Mjesto na kojem možete shvatiti zašto je ova sušna zemlja raskinula odnose s gotovo svim svojim uzvodnim susjedima na Nilu nalazi se duboko u poljima pamuka i kukuruza Mohammeda Abdallaha Sharkawija. Koliko plaća vodu? Ništa.

Države koje se nalaze uzvodno, u pokušaju da isprave ono za što tvrde da su povijesne nepravde, udružile su se u naporima da prekinu monopol Egipta i Sudana na riječnu vodu te tako zaprijetile izbijanjem krize za koju egipatski stručnjaci tvrde da bi u najgorem slučaju mogla dovesti do rata. “Ova je zemlja gotovo u potpunosti ovisna o vodnim resursima Nila”, izjavio je glasnogovornik egipatskog ministarstva vanjskih poslova Hossam Zaki. “Imamo sve više stanovnika i sve veće potrebe. Ovakva prijetnja potpuno nam je neprihvatljiva.” Veći dio od 80 milijuna egipatskih stanovnika živi na području od nekoliko kilometara uz Nil, a poljoprivrednici poput Sharkawija već tisućljećima ne mijenjaju svoje poljoprivredne metode. Međutim, egipatska populacija vrtoglavo raste pa će do 2017. voda iz Nila jedva pokrivati osnovne egipatske potrebe ako se nastavi sa sadašnjim načinom i količinom potrošnje, izjavilo je ministarstvo za navodnjavanje. Pod britanskom kolonijalnom vladavinom 1929. potpisan je dogovor kojim je 80 posto toka Nila pripalo Egiptu i Sudanu, koji su tada bili jedna država. Sedam zemalja koje se nalaze uzvodno (Etiopija, Uganda, Tanzanija, Kenija, Demokratska Republika Kongo i Ruanda) smatraju taj dogovor nepravednim tragom kolonijalizma, a Egipćani tvrde da su, za razliku od sušnog Egipta, te zemlje bogate vodom. U travnju su prekinuti pregovori između devet nilskih zemalja nakon što su Egipat i Sudan odbili imalo popustiti.

Uzvodne zemlje u svibnju su osmislile formulu koja bi im dala slobodu da pokrenu vlastite projekte navodnjavanja i brana, čime bi se smanjio dotok vode u jezero Nasser, golemo umjetno jezero koje se proteže preko Egipta i Sudana. Zasad su Etiopija, Uganda, Tanzanija, Kenija i Ruanda potpisale sporazum. Rok Egiptu i Sudanu za nastavak pregovora je produljen do idućeg svibnja, a u suprotnom će navedene zemlje aktivirati pakt. Kairo je ovog proljeća doživio šok kad je Etiopija pustila u pogon 520 milijuna dolara vrijednu hidroelektričnu branu na pritoku Nila; ostale uzvodne države također planiraju takve brane. Istovremeno ulagači iz Kine i Perzijskog zaljeva izražavaju zanimanje za financiranje obuhvatnih poljoprivrednih projekata u Ugandi i Etiopiji, koji bi trebali koristiti vodu iz Nila. Egipatski dužnosnici priznaju da te brane neće znatno utjecati na egipatsku potrošnju. No poljoprivredni projekti već su druga stvar. Egipatski stručnjaci za vodu tvrde da uzvodne države trate goleme količine vode koja neiskorištena otječe u močvare. Te zemlje pak uzvraćaju riječima da se 75 posto egipatske vode koristi u poljoprivredi gdje se ona neučinkovito troši. Sharkawi kaže da bi izgubio zemlju kad bi morao plaćati vodu. “Živimo ovako od vremena starih Egipćana”, kaže. “Za mene je sve isto i bit će isto i za moju djecu.”

Thanassis Cambanis