Odluka o isplati dividende mora imati određen rok
Sud je poništio odluku skupštine o isplati dividende u najpogodnijem trenutku za društvo pobojna, budući da je ista suprotna odredbama članka 220. st.4. ZTD-a, tako da sud smatra da zahtjev prema društvu za isplatom dividende nastaje kada glavna skupština donese odluku o upotrebi dobiti kojom određuje da će društvo dioničarima isplatiti dividendu, a dospijeće obveze društva za isplatom dividende nastaje donošenjem odluke glavne skupštine o upotrebi dobiti. Tako da ako se ne isplati dividenda o dospijeću društvo duguje i zatezne kamate. Sud smatra da je dopušteno da se vrijeme dospijeća odredi Statutom ili odlukom glavne skupštine o upotrebi dobiti, primjerice 30 dana nakon donošenja te odluke, ali svakako da bi se dospijeće moralo odrediti u nekom razumnom vremenu nakon donošenja odluke, a što je sukladno i sa stavom Visokog trgovačkog suda RH izraženim u odluci Pž-2400/04 od 08. veljače 2005. godine.

Upravu imenuje sud ako ne može NO
Kako nadzorni odbor ne uspijeva imenovati člana uprave, a jedinom članu uprave je mandat i nije ponovno imenovan, Trgovački sud Zagreb je u svojoj odluci br R1-141/2007, temeljem članka 40. st.1. i 2. ZTD-a, vezano uz članak 244. i 245. ZTD-a odlučio imenovati člana uprave. Predlagatelj je podneskom obavijestio sud da je održana sjednica Nadzornog odbora kojoj su pristupila četiri člana, no zbog nemogućnosti usuglašenja članova u pogledu dnevnog reda, odluka o imenovanju uprave društva opet nije donesena. Kako sukladno članku 259. stavak 1. ZTD-a glavna skupština može opozvati člana nadzornog odbora većinom od najmanje 75% danih glasova, razvidno je da takvu većinu niti jedan dioničar ne može ostvariti, pa će se status quo nastaviti i dalje, budući da nadzorni odbor ima četiri člana koja se ne mogu usuglasiti oko imenovanja člana uprave.

Prodaja udjela kao javnobilježnički akt
Prema stajalištu Trgovačkog suda Zagreb br. P-7707/02, temeljeno na članku 412. st 3. ZTD. za prijenos poslovnog udjela potreban je ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik. Takav ugovor potreban je i za preuzimanje obveze da će se prenijeti poslovni udio. Kako tužitelji i tuženik nisu predugovor sklopili u obliku javnobilježničkog akta niti su takav ugovor podnijeli na potvrdu javnom bilježniku takav ugovor je ništavan. Ugovor o prijenosu poslovnog udjela je strogo formalan ugovor, pa prema tome i zaključenje predugovora o prijenosu poslovnog udjela je formalan ugovor, pa da bi on bio valjan mora biti zaključen u obliku javnobilježničke isprave. Kako predugovor zaključen između tužitelja i tuženika, nije zaključen u obliku javnobilježničke isprave, takav ugovor tj. predugovor je ništavan.

M. Ljubenko, dipl. iur.