EN DE

Košenje trave kao antistresni program

Autor: Darko Bičak
19. svibanj 2006. u 06:30
Podijeli članak —

Glavni hrvatski proizvođač betonskih opločnika uredio je svoju kuriju u Slavetiću kod Krašića, besplatno popločao sve slavetićke ulice, a na Britanskom trgu traga za raritetnim starinama

Vlasnik Betona-Lučko, Božidar Jelenić, čitav je život naporno radio u betonskom biznisu stvorivši najveću tvrtku u branši koja zauzima 40 posto tržišta, da bi u svojoj 54. godini napokon našao vremena i za svoje ljubavi – prirodu, glazbu i starine. Naime nakon što je 70-ih godina otišao iz svojeg rodnog Slavetića, kod Krašića, u Zagreb, trbuhom za kruhom, nakon niza više-manje neuspješnih epizoda u raznim tvrtkama, Božo je 1986. pokrenuo vlastiti posao s betonom. “Da se radilo o zbilja revolucionarnoj ideji pokazuje činjenica da je samo još jedna tvrtka u Zagrebu posjedovala pumu za beton bez koje je danas nezamisliv transport betona. Nakon pumpe usljedili su mikseri pa betonare da bi sve danas došlo do industrije gotovih betonskih proizvoda koja zapošljava 230 ljudi na šest lokacija” objasnio je Božidar Jelenić. No iako ima planove za preuzimanjem 100 postotnog udjela na hrvatskom tržištu betonskih opločnika, Jelenić je prije dvije godine odlučio dobar dio vremena posvetiti prirodi.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Selo u vlasništvu
Kako nikad nije mogao podnijeti da ljenčari, odlučio je spojiti ugodno s korisnim te je u prekrasnom krajoliku žumberačkog gorja od svojeg rodnog Slavetića odlučio napraviti etno-turističko selo. Najprije je kupio velebnu zgradu stare napuštene škole iz doba Franje Josipa koju je pretvorio u svoju kuriju. Iako je opremljena najnovijim uređajima znanosti i tehnike, ipak je zadržala štih prošlih vremena zahvaljujući autohtonim antiktnim detaljima. Antikviteti dobrim dijelom potječu iz ostavštine njegove obitelji, no sve je više predmeta koje mu donose susjedi i prijatelji. Jelenić je i redoviti posjetitelj nedeljnog sajma antikviteta na zagrebačkom Britanskom trgu. Objašnjava da je na Britanskom trgu našao niz “njemu neprocjenjivih” predmeta, uglavnom namještaja, koji je dao renovirati. Posebno je ponosan na violinu iz 1708. godine koju je uspio “oteti” pred nosom profesionalnim starinarima za “povoljne” novce. Osim svoje kurije, Jelenić je vlasnik i desetak napuštenih kuća u Slavetiću koje također planira pretvoriti u elitne građevine namijenjene profinjenim kupcima. Velike planove ima i s napuštenim zemljištem oko sela gdje na 40 hektara planira podići moderni voćnjak uz pripadajuću mu hladnjaču. Iako kaže da od toga trenutno i nema neke velike koristi, iz lokal-patriotskih razloga Jelenić ulaže velika sredstva u infrastrukturu svojeg Slavetića. Tako je, većim dijelom vlastitim sredstvima, izgradio oko 5000 kvadrata asfaltiranih površina te čak 1000 četvornih metara kockastih šetnica čime je Slavetić vjerojatno jedino selo koje ima popločene svoje ulice.

Vlasnik Betona-Lučko, Božidar Jelenić, čitav je život naporno radio u betonskom biznisu stvorivši najveću tvrtku u branši koja zauzima 40 posto tržišta, da bi u svojoj 54. godini napokon našao vremena i za svoje ljubavi – prirodu, glazbu i starine. Naime nakon što je 70-ih godina otišao iz svojeg rodnog Slavetića, kod Krašića, u Zagreb, trbuhom za kruhom, nakon niza više-manje neuspješnih epizoda u raznim tvrtkama, Božo je 1986. pokrenuo vlastiti posao s betonom. “Da se radilo o zbilja revolucionarnoj ideji pokazuje činjenica da je samo još jedna tvrtka u Zagrebu posjedovala pumu za beton bez koje je danas nezamisliv transport betona. Nakon pumpe usljedili su mikseri pa betonare da bi sve danas došlo do industrije gotovih betonskih proizvoda koja zapošljava 230 ljudi na šest lokacija” objasnio je Božidar Jelenić. No iako ima planove za preuzimanjem 100 postotnog udjela na hrvatskom tržištu betonskih opločnika, Jelenić je prije dvije godine odlučio dobar dio vremena posvetiti prirodi.

Selo u vlasništvu
Kako nikad nije mogao podnijeti da ljenčari, odlučio je spojiti ugodno s korisnim te je u prekrasnom krajoliku žumberačkog gorja od svojeg rodnog Slavetića odlučio napraviti etno-turističko selo. Najprije je kupio velebnu zgradu stare napuštene škole iz doba Franje Josipa koju je pretvorio u svoju kuriju. Iako je opremljena najnovijim uređajima znanosti i tehnike, ipak je zadržala štih prošlih vremena zahvaljujući autohtonim antiktnim detaljima. Antikviteti dobrim dijelom potječu iz ostavštine njegove obitelji, no sve je više predmeta koje mu donose susjedi i prijatelji. Jelenić je i redoviti posjetitelj nedeljnog sajma antikviteta na zagrebačkom Britanskom trgu. Objašnjava da je na Britanskom trgu našao niz “njemu neprocjenjivih” predmeta, uglavnom namještaja, koji je dao renovirati. Posebno je ponosan na violinu iz 1708. godine koju je uspio “oteti” pred nosom profesionalnim starinarima za “povoljne” novce. Osim svoje kurije, Jelenić je vlasnik i desetak napuštenih kuća u Slavetiću koje također planira pretvoriti u elitne građevine namijenjene profinjenim kupcima. Velike planove ima i s napuštenim zemljištem oko sela gdje na 40 hektara planira podići moderni voćnjak uz pripadajuću mu hladnjaču. Iako kaže da od toga trenutno i nema neke velike koristi, iz lokal-patriotskih razloga Jelenić ulaže velika sredstva u infrastrukturu svojeg Slavetića. Tako je, većim dijelom vlastitim sredstvima, izgradio oko 5000 kvadrata asfaltiranih površina te čak 1000 četvornih metara kockastih šetnica čime je Slavetić vjerojatno jedino selo koje ima popločene svoje ulice.

Zabavna mehanizacija
Za lutanje po žumberačkom gorju Jelenić najčešće koristi svoju mehanizaciju: raritetni motorkotač BMW 1150 enduro, četverokotačni quad, a u zadnje vrijeme srcu mu je posebno prirasla Husqvarnina samohodna kosilica ProFlex 18 kojom krstari po svojem imanju. Iako je svojedobno bio biker, koliko mu je to posao dopuštao, Božidar Jelenić danas je skloniji četverokotačnim vozlilima koja su, kako kaže, sigurnija i nezaustavljiva. Posebno je ponosan na svoju novu Husqvarnu za koju kaže da je vrlo moćna jer mu omogućava da njome uđe u najskriveniji kutak svojeg imanja i obavi posao. Iako bi mogao imati ljude koji bi se brinuli o košnji i održavanju njegovih travnjaka, taj posao uvijek nastoji sačuvati za sebe. “Košnja je uživanje u prirodi, s ručnom kosom vjerojatno ne bih mislio tako, no ova moja Husqvarna je stvarno okretan i pravi stroj”, s vidljivim ponosom na svoj traktorčić govori ovaj poduzetnik. Prije ili poslije veći dio, uglavnom napuštenog sela će zasigurno biti njegov, za oko mu je posebno zapeo dvorac Oršić ni stotinjak metara udaljen od njegove kurije. No vlasništvo mu se dijeli između države i dvije osobe iz Austrije i Brazila, dalekim rođacima te plementaške obitelji, a oni zasad onemogućavaju kupnju.

Beton-Lučko cilja na sto posto tržišta

Beton-Lučko danas s 500.000 četvornih metara proizvedenih opločnika godišnje zauzima oko 40 posto hrvatskog tržišta koje zaprema oko 1,5 milijuna kvadratnih metara. U hrvatskoj djeluje 14 tvrtki u toj branši no Božidar Jelenić očekuje da će se već naredne godine konkurencija drastično smanjiti. To potkrepljuje činjenicom što njegov Beton-Lučko završava veliku investiciju u pogone u Zagrebu te novi pogon u Drnišu. Zagrebački pogon povećat se kapacitet s 500 tisuća kvadrata godišnje na 700 tisuća dok će onaj u Drnišu, čije se otvaranje očekuje naredne godine, proizvoditi najmanje 600 tisuća kvadrata. S minimalnih 1,2 milijuna kvadrata proizvodnje pa do maksimalnih 1,7 milijuna godišnje, a s obzirom na trenutne potrebe za 1,5 milijun kvadrata, Jelenić očekuje da konkurencija neće imati velike šanse na tržištu.

Nekad živio od gitare, a sad ih skuplja i svira ‘za dušu’

Osim prirode i starina Božidar Jelenić je i pasionirani glazbenik, gitarist, što mu je svojedobno bio i izvor prihoda. Do pokretanja posla s betonom, 1986. godine, Božo bio član grupe Hobby koja je nastupla na svadbama i sličnim veselicama sa svojim zabavnim repertoarom. Za sebe kaže da nikad nije bio roker ali nikad nije volio ni narodnjake, a ne voli ih ni sada. Iako mu vrijeme više ne dopušta da se ozbiljnije bavi glazbom svejedno ne propušta, ako je ikako moguće, niti jedan eminentniji sajam glazbe u Europi. Najdraži mu je sajam u Frankfurtu, koji je najveći takve vrste na starom kontinentu, a gotovo sa svakog od njih donese i poneki suvenir. Tako je u ožujku iz Frankfurta doni prestižnu gitaru V.S.O.P. za koju je izdvojio oko tri tisuće eura, a ima garanciju na 20 godina. Inače Božidar Jelenić, što u svojoj kuriji u Slavetiću, a što u svojem “privremenom domu” u Zagrebu ima desetak različitih gitara te još niz ostalih instrumenata na kojima povremeno zasvira s društvom.

Autor: Darko Bičak
19. svibanj 2006. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close