Emma i Dexter provode zajedno noć, razgovarajući i mazeći se 15. srpnja 1988. i proslavljajući svoje diplome na Sveučilištu u Edinburghu, a potom autor “posjećuje” ova dva lika, zajedno ili odvojeno, na isti datum sljedećih dvadeset godina. Premda ne ulaze u ljubavnu vezu, postaju najbolji prijatelji unatoč tome što ih životi odvode u različitim smjerovima. Emma, u potrazi za svojim pravim pozivom, radi razne “luzerske” poslove, između ostalog je konobarica u užasnom restoranu Tex-Mex, dok Dexter postaje uspješan televizijski voditelj.

S vremenom Dex postaje sve ovisniji o alkoholu i drogama i često jedva zna za sebe, dok Emma polako ispunjava svoje ambicije, postaje profesorica, a poslije i vrlo uspješna književna autorica za tinejdžere. Dexterova karijera na kraju kolabira i završava otkazom s kasnonoćne emisije o videoigricama. I Emma i Dex imaju ljubavne veze s drugima, Emma s neuspješnim stand-up komičarom, a Dexter s kolegicom s posla. Osnovne crte priče romana “Jedan dan Davida Nichollsa” zvuče tugaljivo, ali ne dajte se zavarati… Smijeh i plač u podjednakoj mjeri prate ovaj melankolični megahit britanske književne scene, koji je u međuvremenu dobio i svoju holivudsku ekranizaciju. Ako ste čitali “Sve o jednom dječaku” Nicka Hornbyja ili gledali šarmantan film “An Education” koji se bavi odrastanjem osjetljive tinejdžerice šezdesetih godina u londonskom predgrađu, onda poznajete taj neodoljivi gorko-slatki osjećaj ljubavnih priča koje to zapravo i nisu, čija snažna ozbiljnost i tuga snažno probijaju iz lako čitljivog štiva. Romaneskni hit Davida Nichollsa i najčitaniju knjigu u Velikoj Britaniji u 2010. godini kod nas je izdalo Znanje. Dosta je začudno što je jedna ovakva “mala” knjiga u Britaniji izborila bitku s autorima poput Stiega Larssona, Dana Browna ili Stephenie Meyer, a pritom se to dogodilo samo usmenom predajom. Ovakav “slučajni” uspjeh englesko književno tržište ne pamti od “Mandoline kapetana Corellija”. Knjiga je meteorskom brzinom postala međunarodni hit, prevedena je na 31 jezik i ostala tri mjeseca na New York Timesovoj listi bestselera. Nichollsov američki urednik oduševljeno je rekao: “Rijetko kada sjedim u svojem uredu i čitam cijeli dan. No kada sam uzeo Nichollsov roman, upravo se to dogodilo. Moji kolege promatrali su me kao čudo jer se nisam micao od stola, a pritom sam cijeli dan naizmjence plakao i smijao se.”

Igra vremenom
Nichollsovo vremensko strukturiranje “Jednog dana”, u okviru kojeg se svojim likovima vraća svake godine jedanput, u rasponu od dvadeset godina, može biti opasna tehnika, ali u ovom se slučaju pokazala šarmantnom i nevjerojatno efikasnom jer čitatelja obasipa s nevjerojatno živahnim i uvjerljivim “snapshotovima” jednog odnosa, ali i individualnih životnih razvoja. I svako poglavlje završi tako da se jednostavno morate zapitati što će se sljedeće dogoditi. I dok ste okrenuli stranicu, prošla je još jedna godina. Nicholls je sam rekao da je želio stvoriti dojam listanja fotoalbuma, u kojem likovi izgledaju kao da se mijenjaju, a opet na neki način cijelo vrijeme ostaju isti. “Dvadeset godina je dugo vremena”, kazao je autor, “i zato je moja instinktivna potreba bila da obradim ključne događaje – rođenja, vjenčanja, smrti. No umjesto toga odabrao sam obične dane, slučajni uzorak – poput datuma na bankovnoj priznanici.” Ipak, ono što je ovu knjigu učinilo hitom sigurno nije njezina struktura, već činjenica da se podjednako sviđa muškim i ženskim čitateljima. Ako i na trenutak povjerujemo (istinitoj) predrasudi da muškarci i žene imaju različite ukuse, tj. da žene vole romanse, a muškarci komedije – u “Jednom danu” nalazite i jedno i drugo. Komedija vas “gura” u ljubavnu priču, a potom vas sa stranica bezbrižno i lako napisanih počinju “napadati” ozbiljne emocije. Pritom nema jeftinih slatkih situacija – osjećaji su jednostavno dio dvaju života glavnih junaka koji se bore u priličnoj gužvi za malo stvarnog identiteta i sreće. Čitatelj prema glavnim likovima ima pomiješane osjećaje: Dexter je šarmantan, pripadnik više srednje klase, privlačan, ali je i lijen, arogantan, sebičan i katkad neiskren. Žene s visokim standardima mogle bi se zapitati što Emma zapravo vidi u njemu: ona je pametnija i poštenija od Dextera, ali zato sklona depresiji, nesigurna u sebe, a naročito u svoje ženske kvalitete pa u Dexteru, između ostalog, vidi nepatvorenu ljepotu koja je samoj sebi neupitna i “nepodnošljivu lakoću postojanja” koja prirodno postoji samo kod više klase – društveni slojevi u britanskom društvu i danas su snažno razdvojeni pa pritom ne čudi što autor za svoj uzor navodi Thomasa Hardyja, klasičnoga britanskog književnika, najpoznatijeg po romanu Tessa iz D’Urbervillesa.

Druga polovica
Dexter i Emma nisu par iz snova, preciznije rečeno – za njih se teško može utvrditi da su uopće par jer lebde između prijateljstva i ljubavi, oslikavajući tako jednu od najtežih rana današnjeg vremena: slabost da se riskira u ljudskim odnosima, teškoću da se uopće komunicira, strah od presnažnih emocija i njihova priznanja – jer bi nam mogle ubiti i razoriti slabu ljušturu samopouzdanja i lažne socijalne sigurnosti. Samoća je drugo ime za ovakav strah i zato su likovi temeljno osamljeni ljudi: istinsku sreću i osjećaj da su pronašli “drugu polovicu” nalaze samo jedno u drugome – ali istodobno ne mogu biti zajedno. Nicholls fantastičnom preciznošću opisuje modernu britansku socijalnu scenu, izvrsno primjećuje socijalne detalje, bez obzira je li riječ o bogatim rezidencijalnim četvrtima ili o malim stanovima koji smrde na curry. Zafrkava medije i njihove prozirne i priglupe taktike proizvodnje besmislenih programa ni o čemu, dobrodušno se ruga svim trendi ludostima, bez obzira je li riječ o restoranima ili glazbi. Književni kritičar The Timesa John O’Connell napisao je da je knjiga “unatoč svojoj komičnoj glazuri zapravo roman o osamljenosti i povremeno divlje okrutnom životu: tragičan ponor između mladenačkih ambicija i kompromisa koje smo na kraju spremni podnijeti”. Sam Nick Hornby na svojem je blogu oduševljeno pisao o “Jednom danu”: “Velika, čarobna pametna, a pritom nevjerojatno čitka on-off ljubavna priča.” Ukratko, svi su oduševljeni: od tabloidnog Daily Mirrora koji knjigu naziva “suvremenim klasikom” do uglednoga Guardiana koji također nalazi samo riječi hvale za Nichollsov roman. Točno je da “Jedan dan” stilski podsjeća na Nicka Hornbyja, no samo na inspirativnoj razini, pa ni najzlonamjerniji kritičar Nichollsa ne bi mogao optužiti za kopiranje. Poput Hornbyja, Nicholls piše jednostavno, ali dojmljivo, i na najljepši mogući način nepretenciozno, ne privlačeći pozornost na sebe.

Holivudska ekranizacija

Sam Nicholls je napisao scenarij za film koji ima “cast” za zajamčeni hit: Dexa igra zvijezda u usponu Jim Sturgess, a Emmu ipak malkice prelijepa Anne Hathaway (“Vrag nosi Pradu”). Naime, Hathaway ne izgleda kao fizička inkarnacija obične djevojke, prosječna izgleda, iz Yorkshirea, koja je pritom istodobno previše iskrena i iskompleksirana, no kako je riječ o holivudskoj zvijezdi koja doista može i glumiti, svi se nadaju najboljem. Režira Lone Scherfig koja nas je ostavila melankoličnima i prepunim osjećaja svojim filmom “An Education”. Dok čekate film, probudite svoje uspavane osjećaje ovom prekrasnom knjigom: pametnom, smiješnom i suosjećajnom, socijalno britkom i često nevjerojatno tužnom. Ali nikad depresivnom – nakon čitanja “Jednog dana” osmijeh ostaje na licu.

O piscu

Prije ove knjige 44-godišnji Nicholls bio je umjereno uspješan scenarist i pisac. Napisao je nekoliko epizoda TV komedije Cold Feet, adaptirao je Tess iz d’Urbervillesa za BBC, a njegov je debitantski roman “Starter for 10” doživio šarmantnu ekranizaciju, u kojoj su glavne uloge igrali James McAvoy i Benedict Cumberbatch. Uspjeh “Jednog dana” katapultirao je ovog autora u tzv. prvu ligu – prodaja knjige raste jer je prati snažna usmena predaja oduševljenih čitatelja. Nicholls, baš kao i Hornby, preferira pop-kulturu u odnosu na visoku kulturu, uspijevajući pogoditi “mainstream” književni ukus a da pritom ne žrtvuje vlastitu inteligenciju ili suptilnost.

Praktični format

Praktična, brza, dostupna – kako je mala trgovina postala velika u našem svakodnevnom životu

Intervju

“Do 2030. želimo učvrstiti METRO kao ključnog partnera hrvatske gastronomije”