Franck, proizvođač prehrambenih proizvoda, čajeva i kave, u prvih je šest mjeseci ove godine ostvario 26,82 milijuna kuna neto dobiti, što je za 18,4 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine. Ostvarena dobit, kako se navodi u pojašnjenju poslovnih rezultata koje prenosi Zagrebačka burza, u okviru je planirane.

Zanemariv promet
Ukupni prihodi iznosili su 249 milijuna kuna i veći su za 5,3 posto od prošlogodišnjih. Pritom su prihodi od prodaje u zemlji smanjeni za 4,8 posto, na 196,7 milijuna kuna, dok su prihodi od prodaje u inozemstvu povećani sa 21,57 na 24,56 milijuna kuna. Rast bilježe i financijski prihodi, sa 2,2 na 15,7 milijuna kuna. Ukupni rashodi u prvoj polovici godine povećani su 8,7 posto, na 212,9 milijuna kuna. Materijalni i troškovi prodane robe porasli su 3,1 posto, na 107,5 milijuna kuna, dok su troškovi osoblja smanjeni za 0,5 posto, na 37,4 milijuna kuna. Troškovi amortizacije bilježe rast sa 11,34 milijuna kuna na 12,24 milijuna kuna. Franck je već godinama lider na hrvatskom tržištu kave i njezinih prerađevina, s tržišnim udjelom od oko 70 posto. Stalne spekulacije o navodnom preuzimanju tvrtke cijenu dionica konstantno drže visokim tako da se cijena stalno kreće oko 2250 kuna, iako uz zanemariv promet. Najniža cijena redvnih dionica u prvom polugodištu bila je 1814,11 kuna, a najveća 2600 kuna. Prema spekulacijama o preuzimanju, kao potencijalni kupci najčešće su se spominjali Agrokor i TDR, odnosno Adris grupa. Spominjao se i donedavni konkurent Francka, izraelska tvrtka Elite, koja se posljednjih pet godina, sve do lani, neuspješno pokušavala pozicionirati na hrvatskom tržištu. Iako su u Elitu ciljali osvojiti najmanje 20 posto hrvatskog tržišta, nakon silnih ulaganja u marketing i prodaju uspjeli su dobiti tek 4-5 posto kupaca i kako stvari sada stoje, barem privremeno su odustali stavljajući svoju tvrtku u mirovanje. Proizvodnju licenciranog proizvoda prepustili su crikveničkom Milmanu. Odluku o budućem vlasniku donijet će dva najjača imena kompanije – Milan Artuković, predsjednik Nadzornog odbora, i Jozo Previšić, zamjenik predsjednika NO kompanije. I dok je Previšić, navodno zagovornik opcije da Franck i dalje ostane u vlasništvu domaćeg kapitala te podjednako agitira kako za Todorića, tako i za TDR, Artuković je skloniji ideji da kupoprodaju zaključi s tvrtkom Elite. Prema posljednjem izvješću izlistanom na Zagrebačkoj burzi, datiranom 26. srpnja ove godine, većinski vlasnik Francka je tvrtka Ivero konzalting d.o.o. sa 77,26 posto, čiji je vlasnik i direktor Milan Artuković. Sam Franck raspolaže sa 2,01 posto vlastitih dionica dok ostali dioničari, kojih je ukupno 648, imaju udjele ispod jedan posto. Istodobno, nekoliko banaka kroz skrbničke račune drže udjele neimenovanih vlasnika. Kao dioničari još se spominju Pierino Gerardi sa 0,52 posto, Branko Marčinko sa 0,45 posto itd. Previšićeva imena, u podacima koji su dostupni javnosti, nigdje nema kao dioničara, ali je pretpostaviti da se njegov udjel nalazi među dionicama kojima raspolaže i upravlja Artuković. Dugogodišnji prvi čovjek Francka, Milan Artuković, u mnogim ispitivanjima domaćih top-menadžera zauzeo je visoko mjesto. Tjednik Nacional svrstao ga je u Top 50 najbogatjih Hrvata procijenivši njegovo bogatstvo na 35 milijuna eura.

Kredit od 170 mil. kuna
Ivero konzalting osnovan je sredinom 2002. i već tijekom rujna, po cijeni od 600 kuna za dionicu, Artuković je otkupljivao udjele od malih dioničara, koji su u to vrijeme držali oko 50 posto. Tada se u dijelu medija špekuliralo da Artuković pregovara s potencijalnim kupcima. Kad su spekulacije o preuzimanju bile najglasnije, na upit Zagrebačke burze o postojanju novih činjenica vezanih za Franck iz kompanije je odgovoreno kako “Uprava Francka nije upoznata s informacijama koje su se pojavile u dnevnom tisku” i to je jedino što su u Francku izjavili u povodu napisa da se tvrtka prodaje te da su među mogućim kupcima Agrokor, TDR i Elite. Artuković je inače svoje udjele u tvrtki Ivero prije dvije godine založio kod Zagrebačke banke radi osiguranja 170 milijuna kuna kredita, što se također navodilo kao mogući razlog Franckovih pregovora o prodaji ili povezivanju s nekom tvrtkom. Pri tome, ako se ispostavi da se zapravo prodaje Ivero, a ne sam Franck, znači da neće biti javne ponude za preuzimanje na koju neki računaju kao priliku za prodaju svojih dionica potencijalnom preuzimatelju.