Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Mogu li ekološki porezi ublažiti zagađivanje

Autor: Poslovni.hr
22. studeni 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Potrebno je razmotriti povećanje poreza na gorivo, uvođenje poreza na ugljik te izdavanje koncesija za obnovljive izvore energije

U vrijeme gospodarske krize, poteškoća vezanih uz drugorazredne kredite, protivljenja podizanju zakonske dobi za odlazak u mirovinu pomalo u drugi plan padaju poteškoće vezane uz zaštitu čovjekove okoline, globalno zagrijavanje i emisije stakleničkih plinova u atmosferu.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Globalno zagrijavanje je “nedvojbeni” i “vrlo vjerojatni” uzrok većeg dijela porasti temperature nakon 1950. godine. Klimatološki izvještaji navode da se sa 90-postotnom vjerojatnošću može procijeniti kako su glavni krivci ugljični dioksid i drugi staklenički plinovi iz industrije i poljoprivrede. Jedino objašnjenje navedene velike razlike u tako kratkom razdoblju je emisija ugljika zbog industrijske upotrebe fosilnih goriva i uništavanja šumskog fonda (deforestacije) nakon početka industrijske revolucije. Prije industrijske revolucije sredinom 18. stoljeća i tijekom prethodnih 10.000 godina ili približno toliko planet Zemlja je u svojoj atmosferi imao oko 280 čestica CO2 na ukupno milijun čestica zraka. Jednaki blok danas bi sadržavao približno 384 molekula CO2. Procjenjuje se kako će se u sljedećih 50 godina dodati u atmosferu još 100 ili više dijelova CO2 na milijun čestica zraka. Potrebno je razmotriti uvođenje ili povećanje poreza na ugljik, povećanje poreza na gorivo, ovlaštenje za obnovljive izvore energije ili sustav “cap-and-trade” koji posredno oporezuje one koji ispuštaju ugljik, ili pak neku kombinaciju svega navedenog. U sustavu “cap and trade” državne vlasti prvo odrede “cap” (plafon, gornji iznos), odnosno koliko će se dopustiti ukupno zagađenja. U sljedećoj fazi tvrtke dobivaju dopuštenja za zagađivanje na temelju svoje veličine, odnosno vrstu proizvodnje i tako dalje. Ako tvrtka ne potroši svoj utvrđeni iznos zagađenja, može ga prodati (trade) drugim korisnicima.

U vrijeme gospodarske krize, poteškoća vezanih uz drugorazredne kredite, protivljenja podizanju zakonske dobi za odlazak u mirovinu pomalo u drugi plan padaju poteškoće vezane uz zaštitu čovjekove okoline, globalno zagrijavanje i emisije stakleničkih plinova u atmosferu.

Globalno zagrijavanje je “nedvojbeni” i “vrlo vjerojatni” uzrok većeg dijela porasti temperature nakon 1950. godine. Klimatološki izvještaji navode da se sa 90-postotnom vjerojatnošću može procijeniti kako su glavni krivci ugljični dioksid i drugi staklenički plinovi iz industrije i poljoprivrede. Jedino objašnjenje navedene velike razlike u tako kratkom razdoblju je emisija ugljika zbog industrijske upotrebe fosilnih goriva i uništavanja šumskog fonda (deforestacije) nakon početka industrijske revolucije. Prije industrijske revolucije sredinom 18. stoljeća i tijekom prethodnih 10.000 godina ili približno toliko planet Zemlja je u svojoj atmosferi imao oko 280 čestica CO2 na ukupno milijun čestica zraka. Jednaki blok danas bi sadržavao približno 384 molekula CO2. Procjenjuje se kako će se u sljedećih 50 godina dodati u atmosferu još 100 ili više dijelova CO2 na milijun čestica zraka. Potrebno je razmotriti uvođenje ili povećanje poreza na ugljik, povećanje poreza na gorivo, ovlaštenje za obnovljive izvore energije ili sustav “cap-and-trade” koji posredno oporezuje one koji ispuštaju ugljik, ili pak neku kombinaciju svega navedenog. U sustavu “cap and trade” državne vlasti prvo odrede “cap” (plafon, gornji iznos), odnosno koliko će se dopustiti ukupno zagađenja. U sljedećoj fazi tvrtke dobivaju dopuštenja za zagađivanje na temelju svoje veličine, odnosno vrstu proizvodnje i tako dalje. Ako tvrtka ne potroši svoj utvrđeni iznos zagađenja, može ga prodati (trade) drugim korisnicima.

Posebna fiskalna naknada
Ako bi se uspjelo potaknuti tržište čistih energetskih izvora s odgovarajućim cjenovnim signalima kako bi se brže širila znanja o tim izvorima, moglo bi se odmah jako puno učiniti. Nafta, ugljen i plin sve su ograničeniji i iscrpljiviji izvori energije. Što ih se troši, to više rastu njihove cijene. Vjetar, sunce, akumulatori električnih automobila, solarno termalna i geotermalna, sve su tehnologije. One imaju koristi od veće primjene jer su tada njihovi troškovi sve manji, pa tako omogućavaju više energije za manje novca. Poseban oblik fiskalne naknade je “feebates” (složenica od riječi “fee” i “rebate” , odnosno sniženje poreza ili naknade), neizravni porez kroz sustav “cap-and-tradea”, kao i mandat (obveza) kupnje energije iz obnovljivih izvora. Drugim riječima, “feebates” znači da se na automobile s manjom potrošnjom razrezuje manji porez kako bi se obeshrabrilo građane od kupnje onih modela koji troše mnogo benzina i potaknulo umjesto toga na nabavu automobila koji troše malo. Unutar svake klase automobila vlasnik novog automobila plaća pristojbu ili ostvaruje sniženje poreza, što i u kojoj mjeri ovisi o učinkovitosti automobila glede potrošnje, a pristojbama se skupljaju sredstva potrebna za sniženje poreza. Povećana razlika u cijeni potiče kupce na kupnju modela koji manje troše u klasi koju žele nabaviti. Eileen Claussen, predsjednica Pew centra za globalne klimatske promjene, tvrdi da je zbog više razloga sustav “cap-and-trade” bolji od poreza na ugljik. Za početak, Claussen naglašava: “Dok porez pruža mogućnost za troškovnu sigurnost, ‘cap-and-trade’ je prilika za ekološku sigurnost.” Najveći iznos (cap) utvrđuje vlada na temelju onoga što znanstvenici kažu da je dopušten iznos emisije koji omogućava zaštitu klime. Claussen tvrdi da je opasnost s porezom, što će ga neke osobe platiti, kao što danas plaćaju višu cijenu benzina, i opet otići kupiti automobile terence koji ispuštaju više CO2 u atmosferu. I kako je opće poznato, novi se porezi vrlo teško usvajaju u mnogim parlamentima diljem svijeta – posebice porez koji bi mogao stvarno značiti promjenu ispuštanja CO2. Zastupnici poreza na ugljik vide stvari drukčije. Tvrde da je porez bolji u odnosu na “cap-and-trade” sustav jer je jednostavniji, transparentniji i lakši za izračun te bi obuhvatio cijelo gospodarstvo.

Cjenovni signal
Protivnici sustava utvrđivanja najvećeg ispuštanja smatraju da je “cap-and-trade” zapravo prokletstvo za život. Tako Jim Hansen, specijalist za klimu, ističe: “Ono što je potrebno je postupno podizanje naknade na sadržaj ugljika u nafti, plinu i ugljenu s potpunom raspodjelom dobiti prema javnosti. To će potaknuti inovacije u učinkovitost i energiju bez ugljika, dok će istodobno omogućiti stvaranje javnih fondova potrebnih za prijelaz na svijet budućnosti čiste energije”. Za početak, “cap and trade” je krivi naziv. Najveći iznos (“cap”) povećava cijenu energije kao što to čini porez. Druga karakteristika “cap” pristupa je što zbog nepredvidljive volatilnosti cijena sustav tako stvara milijunaše na Wall Streetu i drugim mjestima trgovine onečišćenja, ali vrlo malo nudi javnosti. Možemo zaključiti kako postoje mnogi fiskalni oblici poticanja ekološkog ponašanja. Pritom cjenovni signal potreban za ugljik nije samo financijski poticaj što treba promijeniti u ekonomskom ponašanju. To također znači promijeniti percepciju o tome gdje su sada države diljem svijeta i cijeli ljudski rod. Mora se ostvariti prijelaz sa stava “to je najbolje što možemo učiniti” na stav “to ćemo učiniti na najbolji način”.

Predrag Bejaković, autor je zaposlenik Institut za javne financije i član redakcijskog savjeta Poslovnog dnevnika

Interes građana

Više cijene naftnih derivata
Očito je lako govoriti o planetu u opasnosti. Posve je druga stvar dogovoriti s javnosti što je potrebno, čak i ako su te aktivnosti u dugotrajnom interesu svih građana. Nažalost, viša cijena ugljičnih goriva posebice u zemljama gdje je ono razmjerno jeftino, kao što je SAD, potrebna je za preoblikovanje potrošačkog odabira i promjenu stila života kako bi se omogućilo da su energija bez emisije ugljika i energetska učinkovitost jeftinije od fosilnih goriva. Tako će se ujedno potaknuti poslovna ulaganja, inovacije i povezane ekonomske aktivnosti i omogućiti prijelaz društva na čišću okolinu.








Autor: Poslovni.hr
22. studeni 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentari (4)
Pogledajte sve

pa dobro je li ikome na ovoj planeti jasno da je izrada električnog automobila ( baterije i ostali sklopovi ) puno pogubnija za okoliš nego ispuštanje CO2 običnog benzinca?

Činjenica je da se Zemlja giba oko Sunca eliptičnom putanjom a ne kružnom, i to je razlog globalnih zatopljenja i zahlađenja, jer Zemlja u jednom periodu bude bliže Suncu i tada je količina zračenja koje dolazi na Zemlju puno veća od perioda kada je Zemlja udaljenija od Sunca…
Inače, ovo mi se čini kao dobra stvar, npr. nek se lupi porez na aute koji imaju velike i snažne motore i pri tome puno zagađuju i nek se tim novcima subvencionira kupnja elektricnih automobila!

Mogu li ekološki porezi ublažiti zagađivanje

s druge strane je ključna ova riječ, zagađivanje… Izjednačavati “klimatske promjene” sa zagađivanjem” je potpuno promašeno. Prva stvar je prirodan fenomen na koji ljudska emisija CO2 ima zanemariv utjecaj.
Ovaj drugi izraz se definitivno ne može riješiti oporezivanjem CO2.
Naime, pravo zagađivanje Zemlje nije ispuštanje CO2 u atmosferu, već zagađenje tla, podzemnih voda, rijeka i mora, prehrambenim, kemijskim i drugim industrijama. Globalna potrošnja vode ovisi o masovnom uzgoju stoke za ljudsku prehranu gdje se za 1 kilogram mesa, potroši 20.000 litara vode. Potrebno je 200 litara vode da bi dobili 1 kilogram pšenice. Čitave brazilske šume se krče da bi se od njih dobili pašnjaci za stoku. O fekalijama i zagađenju tla od industrijskih farmi bolje da se ne priča.
Kako riješiti ovaj problem? Prestati jesti meso? O ovome se na žalost jako malo govori, nema halabuke ekologa, možda koji vegan zakukuriče ali tko njih sluša? Ma bolje je lupiti porez na CO2, time smo sve riješili:))))

Globalno zagrijavanje je “nedvojbeni” i “vrlo vjerojatni” uzrok većeg dijela porasti temperature nakon 1950. godine. Klimatološki izvještaji navode da se sa 90-postotnom vjerojatnošću može procijeniti kako su glavni krivci ugljični dioksid i drugi staklenički plinovi iz industrije i poljoprivrede.

Odakle početi?
Globalno zagrijavanje nije postojalo nakon 1950, već se do 70-tih govorilo o globalnom zahlađenju. Sada se forsira izraz klimatske promjene, jer i glupom jasno da se planet non stop grije i hladi. Navodno je to nešto neprirodno…
“Krivac” za to nečuveno ponašanje planeta je navodno CO2, koji je “vjerojatno” i “nedvojbeno” odgovoran za “veći” ( koliki?) dio zagrijavanja ( je li se grije ili hladi ? ) Zemlje. U moru kvazi znanstvenog nonsensa još nitko nije doveo u pitanje činjenicu da CO2 kroz povijest nikada nije uzrokovao povećanje temperature, proces je naime obrnut. Povećanjem temperature zemlje se povećava razina CO2.
Čemu onda smanjenje razine CO2? Čak ni jedan znanstvenik na svijetu ne može uprijeti prstom u CO2 i reći : da, taj k… sin kojeg svi mi izdišemo je 100% krivac za ove promjene.
Znači s jedne strane imamo kvaziznanstvenu TEORIJU ( koja se našla pod žestokim udarima kada se saznalo da su se modificirali podaci mjerenja temperature prije godinu dana, taman uoči Kopenhagena ) na osnovu koje bi trebao biti uveden globalni porezni sustav? Ovo miriše na pljačku veću od one koja je nastala takozvanom “KRIZOM”….

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close