Za dvije godine na granicama će se pojaviti kamioni s novim proizvodima iz Europske unije koji će krenuti na hrvatsko tržište. Izvoznici će se suočiti s novim pravilima i golemom konkurencijom, oni koji nisu prilagođeni naći će se u dubokim problemima koji će zahvatiti čitave sektore. Proces prilagođavanja realnog sektora EU koji je dosad bio spor mora se ubaciti u višu brzinu jer dvije će godine brzo proći. A svi oni koji misle da mogu predahnuti jer su dovršeni pregovori – varaju se. Posao tek počinje i mogao bi zapravo biti vrlo plodonosan, u razgovoru za Poslovni dnevnik poručuje Roman Rauch, savjetnik za trgovinske odnose Austrijskog ureda za vanjsku trgovinu.

Kako će hrvatsko gospodarstvo dočekati ulazak u EU?
Najbolje će se snaći kompanije koje već posluju na europskom tržištu, posjeduju certifikate, u Europi prodaju već poznate marke, poznaju pravila igre. Neki sektori će biti vrlo pogođeni, poput poljoprivrede i proizvodnje hrane u cjelini. Pritom ne mislim na mala gospodarstva koja prodaju lokalno ili pak velike kompanije poput Agrokora. Iz iskustva znam da će biti pogođene tvrtke sa srednje velikim gospodarstvima koja nemaju iskustva s međunarodnim tržištem i globalnim brendovima. Od prvog dana u EU oni će dobiti konkurenciju s kojom će se trebati odmah boriti, morat će imati sve dozvole za izvoz, certifikate kvalitete (primjerice higijenske certifikate), a za dobivanje dozvola za plasman u EU potrebna su znatna ulaganja. Pristupanje će pogoditi i transport, kao i one javne službe koje više neće biti potrebne, poput dijelova carinske uprave koja više neće postojati na državnim granicama prema Mađarskoj i Sloveniji. Tvrtke moraju računati i na izmjene carinskog režima koje će u nekim aspektima biti korisne za poslovanje s EU, ali u poslovanju s trećim zemljama drukčije nego do sada, pri čemu će se svaki slučaj morati pojedinačno rješavati. Na granicama će vam se pojaviti redovi kamiona s različitim proizvodima koji će ući na hrvatsko tržište, dakle preko noći će mnogima nestati udobnost u kojoj su dosad poslovali.U procesu približavanja EU vidi se nespremnost Hrvatske da prihvaća tuđa iskustva. Poljoprivreda nije dovoljno spremna za ulazak u EU, no nemam osjećaj da Hrvatska o toj temi razgovara s drugim članicama, poput Slovačke i Mađarske. Zašto ne učiti na tuđim iskustvima i riješiti stvar odmah nakon pristupanja Uniji, a ne za 10 godina?

Možda je Hrvatska pametnija od Slovačke i Mađarske i drugih koji nam žele dijeliti savjete?
Pa da, to su mi već rekli. Ako Hrvatska bude prihvaćala savjete i ako se bude dobro informirala, mogu se izbjeći mnogi neugodni slučajevi. Hrvatska ima priliku izbjeći zamke u koje su upale druge zemlje i pritom izgubile dosta novca. Kad je Austrija ulazila u EU, nije bila savršena. Izgubili smo nešto novca, nismo ga dovoljno izvukli iz fondova, neke grane industrije nisu bile dovoljno usklađene s pravilima EU… Radili smo pogreške jer neki sektori nisu bilo dovoljno informirani iako smo se konzultirali s drugim zemljama.

Jesu li svi oni koji donose odluke u Hrvatskoj, od Vlade pa nadalje, svjesni promjena i količine posla koja nas čeka?
Svjesni su u tehničkom smislu, s aspekta tema koje su bile predmet pregovora, no ta svijest nije pretočena u realni sektor i kulturu poslovanja. U nekim sektorima doista ne vidim nikoga tko razumije što čeka Hrvatsku kad uđete u Uniju. Sustav u Hrvatskoj izuzetno je centraliziran. Čini mi se da hrvatska Vlada svoju javnost nikad nije upoznala s detaljima pristupanja EU. Pred vama su dvije godine, to se možda čini kao dugo razdoblje, ali zapravo će taj dan doći vrlo brzo.

Smatrate li da je Vlada izbjegavala davati informacije kako bi izbjegla euroskepticizam?
Moglo bi biti tako. Shvaćam da Vlada ne želi “talasati” pričama o problemima pristupa EU uoči parlamentarnih izbora.

Očekujete li od iduće Vlade drukčije ponašanje?
Ne bih htio biti u koži novoj Vladi jer će morati provesti bolne reforme, ne samo zbog pristupanja Uniji nego stoga što su nužne da bi se ostvario rast. Ovdje sam dvije i pol godine i ne vidim da se išta bitno izmijenilo (osim u tehničkom smislu usklađivanja s legislativom EU). Godina 2009. bila je krizna, ništa bolja nije bila ni prošla, ova je godina izborna… Dakle, izgubljeno je mnogo vremena. U idućoj godini moraju se potegnuti vrlo važna pitanja, poput porasta cijene energenata ili reforme javnog sektora. Možda se nekima ne sviđaju takve ocjene jer smatraju da je Hrvatska napredovala. Jest, napredovali ste, ali su neki u okruženju napredovali mnogo brže, dakle povećali ste zaostatak. Pogotovo na polju konkurentnosti i usklađenosti realnog sektora stvari se moraju mijenjati znatno brže.

Koje su naše dobre strane? Priča se da će od pristupanja najveću korist imati turizam.
Hrvatska ima odlične resurse koje može iskoristiti u svoju korist, nema sumnje. Kad je u pitanju turizam, čuo sam takve tvrdnje, no ne znam na čemu se temelje. Hrvatska samim pristupanjem neće postati zemlja Schengena još tri ili četiri godine, dakle s te strane ništa se ne mijenja jer će europski turisti u zemlju i dalje ulaziti s putovnicom. Euro se također neće uvoditi još godinama, kuna je stabilna, dakle ni na tom polju ništa se ne mijenja.

Hoće li se izmijeniti percepcija Hrvatske kao članice EU, kako tvrde u Ministarstvu turizma koje čak na taj način promovira destinaciju u europskim zemljama?
Neće. Kad bi se Austrijanci, Nijemci, Slovenci, Austrijanci bojali toga što Hrvatska nije članica EU, ne bi ni dosad dolazili na godišnji odmor. U tom slučaju Europljani ne bi putovali u Tursku, na Bahame, u Afriku… Ono što njima jest noćna mora je čekanje na granici, a to se neće promijeniti još neko vrijeme. Dakle, ne vidim nikakav razlog zbog kojeg bi turizam mogao profitirati na samom ulasku Hrvatske u Uniju. Turizam može napredovati samo ako poboljša razinu usluge koja vrlo često ne odgovara vrlo visokim cijenama. Ljetujem u Hrvatskoj, ali samo tamo gdje znam da ću za svoj novac dobiti odgovarajuću uslugu, a na mnogim mjestima u Hrvatskoj nema vrijednosti za novac. To je osnovni problem koji ističu i moji sugrađani koji imaju novac, no ne žele ga potrošiti bez odgovarajuće usluge. Hrvatski turizam ima želju lakog bogaćenja, a to više ne prolazi kod gostiju.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Kakvo je stanje s austrijskim investicijama u Hrvatskoj, može li se očekivati oporavak?
Naši podaci pokazuju da su u posljednjih nekoliko godina dramatično pale austrijske investicije u Hrvatskoj. Nekoliko je razloga za to, osim krize tu je i cijena kapitala, ali i jako važna činjenica da je ulagačka euforija u zemlje jugoistočne i središnje Europe završila. Strane kompanije ne žure ulagati u Hrvatsku i ostale zemlje regije samo zato što svi drugi tamo ulažu. Sad se gledaju uvjeti u svakoj pojedinoj zemlji, a kad je u pitanju Hrvatska, važno im je iskustvo drugih ulagača, reforme koje su provedene (ili nisu), približavanje EU…

Čini se da niste optimistični? Kakva su iskustva austrijskih ulagača u Hrvatskoj?
Nedavno smo završili naše istraživanje o investicijama i ono je pokazalo da su barijere koje odvraćaju ulagače od Hrvatske još duboko ukorijenjene. Vrlo visoke administrativne barijere, birokracija, korupcija, pravna nesigurnost… sve je tu posljednjih šest ili sedam godina.

Je li Vladin antikorupcijski program izmijenio percepciju Hrvatske kao zemlje za moguće investicije?
Da i ne. Treba pohvaliti antikorupcijske aktivnosti koje provodi Vlada, no nismo još osjetili da je politika koja se propagira doista zaživjela ili su velika uhićenja samo predstava za EU. Treba znati da uhićenja Polančeca i Sanadera za EU neće biti dovoljna i da borba protiv korupcije mora biti na svim razinama. U to se dosad nismo uvjerili, korupcija je i dalje tu, jedino je možda nešto sofisticiranija, a dio onih koji se bave korupcijom pritajio se. To je možda dobar znak jer pokazuje da su ljudi postali svjesni da se korupcija kažnjava te da se možda ne isplati. To je i početak stvaranja kritične mase koja ne podmićuje iako će kao i u svakoj zemlji ostati dio onih koji su korumpirani.

Čini se da je Srbija u posljednje vrijeme pretekla Hrvatsku u popularnosti kao zemlja budućih investicija.
Hrvatska ima znatno bolji imidž od Srbije u očima stranih investitora i vi u toj utrci imate prednost. Investitori potom gledaju konkretne okolnosti kao što je vladavina prava, brzina odlučivanja i svi drugi aspekti koji su važni za provedbu investicije. U nekim aspektima te su okolnosti u Hrvatskoj bolje za ulagače, ali postoje neki bitni aspekti prema kojima je poslovanje u Srbiji povoljnije ulagačima. Neki mi kažu da su u Srbiji spremniji prihvatiti savjet i igrati prema pravilima nego u Hrvatskoj gdje je, kažu, teže pregovarati.

Novac neće doći sam od sebe

Kakve su nam šanse u iskorištavanju europskih strukturnih fondova?
Hrvatska sa svojim pristupanjem ima šansu povući znatno više novca od Europske unije nego sve ostale članice. Kad je Austrija pristupala EU, većina naših projekata iz strukturnih fondova se financirala s najviše 35 posto, a Hrvatska za mnoge svoje projekte može dobiti i 85 posto sredstava. To je golema šansa koju možete iskoristiti, no mnogi smatraju da će taj novac doći sam od sebe. Da je tako, dokazuje iskustvo koje je Hrvatska imala s pretpristupnim fondovima kad su mnogi projekti odbijeni jer nisu bili dobro pripremljeni. I o tom pitanju Hrvatska bi se trebala konzultirati s članicama koje su jako dobro iskoristile fondove EU, poput Poljske i Slovačke.