Jeste li previše vezani za negativna iskustva iz prošlosti, nezdravo ste opsjednuti budućim ciljevima ili ste pretjerano fokusirani na instant zadovoljstvo? Može li se slom burze objasniti sveprisutnom pohlepom koja je inače mudre, razumne i orijentirane budućnosti financijere navela na kratkoročne odluke i fokusirane na sadašnjost koji nisu odoljeli da pojedu odmah svoje čokoladice? Perspektivu ljudskog života vodi nešto čega ljudi nisu svjesni a to je osjećaj za vremensku perspektivu. Konkretnije, način na koji odjeljujemo naše iskustvo u različite vremenske okvire na nesvjestan i automatski način. Kako je moguće da nešto čega nismo svjesni ima najjači utjecaj na cjelokupno ljudsko ponašanje. Autor ovog “teškog” zaključka je poznati psiholog Philip Zimbardo, ujedno autor poznatog istraživanja socijalnih uloga i deindividualizacije u simulaciji zatvora (eksperiment u stanfordskom zatvoru). Zimbardo izvodi ovaj zaključak temeljen na 30-godišnjem istraživačkom radu i u osnovi priča o fenomenu pod nazivom Paradoks vremena.

Utjecaj osjeta
Prema ovom paradoksu, ljudi se dijele u tri kategorije ovisno o tome ne koji način donose odluke. Ljudi okrenuti sadašnjosti, donose odluke u datoj situaciji i uvjetovani su podražajem. Podražaj može biti perceptivni, socijalni ili fiziološki. Na primjer ako ste orijentirani na sadašnjost naručit ćete jelo prema osjetu mirisa, ponašat ćete se u situaciji kao što se drugi ponašaju, o tome kako se osjećate zaključit ćete na osnovu toga što vam vaši hormoni govore. Za druge kategorije, sadašnjost nije bitna te su odluke usidrene u prošlosti. Na primjer, ljudi koji rezoniraju prema principu što sam prošli put naručio, kako sam se prije ponašao ili kako sam se prije osjećao nazivaju se orijentiranima prema prošlosti. Za treću kategoriju ljudi, u istim situacijama odlučivanja nije bitna niti prošlost niti sadašnjost već očekivane posljedice ponašanja u budućnosti i svojevrsna analiza koristi i troška. Ova kategorija ljudi naziva se orijentiranima prema budućnosti. Zimbardo predlaže da ovu kategorizaciju možemo gledati kao kontinuum od prošlosti, preko sadašnjosti do budućnosti pri čemu su prošlost i budućnost hipotetski konstrukti koje osoba rekonstruira. Zanimljiva istraživanja koja su provjeravala ove postavke provedena su sa četverogodišnjom djecom koju se stavljano pred dilemu: uzeti i pojesti jednu čokoladicu sada ili pričekati sami u sobi neko vrijeme i dobiti dvije čokoladice. Iako se čini da je u osnovi ove situacije relativno jednostavna odluka, pokazalo se da baza za tu odluku ima enormne posljedice na cijeli život. Pokazalo se da većina djece odmah pojede jednu čokoladicu i njih se kategorizira u orijentirane prema sadašnjosti. Ipak, manji dio djece uspijeva se oduprijeti napasti te se kontrolira – orijentirani prema budućnosti. Ova osobina sposobnosti odgađanja zadovoljstva učinila je velike razlike među djecom koja su testirana kada su napunila 18. godina. Djeca orijentirana sadašnjosti pokazala su se slabijima na testovima rezoniranja, pretjerano reagiraju na frustraciju, neodlučna su, sklonija ljubomori i zavisti. S druge strane, djeca orijentirana na budućnost pokazala su se sposobnijima raditi pod pritiskom, samopouzdanima. Naizgled jednostavna odluka čini veliku razliku u mnogim aspektima psihološkog funkcioniranja i ponašanja.

Što je ispod površine
Ako zagrebemo malo više ispod površine ovog kontinuuma, osobe orijentirane prema prošlosti mogu misliti pozitivno ili negativno o njoj. Orijentirani prema sadašnjosti mogu biti fatalisti ili hedonisti. Orijentirani prema budućnosti mogu biti orijentirani na ostvarenje životnih ciljeva ili na život poslije smrti. Orijentirani na budućnost prave liste “za napraviti”, nose ručne satove sa sobom i ne odaju se ovisnostima kao što je kockanje. Zanimljiva je analogija autora sa biblijskom pričom o Adamu i Evi. Očito je da je Adam bio orijentiran na sadašnjost i trenutni hedonizam što uvelike briše krivnju Eve koja je tisućljećima „okrivljavane“ za smrtnost ljudskog roda. U osnovi se radilo o Adamovoj perspektivi vremena. Orijentiranost prema budućnosti se pokazala u visokoj povezanosti sa jednom od temeljnih osobina ličnosti – savjesnosti, zatim sa konzistentnošću i kontrolom ega. Ove osobe ne traže uzbuđenje, nisu sklone depresiji niti su agresivne. Osobe orijentirane na pozitivnu prošlost su sretne, samopouzdane, prijateljski raspoložene, nisku sklone anksioznosti, depresiji i agresiji, umjereno su kreativne. Osobe visoko na orijentaciji prema hedonističkoj sadašnjosti u velikoj mjeri traže uzbuđenje i novost, visoko su na agresivnosti, kreativnosti i energičnosti, nisko na kontroli ega, ne preferiraju konzistentnost, nisu savjesne niti emotivno stabilne.

* Autorica je magistrica psihologije i predavačica na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa