je topljenje polarnih kapa otvorilo puteve dalje od obale, čime je taj put otvoren i za veće, modernije brodove, pa sada tvrtke skraćuju vrijeme putovanje i štede gorivo. Prva su dva međunarodna komercijalna tankera 2009. godine otputovala sjeverno od Rusije i odvažila se na prolaz između Europe i Azije. Ove godine, njih osamnaest pošlo je na taj put, na kojemu sada gotovo uopće nema leda. Neke su rute tog putovanja čak i postale konkurencija prolazu između Europe i Azije kroz Sueski kanal. Primjerice, put iz Rotterdama do japanskog grada Yokohama kroz Sjeveroistočni prolaz je 7000 kilometara kraći nego put kroz Sueski kanal, tvrdi rusko Ministarstvo prometa. Međutim, primarni cilj prijevoza robe Arktičkim oceanom jest podrška drugim industrijskim sektorima koji odlaze sjevernije, kao što su rudarstvo i bušenje nafte, ustvrdili su sudionici gore spomenute konferencije.Norveška prijevozna tvrtka Tschudi kupila je i ponovno pokrenula zanemareni rudnik željezne rude na sjeveru Norveške s ciljem prijevoza te sirovine do Kine putem Sjeveroistočnog prolaza. Menadžeri te tvrtke iznijeli su procjenu da svakim putovanjem tim prolazom uštede 300.000 dolara. Iz rudnika nikla i bakra ruske tvrtke Norilsk ti se metali sada prevoze preko Arktičkog oceana bez ledolomaca, koji su ranije bili neophodni, čime sada štede milijune rubalja. Ribarska industrija cilja na takozvani uštipak u Arktičkom oceanu, odnosno milijune četvornih kilometara u samom središtu tog oceana koji se nalaze izvan ekskluzivne ekonomske zone obalnih nacija koja iznosi 200 nautičkih milja. Do 2000., to je područje tijekom cijele godine bilo pod ledom. Danas su veliki dijelovi sjeverno od Aljaske i istočnog Sibira tijekom ljeta bez leda.

Andrew E. Kramer