Institut “Ruđer Bošković” (IRB) uskoro bi trebao postati središnje mjesto za skladištenje radioaktivnog otpada iz cijele Hrvatske. Budući da je riječ o instituciji koja je smještena u samom središtu Zagreba, stručnjaci smatraju da je takvoj odluci trebala prethoditi javna rasprava, no Vlada je ovu odluku donijela potajno na zatvorenom dijelu sjednice, održane još 30. prosinca 2009. godine.

Ravnateljica Instituta Danica Ramljak navodno je pokazala velik otpor prema ideji da Institut postane glavno skladište radioaktivnog otpada u Hrvatskoj i već mjesecima ne želi potpisati ugovor s Državnim zavodom za zaštitu od zračenja. Zbog odugovlačenja joj čak, neslužbeno doznajemo, prijeti i smjena. Trajno rješenje za skladištenje radioaktivnog otpada jedan je od uvjeta za zatvaranje pregovora s Europskom unijom zbog čega dio širega kabineta Vlade izlaz vidi u razrješenju Danice Ramljak i postavljanju “svog” čovjeka. Da u Vladi postoji dio njezinih neistomišljenika koji su zbog EU spremni žrtvovati samu ravnateljicu, potvrdili su nam i u IRB-u. Naš izvor s Instituta pak kaže kako intenzivni pregovori o radioaktivnom otpadu između Vlade i Instituta traju tjednima, a prema nekim naznakama proteklog vikenda došlo je do prvih naznaka rješenja. Službenih komentara o cijelom slučaju na Institutu nema. Za komentar su bili nedostupni i čelnici Državnog zavoda za zaštitu od zračenja. Ravnatelj Dragan Kubelka je “na službenom putu”, a njegova zamjenika Nikšu Sviličića nitko nije mogao pronaći za razgovor s novinarima. Premda se na Institutu niski radioaktivni otpad u manjim količinama skladišti već 30 godina, tamo će se ubuduće skladištiti kompletne količine radioaktivnog otpada koji nastaje u medicinskim, istraživačkim te gospodarskim subjektima diljem Hrvatske. To je potvrdio i Vladimir Lokner, zamjenik direktora Agencije za posebni otpad.

Prema njemu, odluka da središnje mjesto za sav hrvatski radioaktivni otpad bude Institut “Ruđer Bošković” je logična. “U Hrvatskoj na dnevnoj bazi nastaje manje od jednoga kubičnog metra radioaktivnog otpada iz sve tri grane, medicine, istraživačke djelatnosti i industrije. Dosad se taj otpad deponirao na običnim odlagalištima, što je neprimjereno kad postoji sigurno i čuvano skladište na Institutu”, objašnjava Lokner. Na IRB-u se, kaže, otpad prvo kategorizira, potom odlaže u bačve od nehrđajućeg čelika, smješta na plastificiranu površinu i pod konstantnim je sigurnosnim nadzorom, što je prevagnulo u odluci. “Ni miligram nuklearnog otpada neće se deponirati u skladišta Instituta, a za ljude iz okolnih naselja ne postoji ni najmanja opasnost za zdravlje ili bilo koju vrstu zračenja”, zaključio je Lokner.