Prvim danom 2010. na snagu je stupio novi Zakon o potrošačkom kreditiranju koji bi trebao znatnije zaštititi građane od lihvarenja. Zakon donosi nekoliko važnih novosti, no stručnjaci u najnovijoj regulativi primjećuju brojne slabosti. Najslabiji i najproblematičniji dio novog Zakona jest njegova provedba i nadzor nad provođenjem, smatra Marija Duljković, stalna sudska vještakinja za bankarstvo i financije. “Osobno nisam zadovoljna s nadzorom nad poštivanjem zakonitosti u poslovanju kreditora, odnosno banaka kao najčešćih vjerovnika kod potrošačkog kreditiranja. Više subjekata nadzora, u kojem jedna institucija daje licence, a druge kontroliraju poštivanje zakonitosti u praksi do sada se nije pokazalo uspješnim niti korisnim za potrošače. Bojim se da će i nadalje biti tako”, tvrdi Duljković.

Manjkav nadzor
Prema odredbama Zakonaa, naime, da bi uopće mogli kreditirati građane, kreditori i kreditni posrednici od sada moraju imati trogodišnje odobrenje Ministarstva financija. No, podložni su nadzoru drugog tijela, Državnog inspektorata. S ovakvim manjkavim nadzorom, smatra Duljković, brojni lihvarski kreditni uredi koji se oglašavaju na stupovima javne rasvjete samo će legalizirati svoje poslovanje. “Nadzor nad njima biti će znatno manji nego nad bivšim štedno-kreditnim zadrugama”, zaključila je Duljković. Iako je Zakon usklađen s europskom regulativom i prati najnovija europska rješenja u području potrošačkog kreditiranja, neke nedosljednosti i dalje postoje. Naime, Zakon se odnosi na kredite u iznosu od 1500 do milijun kuna. Najveći mogući iznos u protuvrijednosti doseže 137.000 eura dok europske direktive predviđaju najveći iznos do 75.000 eura.

Odustajanje od kredita
Zakon predviđa i uvođenje indeksne ili referentne stope koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu. Kreditori sada više neće moći mijenjati kamatnu stopu prema svojim potrebama i izračunima bez ikakvog uvida od strane klijenta. Korisnici kredita od njega mogu i odustati u roku dva tjedna bez navođenja razloga. Taj rok počinje teći od dana sklapanja ugovora o kreditu ili od dana primitka uvjeta i informacija o kreditu od vjerovnika. Naknada za prijevremenu otplatu kredita od sada se ne naplaćuje ako se otplata izvršava prema ugovoru o osiguranju koji je jamstvo otplate kredita. Naknada se ne naplaćuje niti ako se radi o dopuštenom prekoračenju ili ako je kredit otplaćen u razdoblju tijekom kojega nije određena fiksna kamatna stopa. Naime, do sada se u praksi naknada uredno naplaćivala na nedospjelu glavnicu i u visini prema odluci svake banke.

Izdvojeno

Objedinjavanje nadzora
Marija Duljković smatra kako bi se u Hrvatskoj trebala razmotriti mogućnost objedinjavanja bankarskog i financijskog nadzora u jednom tijelu. Pritom navodi primjer njemačkog Saveznog zavoda za nadzor nad financijskim uslugama nakon čega se objedinio, racionalizirao i pospješio nadzor na bankarskim i financijskim uslugama. U Hrvatskoj te poslove obavljaju HNB i Hanfa.