Nakon Charlotte Ruhe na čelno mjesto zagrebačkog ureda Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) prvog dana kolovoza zasjela je Zsuzsanna Hargitai. U Zagreb je stigla s čelne pozicije ureda EBRD-a u Budimpešti.

Vlada će dokapitalizirati Hrvatsku poštansku banku (HPB) sa 450 milijuna kuna. Je li EBRD ispao iz igre?
Proveli smo dubinsko snimanje HPB-a te smo obavijestili vlasnika o našim stavovima i valuacijama, što se toga tiče napravili smo sve što smo mogli. U ovoj fazi nećemo komentirati komercijalne transakcije kao što je ova. Kada dođe do potpisivanja ugovora, tada ćemo nešto komentirati.

Kako komentirate najnoviji rebalans proračuna?
Revizije proračuna su tema dana u srednjoj i istočnoj Europi, pa i šire. EBRD neće komentirati detalje revizije proračuna po zemljama. Općenito, EBRD ima dva ključna stava o državnim proračunima. Prvo, država može potrošiti onoliko koliko uprihodi, a drugo je da proračun mora biti stabilan. Postoje tri ključna područja koja moram spomenuti koja se tiču svih država, ne samo Hrvatske. Nemojte probiti proračun, kao što je to bio slučaj u Mađarskoj, jer će vas kazniti međunarodna tržišta. Drugo, pažljivo odaberite ono što želite zadržati kao javni sektor. Ta su dva područja izuzetno važna: potrebno je napraviti reviziju kompanija u kojima država ima udjele, koja se ne radi u dobrim vremenima, nego u lošim. Sada je vrijeme da se odluči što se želi zadržati u okrilju države, a što ne. Treće, ispitajte strukturu državne administracije, županija, općina jer se upravo u krizama rade rezovi i preslagivanja. Znam da Hrvatska može smatrati neke od svojih udjela u trgovačkim društvima dijelom “obiteljskog srebra” i da ovo možda nije trenutak za prodaju, ali razmislite o tome u što je bolje ulagati ili zadržati novac poreznih obveznika. S jedne strane morate ispuniti kriterije Europske unije vezane za potporu države, s druge stane umjesto da novac iz proračuna ide u zdravstvo i obrazovanje, on se usmjerava za krpanje gubitaka tih kompanija. Sprema se proračun za 2011., stoga pričekajmo koje će hrabre poteze donijeti i hoće li biti balansiran. Posljednje, u ovim slučajevima među političarima postoji velika dilema: želim li biti ponovno izabran na izborima kako bih mogao provesti ekonomsku politiku, ili ću provoditi ekonomsku politiku jer želim biti ponovno izabran. Pričekajmo 2011. godinu.

Sve je više interesnih skupina koje traže novac iz proračuna koji im se očigledno daje, a rupa u proračunu je sve veća.
Kao političar koji je izabran na izborima morate odlučiti kome uzeti da na kraju dana ne povećate javni dug. Prebacite sve što možete u privatni sektor, i to popratite adekvatnom regulacijom. Iz proračuna potrošite samo onoliko koliko možete. Ne mogu a da se ne osvrnem na pregovore i ulazak Hrvatske u EU. Kada do toga dođe, mnogima će zaiskriti u očima jer se u europskim fondovima nalazi jako puno novca. Ali prvo sredite državni proračun kako biste taj novac iz fondova mogli učinkovitije trošiti. Kad Hrvatsku usporedite s Mađarskom, ipak je javni dug Hrvatske manji. Ali ne toliko. Kad izlazite na međunarodna tržišta da biste posuđivali novac u svrhu punjenja proračunskih rupa, analitičari i zajmodav

Treba li Hrvatskoj MMF?
Nadam se da ne. Samostalna ste država i trebali biste biti u mogućnosti odabrati najbolji način upravljanja javnim financijama. MMF trebate kada se sve mjere pokažu neefikasnima i neadekvatnima, u tom trenutku vam treba netko drugi tko može razmotriti situaciju s novoga gledišta i predložiti koje mjere valja poduzeti.

Što je s državnim udjelima u kompanijama?
U prvom redu nije loše za državu da ima udio u nekoj kompaniji. Tu je zarada i dividenda. U trgovačkom društvu država može zadržati manjinsko vlasništvo, ali se ne smije miješati u njezino upravljanje. U Mađarskoj država ima udjele, primjerice, u najvećoj regionalnoj farmaceutskoj kompaniji, sličnoj Plivi. Oni taj udio drže zbog zarade i dividende, što se čuva za “crne dane”. No država nije u Upravi. Drugi razlog zašto država ima udjele u kompanijama, a on ima najširu interpretaciju, strateški je interes. Tu, primjerice, Mađarska drži posebnu vrstu dionica u Molu. Ne miješa se u vođenje kompanije, ali ima određenih trenutaka gdje ima pravo odrediti smjer. Treći tip udjela u kompaniji je sličan državnom udjelu u Hrvatskoj elektroprivredi (HEP). To je strateški interes države, kojim se upravlja na komercijalnim postulatima. Važno je, međutim, da pružatelji javnih komunalnih usluga u državnom vlasništvu nemaju dominantnu poziciju u sektoru, a da, što se tiče infrastrukture primjerice, u upravljanju sustavom prijenosa bude omogućen pristup trećoj strani. Ako je Uprava poduzeća koje pruža uslužnu djelatnost politički imenovana, čime vođenje te kompanije postaje političko, prema našoj filozofiji, to nije dobro ni za državu ni za kompaniju jer ili si političar ili si biznismen. Političari igraju vrlo važnu ulogu u definiranju politike u određenom sektoru kao i u uspostavljanju primjerene regulative, vodeći računa o tome da regulatori djeluju neovisno.

Na kojim biste područjima mogli iskoristiti prethodno iskustvo za buduće projekte u Hrvatskoj?
Ima nekoliko segmenata koje želim provesti na temelju iskustva iz Mađarske. Na primjer, JPP – javno-privatno partnerstvo. Kolege su mi rekle da Hrvatska ima dobre zakone u tom području i agenciju zaduženu za provedbu takvih projekata. Tu bih implementirala svoja iskustva i iskustva EBRD-a kako se može poboljšati njihova provedba u lokalnoj sredini kao što su aerodromi, luke. Tu je i novac Europske unije. EBRD već ulaže u gradove i općine koji se koriste fondovima EU i našim komercijalnim financiranjem. Jedan od mojih ciljeva jest vidjeti u koju strukturu bi se fondovi EU mogli iskoristiti na efikasan i sistematski način tako da budući kohezijski i strukturni fondovi budu ciljani na prave sektore i investicije te korišteni za upotpunjavanje komercijalnih sredstava.

Približava li se potpisivanje novog ugovora?
Nadam se, i to početkom rujna.

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

O kojoj je kompaniji riječ?
Riječ je o privatnom sektoru i riječ je o velikom novcu.

Više od 50 milijuna eura?
Da, više od 50 milijuna eura.

Koje novitete ćete unijeti u odnos EBRD-a i Hrvatske?
Prvo, EBRD djeluje prema unaprijed zacrtanim ciljevima koji su određeni strategijom za Hrvatsku za razdoblje od 2010. do 2013. godine. Drugo, zamoljena sam da u Hrvatskoj iskoristim iskustva EBRD-a s JPP strukturama i s poslovanjem s fondovima EU. Željeli bismo također biti aktivniji u poboljšavanju energetske sigurnosti u Hrvatskoj, poglavito kroz ulaganja u obnovljive izvore energije i u energetsku efikasnost. U Mađarskoj smo već financirali projekte energetske učinkovitosti u gradovima, kao i kroz ESCOS (energetska poduzeća) i obnovljive izvore energije. Pored ta tri ključna segmenta kojima će EBRD pridati posebnu pozornost, postoji još pet sektora koje želimo dodatno istražiti, a riječ je o privatizaciji državnih kompanija, razvoju infrastrukture, turizmu koji je nezaobilazan za strategiju Hrvatske, malom i srednjem poduzetništvu kojima se moraju omogućiti kreditne linije i širenje poslovanja u regiji, konsolidaciji u bankovnom sektoru gdje postoji puno banaka s malim udjelom i samim time manjom učinkovitošću.

Što se tiče udjela EBRD-a u PBZ-u, vječno pitanje glasi, kad ćete izaći iz vlasničke strukture?
Imamo komercijalni aranžman s vlasnicima PBZ-a, čak i za moguć izlaz iz te investicije. Gledamo kada bi bio najbolji trenutak za izlazak, promatrajući s komercijalnog aspekta. PBZ ima takvu strukturu i poslovanje da mu više nije potrebna prisutnost EBRD-a.

Koliko je EBRD dosad uložio u Hrvatsku?
Od početka poslovanja EBRD-a u Hrvatskoj do danas smo uložili više od dvije milijarde eura.

A u ovoj godini?
Uložili smo 136 milijuna eura, a do kraja 2010. predviđa se da će taj iznos dosegnuti oko 350 do 400 milijuna eura.

Iduće godine?
Ovisi o potrebama tržišta i klijenata. Imamo poslovni plan prema kojem je cilj uložiti 250 do 300 milijuna eura. Sve ovisi o projektima.

Koliko ćete ugovora sklopiti do kraja godine?
Sklopit ćemo između četiri do šest ugovora. Njihova ukupna vrijednost je između 250 i 270 milijuna eura.

Mađarska

Što je s porezom na banke?
Da, Mađarska je odlučila povisiti proračunske prihode u 2010. tako da je uvela vrlo visoku razinu poreza financijskim institucijama. Takvi prihodi korišteni su za punjenje proračunskih rupa.

Treba li onda taj dodatni porez?
Ako pitate banke, onda zasigurno ne. Postoji poslovica: Purice nemaju pravo glasa za Božić (kad su već pečene). Također je gotovo sigurno da bi bilo kakav porez bio prenesen na krajnje korisnike i da bi mogao usporiti gospodarski rast. Ipak, Vlada može razmatrati takav namet za banke kako bi stvorila sredstva koja bi se koristila u slučaju nove financijske krize, kao pričuva.